Listerioza u trudnoći

Listerioza je opasna infekcija kojom se možete zaraziti jedenjem hrane koja je kontaminirana bakterijom soja Listeria monocytogenes. 
Na listeriju su posebno osjetljive trudnice i njihova djeca u razvoju, novorođenčad, osobe sa oslabljelim imunološkim sustavom i starije osobe. Listerioza izaziva krvnu infekciju, meningitis i ostale opasne i životno ugrožujuće komplikacije. Primarna komplikacija u trudnoći je djelovanje na ishod trudnoće i nerođeno dijete.

Kako listerioza utječe na bebu i trudnoću?

Osim ako nemate neku bolest koja Vam ruši imunološki sustav, vrlo je vjerojatno da listerioza neće ozbiljno naštetiti Vašem zdravlju. Čak i u tom slučaju infkecija može imati opasne posljedice za bebu u razvoju, pogotovo ako se promptno ne liječite.

Listeria može inficirati posteljicu, amnionsku tekućinu i bebu, te uzrokovati pobačaj ili mrtvorođeno dijeete. Inficirane bebe koje i prežive vrlo vjerojatno se rađaju prijevremeno. Mnoga se rađaju ozbiljno bolesna ili obole ubrzo nakon poroda s problemima poput krvne infekcije, teškog disanja, vrućicom, ranama po koži, lezijama na više organa i infekcijama središnjeg živčanog sustava poput meningitisa.

Na žalost, mnoge inficirane bebe umru ili imaju doživotne posljedice infekcije.

Kako znati imam li listeriozu?

Ne morate to znati. Neke osobe nemaju simptoma. Kod drugih se javlja vrućica ili drugi simptomi nalik na gripu (groznicu, bolove, glavobolju, bol u leđima, probleme probavnog sustava). Manje je često da infekt napada središnji živčani sustav. Ako se to i dogodi simptomi su jaka glavobolja, ukočen vrat, zbunjenost, vrtoglavica ili čak konvulzije.

Kako se listerioza liječi?

Intravenski antibioticima koji liječe Vašu infekciju i mogu pomoći djetetu. Ultrazvukom se mogu potražiti problemi s bebom i vidjeti njen napredak.

Kako izbjeći infekciju listeriozom?

• Dobro termički obradite svo meso, perad i ribu. Većinu mesa treba skuhati na barem 70 do 80 stupnjeva C. Ako ne mjerite temperaturu kuhanja meso treba kuhati do vremena dok ne izgubi rozu boju u sredini, ribu dok ne prestane biti sjajna u sredini. I nemojte isprobavati meso dok nije pečeno. 
• Dobro podgrijte ostatke. Kontaminacija Listeriom se može dogoditi i nakon kuhanja hrane. Ova bakterija preživljava i razmnožava se čak i u hladnjaku. Stoga je potrebno sve ostatke zagrijati barem na 75 stupnjeva ili dok se iz njih ne pari. Ako koristite mikrovalnu, prekrijte hranu poklopcem kako biste sačuvali vlagu u hrani i osigurali jednakomjerono zagrijavanje. Neka hrana odstoji par minuta nakon zagrijavanja u mikrovalnoj kako bi se završio proces grijanja. 
• Izbjegavajte nekuhano i nekapsterizirano mlijeko. I kravlje i kozje - i hranu napravljenu od njega. Izbjegavajte i svježi sir osim ako na njemu ne piše da je napravljen od pasteriziranog mlijeka. Tvrdi sirevi su uglavnom sigurni za jelo isto kao i jogurti i slično procesuirano mlijeko.
• Dobro perite svo voće i povrće prije jela.
• Redovito čistite krpe i spužvice za pranje posuđa i radne površine u kuhinji. 
• Otvorenu hranu nemojte luvati predugo.
• provjerite temperaturu koju postiže Vaš hladnjak i redovno ga čistite.

Trihomonijaza u trudnoći

Trihomonijaza je prilično česta spolno prenosiva bolest koja je uzrokovana mikroskopskim parazitom. U trudnoći se povezuje s povećanim rizikom od prijevremenog poroda, prijevrmenog puknuća plodovih ovoja i rođenjem djeteta male porođajne težine. Trihomonijaza povećava i rizik od infekcije HIV-o ako dođete u doticaj s tim virusom.
Moguće je da se dijete zarazi trihomonijazom tijekom poroda, ali to se događa vrlo rijetko i infekcija se može liječiti antibioticima.

Simptomi trihomonijaze

Simptomi se ne moraju uopće niti pojaviti. Ako se jave, može se pojaviti žućkasti ili zelenkasti vaginalni iscjedak, često neugodnog mirisa. Vagina i vulva mogu biti crvene, iritirane ili svrbljive. Određenu nelagodu možete osjetiti i prilikom uriniranja ili tijekom odnosa, a moguće i malo krvarenja nakon odnosa. Može se pojaviti i nelagoda u donjem dijelu trbuha, ali ovaj simptom je nešto rjeđi.

Simptomi se mogu javiti nedugo nakon infekcije ili mnogo kasnije. Ako Vam je dijagnosticirana trihomonijaza ne znači da ste se nedavno njome zarazili.

Ukoliko nemate simptome trihomonijaze neće biti rutinski testirani na nju u trudnoći. 

Kako se trihomonijaza liječi u trudnoći?

Ako imate simptome koji Vas smetaju, uglavnom se oralno daje metronidazol, i on se generalno smatra sigurnim u trudnoći. I Vaš partner treba biti liječen istovremeno, bez obzira na prisustvo simptoma. Od spolnih odnosa se trebate suzdržavati sve dok oboje niste izlječeni, u suprotnom postoji opasnost od ponovne infekcije.

Gonoreja u trudnoći

Gonoreja je ozbiljna ali izlječiva bakterijska infekcija koja se prenosi genitalnim, oralnim ili analnim spolnim odnosom, kao i s inficirane majke na dijete tijekom poroda. Period inkubacije (vrijeme potrebno da se infekcija razvije) je obično dva do deset dana nako izlaganja. Gonoreja je vrlo zarazna bolest i šanse za infekciju nakon odnosa sa zaraženom osobom su vrlo velike.

Kako gonoreja utječe na trudnoću?

Žene koje imaju gonoreju u trudnoći imaju veću stopu pobačaja, infekcija vodenjaka i plodne vode, prijevremenog poroda i prijevremenog puknuća plodovih ovoja. Brzo liječenje smanjuje rizik od ovih komplikacija. Neliječena gonoreja čini Vas sklonijima drugim infekcijama poput HIV-a i nekih spolno prenosivih bolesti ako ste im izloženi.

Ako imate gonoreju u vrijeme poroda, možete ju prenijeti svojoj bebi. Kod novorođenih beba ona najčešće utječe na oči, i bebe eventualno mogu oslijepiti ako se ne liječe. Danas se uglavnom svoj tek rođenoj djeci preventivno kapaju oči antibiotskim kapima ili antibiotskom mašću.

Rjeđe se neliječena gonoreja proširi na druge dijelove bebinog tijela, uzrokujući probleme poput ozbiljnih infekcija krvi i meningitis.

Simptomi gonoreje

Mnoge žene s gonorejom nemaju simptoma, tako da bez testiranja niti ne znaju da su zaražene. Simptomi ovise o mjestu infekcije. Ako su uključeni cerviks, vagina ili uretra, simptomi mogu uključivati abnormalni vaginalni iscjedak, pečenje ili bol tijekom mokrenja, točkasto krvarenje i bol tijekom spolnog odnosa. Kod analne infekcije, može se pojaviti iscjedak, svrbež i bol prilikom defekacije.

Nakon oralnog odnosa sa zaraženim partnerom infekcija gonorejom se može pojaviti u grlu ili ustima i biti praćena crvenilom ili bolovima. Prljavim rukama gonoreja se može naseliti i u oči i izazvati crvenilo, svrbež i iscjedak iz oka.

Koji je rizik neotkrivanja i neliječenja gonoreje?

Neliječenjem se gonoreja može proširiti i uzrokovati niz ozbiljnih zdravstvenih problema. Prije i poslije trudnoće gonoreja se može proširiti na maternicu i jajovode i uzrokovati upalnu bolest zdjelice sa simptomima koji uključuju bol donjeg dijela trbuha ili leđa, bol tijekom spolnog odnosa, vaginalno krvarenje, vrućicu i mučninu.

Upalnu bolest zdjelice je moguće dobiti tijekom trudnoće, ali to se doagađa vrlo rijetko. Ova bolest može rezultirati oštećenjem jajovoda i voditi u kroničnu bol u zdjelici i neplodnost, kao i povećanim rizikom od ektopične trudnoće ako i ostanete trudna.

U rijetkim slučajevima, bakterije mogu ući u krvotok i uzrokovati diseminiranu gonokoknu infekciju. Ako se to dogodi, možete dobiti visoku temperaturu i groznicu, rane po koži i infekciju i bolove u zglobovima. Drugi problemi uključuju infekciju oko jetre, srca ili meningitis.
Diseminirana gonokokna infekcija se može dogoditi svakoj osobi koja se ne liječi , iako je češća kod žena nego kod muškaraca, i nešto češće se događa u trudnoći.

Ima li i partner simptome?

Vjerojatno. Za razliku od žena, većina zaraženih muškaraca gonorejom imaju simptome, a oni uključuju pečenje i bol prilikom uriniranja, iscjedak iz penisa i osjetljivi ili natečeni testisi.

Ako Vam partner ima neke od tih simptoma, treba posjetiti svog liječnika, a Vi svog. Oboje se trebate što prije testirati i liječiti ako je potrebno.

U međuvremenu, trebate apstinirati od spolnih odnosa i tako sve do kraja liječenja i izlječenja.

Testiraju li se trudnice na gonoreju?

Možda. Trenutne su preporuke za se testiraju trudnice koje žive u zajednicama u kojima se gonoreja često javlja. I to u prvom trimestru i ponovo u trećem ako im je povećan rizik.

Seksualno aktivne žene mlađe od 25 godina imaju najveći rizik. Drugi rizici su prijašnja infekcija gonorejom, rani početak sekusalne aktivnosti, novi ili više trenutnih spolnih partnera, spolni odnosi u poslovne svrhe, ne korištenje prezervativa i zloupotreba opojnih droga i alkohola.

Ako mislite da postoji mogućnost da ste se zarazili gonorejom ili bilo kojom drugom spolno prenosivom bolesti o tome obavijestite svog liječnika koji Vas onda može testirati. Gonoreja se dokazuje cervikalnim brisom, a ponekad može i putem uzorka urina.

Kako se gonoreja liječi tijekom trudnoće?

Gonoreja se može liječiti antibioticima koji su sigurni za uzimanje u trudnoći. Partner bi Vam također trebao biti testiran, a i trebali biste se susdržavati od spolnih odnosa dok se oboje ne izlječite.

Ako ste istovremeno zaraženi nekom drugom spolnom bolesti liječnik će Vas istovremeno liječiti i od nje. Otprilike 40% žena koje imaju gonoreju također imaju i klamidiju.

Kako izbjeći infekciju gonorejom?

Najbolje je imati odnose samo sa dugotrajnim partnerom koji Vam je vjeran i koji nema bolesti. U suprotnom morate koristiti prezervative kako biste značajno smanjili šansu od infekcije.

Rubeola u trudnoći

Ako niste imuni na rubelu (njemačke ospice) i ona se pojavi u trudnoći (iako su šanse za to vrlo male), može biti opasna za bebu. Možete doživjeti pobačaj ili se beba može roditi s mnogobrojnim prirođenim defektima i razvojnim problemima. Kongenitalni rubeola sindrom je skup zdravstvenih problema nakon što se beba rodi inficirana rubeolom.
Njemačke ospice, rubela, nije ista bolest kao i rubeola (ospice) i imunitet na jednu bolest ne štiti od zaraze drugom. Rubela i nije tako česta bolest.

Simptomi rubele

Rubela je akutna virusna bolest, ali simptomi mogu biti vrlo nespecifični, pa se ponekad teško razlikuje od ostalih bolesti. U otprilike polovini slučajeva simptomi ili ne postoje ili su toliko slabi da se ni nezna da je bolest uopće posrojala.

Ako imate tipične simptome, počinju se pokazivati oko 12 do 23 dana nakon izlaganja virusu. Možete imati slabiju vrućicu, glavobolju, natečene limfne čvorove, bolove i otekline zglobova, crvene oči, začepljen nos oko pet dana prije pojave osipa. Osip traje svega par dana. Obično se prvo pojavljuje na licu i kasnije se širi na druge dijelove tijela. Zarazni se tjedan dana prije pojave osipa i otprilike tjedan dva nakon pojave osipa. Najzarazniji ste u vrijeme izbijanja osipa.

Što ako mislim da sam zaražena rubelom?

Javite se liječniku odmah i recite kako mislite da ste možda bili izloženi virusu rubele. Nemojte se nenajavljeno pojaviti u čekaonici liječnika kako ne biste ugrozili druge trudnice. O terminu posjeta ćete se dogovoriti s njim ili medicinskom sestrom. Liječnik će poduzeti sve daljnje mjere kako bi se uvtdilo jeste li ili niste zaraženi. 

Kako smanjiti rizik od zaraze rubelom u trudnoći?

Nažalost, ako ste trudni ne možete primiti cjepivo protiv rubele. Ako niste imuni, morat ćete jeadnostavno biti oprezni i izbjegavati kontakte sl ljudima koji imaju osip ili virus, i svakoga tko je nedavno bio izložen virusu a prije toga ju nije imao.  Neke mjere opreza uključuju:

• Cijepite djecu cjepivom protiv rubele.
• Izbjegavajte kontakt s drugim ljudima ako se u zajednici pojavila rubela, nastavite tako dok javno zdravstvo ne oglasi da je opasnost prošla.
• Otkažite putovanja u dijelove zemlje ili svijeta gdje je rubela česta bolest.

Što se događa djetetu ako dobijem rubelu tijekom trudnoće?

Infekcija rubelom može uzrokovati pobačaj, prijevremeni porod ili mrtvorođeno dijete, kao i niz kongenitalnih malformacija. To ovisi o tome koliko ste bili trudni u vrijeme infekcije virusom. Rizik je najveći u najranijim fazama razvitka djeteta i smanjuje se kako trudnoća napreduje.

Ako se zarazite rubelom u prvih 12 tjedana trudnoće, šansa za razvitak kongenitalnog rubela sindroma je do 85%. Ako se infekcija dogodila između 13 i 16 tjedana trudnoće rizik je oko 54%. Nakon 20. tjedna trudnoće vrlo je malen rizik da će infekcija rubelom uzrokovati porođajne anomalije.

Širok je raspon vrlo ozbiljnih problema povezanih sa infekcijom djeteta s rubelom. Najčešće dolazi do defekata očiju ( pa čak i sljepoće), malformacije srca i neuroloških problema poput intelektualnog zastoja u razvoju. 

Spolno prenosive bolesti u trudnoći

Spolno prenosive bolesti su bakterijske ili virusne infekcije koje se prenose genitalnim, oralnim ili analnim spolnim odnosom od zarađenog partnera. Mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice po Vas i nerođeno dijete.

Spolni odnos nije jedini način na koji se one prenose. Na primjer, hepatitisom B (virusom koji izvan tijela preživljava i do tjedan dana) se može zaraziti i  kontaktom sa konaminiranom iglom ili oštrim predmetom, kontaktom s krvlju oboljele osobe ili njenim ranama, pa čak i dijeljenjem četkice za zube ili britvice.

Neke infekcije mogu prijeći na fetus putem posteljice ili tijekom poroda ili prilikom pucanja vodenjaka. Novorođenačke infekcije mogu biti jako opasne (čak i životno ugrožavajuće) i neke mogu uzrokovati trajne posljedice i probleme u daljnjem razvoju djeteta. Nadalje, spolno prenosive bolesti povećavaju rizik od pobačaja, prijevremenog pucanja plodovih ovoja, prijevremenog poroda, infekcija maternice i mrtvorođenosti.

Najčešće spolno prenosive bolesti su:

• klamidija
• genitalni herpes
• gonoreja
• hepatitis B
• HIV/ AIDS
• HPV
• sifilis
• trihomonijaza

Kako dijagnosticirati spolno prenosivu bolest?

S obzirom na važnost otkrivanja ovih bolesti, liječnik će Vas vjerojatno na njih testirati prilikom prvog prenatalnog posjeta. Morate ga upozoriti ako ste ranije već imali koju spolno prenosivu bolest, ili ako Vi ili Vaš partner imate više od jednog seksualnog partnera ili ste nekad dijelili igle ili imali tetovažu) Ako ste u skupini s povećanim rizikom, bit ćete ponovo testirani u trećem trimestru.

Preporučuje se testiranje svih trudnica na HIV, HBV, sifilis i klamidiju. Čak i ako niste u skupini s povišenim rizikom od zaraze neke od tih infekcija se mogu skrivati u Vašem tijelu godinama bez simptoma. Ako se dogodilo izlaganje bolestima u trudnoći liječnik za to mora znati kako biste znali koji su daljnji rizici i moguće liječenje.

Kako izbjeći spolno prenosive bolesti?

Jedini siguran način je u potpunosti izbjegavati spolne odnose (vaginalne, oralne i analne) ili imati odnose samo s partnerom u kojeg imate potpuno povjerenje i znate da je čist, da ne koristi opojne droge i ima odnose samo s Vama. Ako niste u takvoj situaciji trebate čini sljedeće.

Nemojte imati spolne odnose s nikim tko ima rane ili simptome spolne bolesti, niti s partnerom za kojeg vjerujete da ima odnose samo s Vama. Ako sumnjate da Vaš partner ima odnose s drugim osobama, konzumira droge (pogotovo intravenski), svaki puta prilikom odnosa koristite prezervativ. Time ćete spriječiti prijenos većine spolno prenosivih bolesti.

Zapamtite da neliječena spolno prenosiva bolest povećava rizik od zaraze drugom takvom bolesti. Ako i Vi i partner imate spolno prenosivu bolest morate se oboje liječiti i suzdržavati se od odnosa dokse oboje ne izliječite. U protivnom ćete bolest samo selkiti od jednog ka drugome.

Ako Vaš partner ili netko u kućanstvu ima hepatitis B, cijepite se protiv ovog virusa. Cjepivo je sigurno u trudnoći. Nakon poroda, ako imate 26 godina ili ste mlađi, možete se cijepiti protiv četiri soja HPV virusa, koji najčešće izazivaju karcinom vrata maternice. Najpoznatije cjepivo protiv HPV-a je Gardasil. Ono je odobreno za djevojčice i žene između 9 i 26 godina starosti, a rutinski bi ga se trebalo davati djevojčicama u dobi od 11-12 godina.

Mogu li se spolno prenosive bolesti liječiti u trudnoći?

Da. Liječenje ovisi o samoj bolesti. Antibiotici liječe bakterijske infekcije poput klamidije, gonoreje i sifilisa, i brojni antibiotici su sigurni za uzimanje u trudnoći.

Virusne infekcije poput herpesa i HIV-a ne reagiraju na antibiotike. Ne možete izliječiti herpes, ali liječnik Vam može propisati antivirusni lijek za uzimanje u zadnjem mjesecu trudnoće kako bi se spriječilo njegovo pojavljivanje prilikom poroda. Ako ste HIV pozitivna trebat ćete uzimati kombinaciju antiretrovirusnih lijekova kako biste bila što zdravija i kako bi se smanjio rizik zaraze djeteta.

Peta bolest u trudnoći

Peta bolest je dobila takvo ime jer je bila peta otkrivena dječja bolest karaketerizirana crvenim osipom. Uglavnom je blaga bolest česta kod predškolaca. Najčešće se pojavljuje crveni osip po licu.

Odrasli se također mogu zaraziti petom bolesti. Uzorkovana je parvovirusom B19 koji sprječava proizvodnju crvenih krvnih stanica. Za inače zdravu djecu i odrasle, privremeni zastoj u proizvodnji eritrocita nije problem jer bolest uglavnom ne traje dulje od životnog vijeka eritrocita koji već kruže krvotokom.

Osobe s kroničnom anemijom ili imunodeficijentni, i relativno malen broj tek rođenih beba mogu imati problema ukoliko se zaraze ovim virusom.

Virus se uglavnom širi slinom i nosnim sekretom, dakle možete se zaraziti od zaražene osobe koja kašlje, kiše u Vašoj blizini, ljubi Vas ilis njom dijelite čašu.

Parvovirus se prenosi i krvlju, dakle ako ga dobijete u trudnoći i beba se njime može zaraziti kroz posteljicu. U malom postotku slučajeva, infekcija završava uzrokovanjem problema koji pak izazivaju gubitak djeteta. Oko 30 do 50% imate šansu da ste već preboljeli ovu bolest i da ste tako imuni na parvovirus. U tom slučaju vrlo je mala šansa za zarazu i prijenos infekta bebi u utrobi.

Što ako se zarazim u trudnoći petom bolesti?

Ako niste imuni i zarazili ste se petom bolesti u trudnoći, beba će u većini slučajeva biti dobro. Šansa za prijenos infekcije je 1 prema 3, ali čak i ako se prenese uglavnom beba bude dobro. 

U malom broju trudnoća infekcija parvovirusom vodi u pobačaj, mrtvorođenost, fetalnu anemiju i infekciju bebinog srca. Ako i dođe ozbiljne anemoje djeteta i ozbiljne infekcije srčanog mišića može se razviti moguće pogubno stanje zvano hidrops (previše tekučine u bebinim tkivima).

Oko 10 % trudnica koje se zaraze prije 20.tjedna trudnoće izgube svoju trudnoću, iako se gubitak ne mora dogoditi do par tjedana ili par mjeseci nakon inicijalne infekcije. Manje od 1% beba čije se majke zaraze nakon sredine trudnoće imaju problema zbog zaraze.

Simptomi pete bolesti

Simptomi variraju od osobe do osobe, i otprlike polovica djece i odraslih koji su se inficirali parvovirusom nemaju uopće simptoma (iako su zarazni). Tijekom prvih tjedana nakon izlaganja virusu, mogu se javiti blagi simptomi poput niske vrućice, bolova, glavobolje, umora, curenja iz nosa ili bolnog grla.

Tipično nakon tjedan dana od početka simptoma djeca s petom bolešću dobiju poseban osip po licu kao da ih je netko udario po licu, i nakon toga čipkasti osip po tijelu i udovima.

Osip obično nestaje za tjedan ili dva ali može trajati i dulje i ponoviti se još koj put u slijedećih nekoliko mjeseci izazvan suncem, hladnoćom ili vrućinom, te vježbom. Tijekom pojave ovog osipa osoba nije zarazna. Kod djece s petom bolesti može se pojaviti i bol u zglobovima iako to nije često.

Zaražene odrasle osobe ne dobiju karakterističan osip po licu. Ako se osip uopće i pojavi on je čipkastog izgleda i blaže izražen. Njačešće se pojavljuje na malim zglobovima ruku, zapešću i gležnjevima, a ponekad na koljenima. Uglavnom nestaje kroz par tjedana iako se može javiti i narednih mjeseci ili godina.

Što napraviti ako mislim da sam bila izložena virusu?

Odmah se javite liječniku. Nemojte čekati da vidite hoćete li razviti simptome. Možda ćete biti poslani na testiranje krvi kako bi se vidjelo imate li protutuijela i jeste li imuni, nedavno inficirani ili u riziku od infekcije.

Ako rezultati krvnih testova pokažu da ste nedavno bili inficirani, doktor može zahtijevati seriju ultrazvuka kako bi se uočila eventualna pretjerana količina tekućine u bebinim tkivima kao i druge indikatore problema - previše amnionske tekućine, prevelika i natečena posteljica.  Ako beba izgleda dobro i nije došlo do nekih problema nakon nekoliko mjeseci nemojte više brinuti - vrlo je neobično da se će se pojaviti kasni problemi vezani uz parvovirus.

Kako izbjeći infekciju parvovirusom?

Teško je izbjeći izlaganje ovom virusu, jer su oboljeli zarazni i prije pojave simptoma (a neki uopće niti nemaju simptome). Ipak, možete smanjiti rizik od zaraze parvovirusom kao i drugim zaraznim bolestima sljedeći niže navedene preporuke:

• Učinite sve što je moguće da se klonite osoba s virusnim infekcijama
• Često perite ruke, i uvijek nakon brisanja nosa djeci i diranja njihovih maramica
• Ne dijelite hranu i čaše za pijenje s drugima.

Sifilis u trudnoći

Što je sifilis?

Sifilis je spolno prenosiva bolest koja je uzrokovana bakterijom. Ako se ne liječi, može imati ozbiljne dugoročne posljedice. Srećom ako se otkrije na vrijeme može se liječiti antibioticima.

Sifilis se prenosi direktnim kontaktom s inficiranom osobom. Najčešći način je vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim odnosom. 

Sifilis se može prenijeti djetetu kroz posteljicu ili ako beba dođe u kontakt s ranom prilikom poroda.
Pojava ove bolesti je češća u zajednicama s velikom stopom siromaštva, niskom obrazovanošću i nepristupačnoj zdravstvenoj skrbi.

Simptomi sifilisa

Sifilis napreduje po stadijima. Simptomi se razlikuju od jedne do druge faze bolesti i od osobe do osobe. U nekim slučajevima simptomi nisu uočljivi i osoba ni mora znati da ima bolest dok se ne testira.

Prva faza se zove još i primarni sifilis i karakterizirana je bezbolnim i vrlo zaraznim ranama s uzdignutim rubovima. Pojavljuju se na mjesti infekcije oko tri tjedna nakon izlaganja bakterijama. One se mogu pojaviti i ranije ili čak do tri mjeseca nakon izlaganju bolesti. Ove rane mogu biti u ustima ili vagini, pa ih možda i ne vidite. One se mogu pojaviti na stidnim usnama, međici, anusu ili usnicama, a limfni čvorovi u okolini mogu biti uvećani.

Ako u ovoj fazi primite adekvatnu medicinsku pomoć i liječenje, sama infekcija može biti izliječena. Ako se ne liječite , rane traju od tri do šest tjedana i zacijeljuju same od sebe. Ipak, bakterije-spirohete, se nastavljaju umnožavati i širiti krvotokom. Kada se to dogodi, bolest napreduje u drugu fazu - sekundarni sifilis.

U sekundarnoj fazi sifilis može imati niz simptoma koji se pojavljuju u tjednima ili mjesecima nakon pojave prve rane, ali opet , ne moraju biti primjećeni.

Većinom se u sekundarnoj fazi pojavljuje osip koji ne svrbi, često na dlanovima i tabanima, iako se može pojaviti i na drugim dijelovima tijela. ogu se pojaviti lezije u ustima i vagini i bezbolne ranice, ali infektivne, nalik na bradavice u genitalnom području, simptomi nalik gripi, gubitak na težini i gubitak kose. U ovoj fazi infekcija se još uvijek može izliječiti.

Bez liječenja, simptomi uglavnom nestaju kroz par mjeseci, ali infekcija ostaje u tijelu. Bakterija se umnožava tijekom ove latentne faze i može uzrokovati vrlo ozbiljne probleme u godinama koje slijede.

Oko 1 od 3 osobe koje ne dobiju ispravno liječenje se otići u tercijarnu fazu sifilisa. Ona se može razviti i 30 godina nakon primarne infekcije i uzrokovati ozbiljne abnormalnosti srca. Oštećenja i potencijalno smrtne lezije se mogu razviti na kostima, koži i drugim organima. Srećom, većina osoba se liječi dovoljno rano i vrlo malo ih razvije tercijarni sifilis.

Sifilis može zahvatiti i središnji živčani sustav - mozak i kralježnicu. Tada se to zove neurosifilis i može se pojaviti u bilo kojoj fazi bolesti. U ranijoj fazi može uzrokovati probleme poput meningitisa, a kasnije može izazvati napadaje, sljepoću, gubitak sluha, demenciju, psihozu, probleme s kralježničkom moždinom i eventualno smrt.

Kako sifilis utječe na trudnoći i fetus?

Sifilis može proći korz posteljicu i inficirati bebu u bilo kojem stadiju trudnoće. Ako je sifilis otkriven i liječen rano, vrlo je vjerojatno da neće biti posljedica ni za Vas ni za bebu.

Akose ne liječite, velika je šansa da će se beba zaraziti, pogotovo ako ste u ranim stadijima bolesti, kada je sifilis najzarazniji. Oko 50 % trudnica s neliječenim sifilisom dobiju zaraženo novorođenče, naspram 1 do 2 trudnice akose sifilis liječi. Zaražena beba se može roditi mrtva ili umrijeti ubrzo nakon poroda ili može biti rođena s ozbiljnim neurološkim problemima. Sifilis povećava rizik od prijevremenog poroda i zastoja rasta bebe u trudnoći.

Kod nekih beba inficiranih sifilisom mogu se pojaviti problemi vidljivi ultrazvukom i prije rođenja. Oni uključuju pretjerano veliku posteljicu, tekućinu u abdomenu i ozbiljno oticanje, povećanu jetru i slezenu. Zaraženo dijete prilikom poroda može imati kožni osip i lezije oko usta, genitalija i anusa, abnormalnu sekreciju iz nosa, natečene limfne žlijezde, upalu pluća i anemiju.

Većina beba u prvi mah nema ove simptome, ali bez liječenja mogu se javiti mjesec do dva nakon poroda. Ako se i dalje bebe ne liječe nakon par godina kod njihse javljaju deformiteti  kostiju i zuba, gubitak vida i sluha i ostali neurološki problemi. Zato je važno otkriti sifilis kod trudnice i liječiti dijete ako se zarazilo.

Testiraju li se trudnice na sifilis?

Da. Iako je infekcija vrlo rijetka,važno je rano ju otkriti i liječiti ako je prisutna. Ako živite u zajednici gdje prevladava sifilis ili ste zbog nekog drugog razloga rizična, trebali biste biti testirani ponovo s 28 tjedana trudnoće i pri porodu. Testirani ćete biti ako se kod Vašeg partnera pojave simptomi sifilisa.

Ako imate sifilis, lakše ćete se zaraziti HIV-om ukoliko ste mu izloženi. Dakle, ako ste pozitivni na sifilis, također Vas treba testirati na HIV ili druge spolno prenosive bolesti.

Kako se sifilis liječi u trudnoći?

Penicilin je jedini antibiotik koji je siguran za korištenje u trudnoći, a ujedno može uspješno izliječiti majku i bebu od sifilisa. Ako imate sifilis, liječit će Vas s jednom ili više injekcija penicilina, ovisno o stadiju bolesti i imate li neurosifilis. Ako ste alergični na penicilin lijčenici će donijeti odluku što dalje.

Kod mnogih trudnica liječenje sifilisa uzrokuje privremenu reakciju koja može uključivati vrućicu, drhtavicu, glavobolju i bolove zglobova i mišića. Ovi simptomi imaju tendeciju pojave par sati nakon početka liječenja i prolaze nakon 24 do 36 sati.

Liječenje može utjecati na promjenu srčanog ritma bebe i ako ste u drugom trimestru može izazvati kontrakcije. U slučaju pojave kontrakcija morate se javiti odmah liječniku.

Trebat će se testirati i Vaš partner na ovu bolest i morat će biti liječen ako je pozitivan ili ako je imao spolni odnos s Vama u zadnja tri mjeseca čak i ako mu je krvni test negativan. Nakon liječenje ponovo ćete biti testirani na bolest kako bi se bilo sigurno da ste izliječeni, a ultrazvuk će se provjeriti stanje bebe.

Kako izbjeći infekciju sifilisom?

Imajte spolne odnose samo s partnerom koji ima odnose samo s Vama i zdrav je. Prezervativi mogu spriječiti prijenos HIV-a i drugih spolnih bolesti, oni su zaštita od sifilisa samo ako je ranica na partnerovom penisu - neće Vas zaštiti od ranica koje nisu njime prekrivene.

Zapamtite da se sifilisom možete zaraziti i ako dodirnete partnerovu ranicu svojom mukoznom membranom (poput sluznice usta i vagine) ili posjekotinom ili ogrebotinom na koži. Ako ste jednom imali sifilis ne znači da ga ne možete ponovono dobiti. Možete se ponovno inficirati.

Vodene kozice u trudnoći

Je li rizično biti izložena vodenim kozicama tijekom trudnoće?

Ovisi. Ako ste prije imali vodene kozice, vjerojatno ste imuni pa je malo razloga za brigu. Do 95% odraslih je imuno na ovu zarazu. Ako ste primili cjepivo, vjerojatno ste imuni također.

S obzirom na to da je većina odraslih imuna, nema puno trudnica koje se zaraze vodenim kozicama - procjena je da se javljaju kod 1 do 7 na 10 000 trudnoća. Ali ako niste imuni i slučajno se zarazite kozicama u trudnoći, možete se dosta razboljeti imala je šansa da bi mogle zahvatiti bebu. Ako niste sigurni jeste li imuni, jednostavno testiranje krvi može dati odgovor.

Što ako fetus dobije vodene kozice u trudnoći?

Dobre su šanse da se djetetu neće ništa dogoditi, ali vrijeme je faktor. Ako dobijete vodene kozice u prvom ili drugom trimestru trudnoće, mali je rizik (manji od 2%) da bi fetus dobio kongenitalni varicella sindrom (CVS). Rizik je najviši ako se zarazite između 13 i 20 tjedana trudnoće. 

CVS je karakteriziran porođajnim anomalijama, najčešće ožiljcim ana koži, malformiranim udovima, abnormalno malom glavom, neurološkim problemima (poput mentalne retardacije) i problemima s vidom. Nadalje, beba s CVS-om može usporeno rasti i napredovati u maternici i patiti od napadaja i fizičkih i mentalnih problema. Infekcija povećava rizik od pobačaja ili kasnije fetalne smrti. Ako ste se zarazilli vodenim kozicama, napravit će se detaljan ultrazvuk kako bi se na vrijeme otkrili eventualni defekti bebe.

Ima li beba kakve rizike ako se zarazim vodenim kozicama blizu termina poroda?

Ako dobijete vodene kozice rano u trećem trimestru, beba će vjerojatno biti dobro. Oko pet dana nakon zaraze, tijelo razvija antitijela na virus i ona prolaze posteljicu do djeteta. Na taj način daju zaštitu koju bebin nezreli imunološki sustav ne može  osigurati.

Ako kozice dobijete pet do 21 dan prije poroda, beba može također dobiti kozici ali s obzirom da je primila antitijela od Vas, mala je vjerojatnost da će infekcija biti ozbiljna. Najgore vrijeme za dobiti vodene kozice je period untar pet dana prije poroda i dva dana poslije, jer je tada beba izložena virusu a nije imala vremena primiti antitijela od Vas. U ovom je slučaju velika vjerojatnost da će se kod bebe pojaviti neonatalne kozice, a one mogu biti ozbiljne pa i životno ugrožavajuće, pogotovo ako se ne liječe.

Srećom, bebin rizik od jake infekcije može se značajno smanjiti ako se cijepi injekcijom varicella zoster imunoglobulina, krvnim proizvodom koji sadržava atitijela na vodne kozice. Ako novorođenče pokazuje bilo koji znak infekcije, poput vrućice ili osipa, pa čak i svega par točkica, bit će tretirano intravenozno antivirusnim lijekom aciklovirom.

Jesu li vodene kozice više rizične nego obično ako ih se dobije tijekom trudnoće?

Nije potpuno jasno. Ali je u svakom slučaju riskantnije dobiti vodene kozice u odrasloj nego u dječjoj dobi. Zato gotovo 15% odraslih osoba koje dobiju vodene kozice razviju nešto poput upale pluća izazvane vodenim kozicama, a je vrlo ozbiljno zdravstveno stanje.

Kod trudnica, ova komplikacija je povezana s prijevremenim porodom. Rizik od upale pluća je najveći ako kozice dobijete u trećem trimestru.

Što napraviti ako znam da sam bila izložena vodenim kozicama?

Ako znate da ste imuni, ne trebate ništa posebno činiti. Ako niste imuni možete dobiti cjepivo antitijela na vodene kozice kako bi se smanjile šanse ozbiljnog oblika bolesti i komplikacija. Cjepivo možete dobiti i do deset dana nakon izlaganja vodenim kozicama, iako je to bolje što prije. Nažalost, cjepivo neće spriječiti fetalnu infekciju, a sama zaštita traje oko tri tjedna. 

Ako nisam imuna, kolike su šanse za dobivanje vodenih kozica nakon izloženosti?

Vodene kozice su vrlo zarazne, tako da ako ih niste imali, a bili ste u direktnom kontaktu s inficiranom osobom, velika je vjerojatnost da ćete se zaraziti. Ako je netko u Vašem kućanstvu zaražen, šanse da se Vi zarazite su 90%.

Koliko brzo se vide simptomi?

Potrebno je od 10 do 21 dana nakon izlaganja virusu da se infekcija pokaže, ali najčešće oko 14 do 16 dana. U prvi mah se mogu pojaviti blaži simptomi nalik na prehladu, a nakon toga se javlja osip koji svrbi. Osip počinje kao mala crvena uzdignuća koja pucaju kako narastu. S vremenom se osuše i otpadnu.

Osip se prvo javlja na licu, prsima ili trbuhu, a zatim i na ostatku tijela. Zarazni ste optrilike 48 sati prije pojave osipa pa sve dok ne i zadnja točkica ne pretvori u krastu.

Što ako sumnjam na zarazu vodenim kozicama?

Ako počnete imati simptome vodenih kozica javite se liječniku telefonski, nemojte samo otići i sjesti u čekaonicu i tako ostale pacijente izlagati bespotrebnom riziku. Ako se pokaže da zbilja imate vodene kozice možda ćete dobiti lijek aciklovir. Svako pogoršanje simptoma morate prijaviti liječniku.

Cijepljenje protiv gripe u trudnoći

Zašto se trudnicama savjetuje cijepljenje protiv gripe?

Tijekom trudnoće, imunološki sustav trudnice je manje otporan na bolesti svih vrsta. Ujedno, trudnice koje se zaraze gripom imaju rizik od ozbiljnijih komplikacija i eventualne hospitalizacije.

Svakodnevne preventivne mjere uključuju pranje ruku i izbjegavanje kontakta s osobama koje su bolesne. Ipak, cijepljenje je jedan od najboljih načina zaštite. Potencijalni benefit za bebu je prijenos Vaših antitijela bebi koja će onda štititi bebu i do nekoliko mjeseci poslije rođenja. Ova zaštita je vrlo važna jer bebe mlađe od šest mjeseci su posebno osjetljive na bolesti a ne mogu se cijepiti protiv gripe.

Je li cijepljenje protiv gripe sigurno u trudnoći?

Prema zdravstvenim agencijama je, sigurno je.

Cjepivo protiv gripe se pokazalo sigurnim i učinkovitim za trudnice i njihove bebe urazvoju u svim stadijima trudnoće (pa i u prvom trimestru). Gripa je ozbiljna bolest koja Vas sprema u krevet na nekoliko dana baš u razdoblju života kada pokušavate ostati zdravi i osigurati najbolje uvjete za bebu. Može čak biti i smrtonosna. Rizik ili šteta od cjepiva protiv gripe, koje se bazira na umrtvljenom virusu, je minimalan.

Može li dijete ili trudnica dobiti gripu od cjepiva protiv gripe?

Ne, ni u kom slučaju. Cjepivo protiv gripe ne sadržava živi virus, a inficirati se može samo od živog virusa.

Cjepivo protiv gripe je inaktivirano cjepivo koje sadržava fragmente ili ubijeni virus gripe. S obzirom da je virus gripe u njemu mrtav, ne može Vas inficirati, ali potiče Vaše tijelo na proizvodnju antitijela koja će Vas štititi ako dođete u kontakt sa živim virusom. Zato je cjepivo sigurno za trudnice u svim stadijima trudnoće.

Moguće nuspojave cjepiva protiv gripe

Najčešće nuspojave uključuju bol, crvenilo, osjetljivost i oteklinu lokalno na mjestu uboda. Nekim ljudima se pojavi glavobolja, bolovi u mišićima, vrućica, mučnina i nesvjestica. Nuspojave se obično jave brzo nakon cijepljenja i traju svega dan ili dva.

Kao i sa svakim cjepivom, ozbiljnije alergijske reakcije su vrlo rijetke ali moguće. Svaka osoba koja ima po život opasnu alergiju na jaja ili drugu supstancu cjepiva ne bi trebala primiti cjepivo. Prije cijepljenja medicinsko osoblje morate upozoriti ako imate ozbiljnije alergije ili ako ste već imali ozbiljniju alergijsku reakciju na cjepivo ili ako ste ikad imali Guillian - Barre sindrom.

Hepatitis B u trudnoći

Testiraju li se trudnice redovito na hepatitis B?

Da. Kada se dođe na prvi prenatalni pregled radi se niz rutinskih krvnih testova, uključujući i onaj koji testira krv na prisutnost hepatitis B virusa (HBV). On uzrokuje ozbiljnu bolest, oštećenje jetre oa čak i smrt.

Mnogi nosioci virusa niti ne znaju da ga imaju jer nemaju simptoma. Ako ste jedna od takvih, virus se može prenijeti bebi pri porodu. Ako se otkrije da ste nosioc hepatitisa B liječnik može liječiti bebu odmah po porodu i spriječiti njenu zarazu ovim virusom. Ako ste negativni na HBV i niste primili cjepivo protiv ovog virusa, liječnik može preporučiti cijepljenje ako ste u visokom riziku da se njime zarazite. Cjepivo je sigurno za trudnice i nema utjecaja na bebu u razvoju.

Kako se postaje nosioc HBV-a?

Hepatitis B je vrlo infektivan virus koji se prenosi krvlju, sjemenom i drugim tjelesnim tekućinama. Ako ste nosioc mogli ste se zaraziti:

• spolnim odnosom s drugim nosiocem
• pri porodu, ako Vam je majka bila nosioc
• dijeljenjem igle ili slučajnim ubodom zaraženom iglom
• korištenjem četkice ili britivice koja ima imalo krvi nosioca na sebi (čak i ako ju Vi ne vidite)
• stavljanjem piercinga ili tetovaže u salonu u kojem se izvršava dovoljna higijena instrumenata.

Simptomi HBV-a

Ako ste se zarazili hepatitisom B možete se osjećati vrlo umorno, imati abdominalne bolove, mučninu i povraćanje, gubitak apetita, bolove u zglobovima ili žuticu (oči i koža poprimaju žućkastu nijansu). Mnogi nosioci nemaju nikakvih simptoma niti ne znaju da su zaraženi.

Oko 10 do 15% ljudi koji su stariji od 5 godina kada dođu u kontakt s hepatitisom B završe kao nosioci tog virusa - znači da se tijelo nikada ne riješi virusa. Oko četvrtina njih s kroničnom HBV infekcijom će eventualno završiti sa životno ugrožujućom bolesti jetre i oko 20% onih s bolesti jetre razviju karcinom jetre. 

Što ako sam pozitvna na hepatitis B virus?

Za početak liječnik može tražiti još detaljnijih krvnih testova kako bi se dobile dodatne informacije o stanju i funkciji jetre. Može Vam dati injekciju hepatitis B imunoglobulina, antitijela koja pomažu izbjeći ozbiljnije simptome. Virus napada jetru, tako da je alkohol potrebno u potpunosti izbjegavati - ne samo u trudnoći.

S vremena na vrijeme trebat ćete otići do specijaliste na procjenu rada jetre. Svi ostali ukućani i spolni partneri trebaju biti testirani na ovu bolest. Ako nisu nosioci, trebaju biti cijepljeni.

Vaginalni porod i carski rez uglavnom su sigurni za nosioca HBV-a i majke koje su nosioci mogu dojiti svoju djecu ako su prethodno zaštitile bradavice od pucanja i krvarenja.
Odmah nakon poroda bebi se daje injekcija antitijela na hepatitis B virus koja će ju zaštititi kratkotrajno od infekcije. Također beba treba primiti prvu injekciju cjepiva protiv hepatitisa B unutar 12 sati poslije poroda. A drugu i treću dozu treba dobiti pri daljnjim redovnim kontrolama. Sve tri doze cjepiva su važne za doživotnu zaštitu. Zajedno antitijela i cjepivo imaju 90% ućinkovitost u prevenciji infekcije bebe ovim virusom.

Što ako je beba dobila hepatitis B?

Ako ste nosioc hepatitis B virusa i niste primili protutijela, šanse za prijenos virusa bebi kod poroda su oko 10 do 20% osim ako beba nije primila lijekove unutar 12 sati od poroda. Rizik od prijenosa bolesti je 80 do 90% ako ste se zarazili tijekom trećeg tromjesečja.

Zaražena novorođenčad ne mora odmah imati simptome zaraze, ali im je puno veća šansa (oko 90% u odnosu na odrasle 5 do 10%) da postanu kronični nosioci. Kronični nosioci ovog virusa cijelog života mogu širiti virus i imaju veći rizik od razvitka bolesti jetre i karcinoma, te eventualnog umiranja kao posljedice. Nema lijeka za ovu bolest, iako određeni lijekovi mogu kontrolirati bolest jetre u oko 40% inficiranih.

Tko ima najveći rizik od zaraze hepatitisom B?

Hepatitis B se prenosi krvlju i tjelesnim tekućinama, pa je razumljivo da su u najvećem riziku medicinsko osoblje, osobe u kućanstvu sa zaraženom osobom i njeni spolni partneri te intravenozni ovisnici o opojnim drogama.

Dobra je vijest da Vas cjepivo može zaštiti od infekcije virusom, stoga se cijepite, pogotovo ako ste u rizičnoj skupini.

Prijevremeni porod

Ako počnete imati pravilne kontrakcije koje uzrokuju otvaranje cerviksa prije 37. tjedna trudnoće, tada je počeo prijevremeni porod. Ako rodite prije 37. tjedna trudnoće tada se dijete zove nedonošče. Pojava prijevremenih trudnova ne znači nužno da ćete i prijevremeno roditi. Oko polovine trudnica kod kojih se pojave ipak rode poslije 37. tjedna.

Otprilike četvrtina prijevremenih poroda je planirano. Ako Vi ili beba imate komplikacije i nešto nije u redu, medicinski tim može odlučiti inducirati porod ili napraviti carski rez prije 37. tjedna trudnoće (npr. u slučaju ozbiljne preeklampsije ili zastoja u rastu bebe).

Ostalo su spontani prijevremeni porodi i to u slučaju da vodenjak pukne prije vremena ili se cerviks otvori prije termina bez kontrakcija (cervikalna insuficijencija).

Što ako je dijete nedonošče?

Prijevremeni porod može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme ili čak biti fatalan za bebu, posebno ako se dogodi vrlo rano. Općenito rečeno, što je beba zrelija pri porodu, veće su joj šanse za preživljenje i zdrav život.

Neke prijevremeno rođene bebe mogu imati problema s disanjem. Kod njih se češće javlja krvarenje u mozgu. Probavni sustav, živčani sustav i drugi organi također mogu biti zahvaćeni. Nedonoščad je sklonija infekcijama i žutici i mogu postojati problemi s hranjenjem i održanjem tjelesne temperature.

Prerživjela djeca ponekad imaju dugotrajne zdravstvene probleme poput kroničnih plućnih bolesti, problema s vidom i sluhom i razvojne probleme.

Većina prijevremeno rođene djece se rodi između 34. i 37. tjedna trudnoće. Ova djeca uglavnom budu bolje od onih rođenih još ranije, iako još uvijek imaju veći rizik od djece rođene u terminu.

Ako porod započne prije 34. tjedna trudnoće, a nema razloga njegovo trenutno dovršenje, medicinski tim ga može odgoditi za nekoliko dana. To će značiti da se bebi kroz Vas mogu dati kortikosteroidi za brži razvitak pluća i drugih organa. Time se bebi povećavaju šanse za preživljenje i smanjuju neki rizici vezani za prijevremeni porod.

Što uzrokuje prijevremeni porod?

• Infekcija

Određene genitalne infekcije su povezane s prijevremenim porodom. Supstance koje proizvode bakterije u genitalnom traktu mogu oslabiti membrane oko vodenjaka i uzrokovati njegovo ranije pucanje. Čak i kada membrane ostanu intaktne, bakterije mogu uzrokovati infekciju i upalu maternice a to postaje okidač događaja koji vode u prijevremeni porod.

Možda ste na početku trudnoće testirani na klamidiju i gonoreju. Ako je rezultat bio pozitivan i Vi i partner ste trebalo biti liječeni i testirani na bolesti nakon liječenja, a ostatak trudnoće koristiti kondome pri spolnom odnosu.

Ako ste u prijašnjim trdudnoćama imali prijevremeni porod možda ste testirani i na bakterijsku vaginozu (BV). Neka istraživanja pokazuju kako liječenje BV u drugom i trećem trimestru smanjuje rizik od prijevremenog poroda, a druga istraživanja pokazuju kako nema razlike. 

Neke infekcije poput infekcije bubrega, asimptomatske infekcije urinarnog sustava, pluća i upale slijepog crijeva također povećavaju rizik.

• Problemi s posteljicom poput placente previe, placente accrete i odljuštenja posteljice.
• Postojanje pretjerano velike maternice u slučaju višeplodne trudnoće ili prevelike količine plodne vode
• strukturne abnormalnosti maternice i cerviksa, npr. cerviks kraći od 25 mm kojise stanjuje i otvara bez kontrakcija.
• Abdominalna kirurgija tijekom trudnoće kako bi se uklonilo slijepo crijevo, operacije mjehura ili velike ovarijske ciste i sl.

Rizični faktori za spontani prijevremeni porod?

Mnogi su rizični faktori ali se pola od svih prijevremenih poroda dogodi u trudnoćama bez uočenog rizičnog faktora. Iako je nemoguće reći hoće li trudnica roditi prijevremeno, veća je šansa ako je:

• prethodno imala prijevremeni porod
• je trudna s blizancima ili više beba
• je mlađa od 17 i starija od 35 godina
• je afroamerikanka
• ako je imala premalo kilograma prije trudnoće ili nije dobila dovoljno kilograma u trudnoći
• imala vaginalno krvarenje u prvom ili drugom trimestru
• imala umjerenu do jaku anemiju rano u trudnoći
• pušila, konzumirala alkohol ili droge tijekom trudnoće
• rodila u prethodnih 18 mjeseci (pogotovo ako je ostala trudna unutar 6 mjeseci od prethodnog poroda)
• nije išla na kontrolne preglede ili je kasno krenula
• trudna s djetetom začetim potpomognutom oplodnjom
• ima loš socioekonomski status.

Postoji povezanost s visokom dozom stresa, pogotovo kroničnog, i prijevremenog poroda. Teorija se bazira na činjenici da jaki stres može voditi u otpuštanje hormona koji potiču kontrakciju maternice i prijevremeni porod. Ovim se može objasniti zašto žene koje su žrtve nasilja u domu imaju veći rizik od spontanog prijevremenog poroda, pogotovo ako trpe fizičko nasilje i traume abdomena.

Postoje istraživanja i kako žene koje rade noću ili imaju vrlo fizički zahtjevan posao mogu imati povišeni rizik od prijevremenog poroda. Isto tako, i genetika može igrati ulogu u svemu ovome.

Postoje li testovi kojima se može predvidjeti prijevremeni porod?

Postoje dva testa dostupna ženama koje imaju simptome prijevremenog poroda ili koje su iz drugog razloga u rizičnoj skupini. Negativni rezultat je koristan jer umiruje trudnicu i pomaže izbjeći nepotreban boravak u bolnici.

Mjerenje duljine cerviksa ultrazvukom

Liječnik je možda prilikom prvog ultrazvuka provjerio duljinu cerviksa. Ako je zabrinut, može preporučiti ultrazvuk kojim bi se cervikd točno izmjerio i kako bi se potražili znakovi njegove promjene. Ako se počne stanjivati ili otvarati, prijevremeni porod je moguć.

Indikacija za provjeru debljinu cerviksa je rizik od insuficijencije cerviksa, simptomi pritiska u zdjelici ili grčenja u zdjelici, bol u donjem dijelu leđa, puno mukoznog iscjedka ili vaginalno krvarenje.

Ako ultrazvuk pokaže promjene na cerviksu, liječnik može preporučiti da smanjite sa fizičkom aktivnosti iposlom, da se susdržite od spolnih odnosa i prestanete pušiti ako već niste. 

Ako ste trudni manje od 24 tjedna i cerviks se počeo mijenjati a nemate kontrakcija, liječnik može preporučiti serklažu, postupak kojim se cerviks zatvara  šavovima i to pomaže njegovom očuvanju. Kako god, procedura nije bezazlena i postoji dilema da li je dovoljno učinkovita kako bi bila vrijedna rizika. Žene koje imaju koristi od serklaže su one koje su imale ponavljane gubitke djece u drugom trimestru zbog insuficijencije cerviksa ili prijevremeni porod prije 24. tjedna trudnoće. Liječnik određuje jeste li kandidat za ovaj zahvat.

Testiranje na fetalni fibronektin
Ovaj test je obično rezerviran za žene koje imaju kontrakcije ili druge simptome prijevremenog poroda. Fetalni fibronektin je protein kojeg proizvode fetalne membrane. Ako se u Vašem vaginalnom sekretu pojavi više nego samo mala količina ovog proteina između 24 i 34 tjedna trudnoće, smatra se da imate povišen rizik od prijevrmenog poroda.

Pozitivan rezultat ovog testa može potaknuti liječnika da Vam da lijekove koji odgađaju porod kao i kortikosteroide kako bi bebina pluća što prije sazrijela. Ovaj test je više točan u pretpostavki kada nećete roditi, nego u tome kada ćete roditi. Ako je testiranje na fetalni fibronektin negativno vrlo je vjerojatno da nećete roditi unutar iduća dva tjedna. Tako da negativni test umiruje trudnicu i izbjegava se potreba njene hispitalizacije.

Što trudnica može napraviti ako ima povećan rizik od prijevremenog poroda?

Brinite o sebi. Ako se dobro hranite, dovoljno odmarate, rano krenete na prenatalne kontrole i redovito ih nastavljate, prekinete loše navike poput pušenja i ograničite stres u svom životu, već radite puno kako biste osigurali zdravu trudnoću. 

Ako ste već prije imali spontani prijevremeni porod ili zbog ruptura membrana prije 34.tjedna trudnoće, a trenutno nosite samo jedno dijete , razgovarajte s liječnikom o eventualnom uzimanju lijeka progesterona. Pokazalo se da on značajno smanjuje rizik od ponovnog prijevremenog poroda. Nije se pokazao učinkovit kod žena koje nose više od jednog djeteta sa i bez povijesti prijevremenog poroda.

Kako trudnoća napreduje, uzmite si vremena za privikavanje na promjene koje se događaju u Vašem tijelu. Provedite neko vrijeme svakog dana u miru i tišini kako biste se fokusirali na pokrete bebe i primjetili pojavu neobičnih bolova ili pritisaka.

Naučite koji su znakovi prijevremenog poroda i o njima obavijestite liječnika ukoliko se pojave. Najveći napredak u liječenju prijevremenog poroda u posljednjih 50 godina je korištenje kortikosteroida za ubrzanje razvitka djetetovih pluća prije poroda. Što ranije primjetite da je prijevremeni porod započeo, veća je šansa da će beba imati koristi od ovog liječenja.

Na kraju, neki će liječnici preporučiti mirovanje u krevetu, iako su mnoge studije pokazale kako nema značajnih dokaza da ono sprječava prijevremeni porod.

Simptomi prijevremenog poroda

Javite se liječniku ako primjetite neke od niže nevedenih simptoma prije 37. tjedna trudnoće:

• puno više vaginalnog sekreta nego inače
• promjena u tipu sekreta - ako je postao jako vodenast ili krvav (pa čak i rozi)
• bilo koji tip vaginalnog krvarenja
• abdominalna bol, grčevi poput menstrualnih ili više od četiri kontrakcije u jednom satu (čak i ako su bezbolne)
• više pritiska u području zdjelice (osjećaj da dijete pritišće prema dolje)
• bolovi nisko u leđima pogotovo ako su tupi ili ritmični

Ovi simptomi mogu biti zbunjujući jer su neki od njih, poput pritiska u zdjelici ili bolovi u donjem dijelu leđa, i sporadične rane kontrakcije samo Braxton-Hicksonove kontrakcije.

Ali uvijek je biti bolje siguran u ono što Vam se događa i javiti se liječniku na vrijemeč

Što ako prijevremeni porod ipak počne?

Ako smatrate da je počeo prijevremeni porod uputite se u bolnicu. Tamo će Vam pratiti kontrakcije i puls bebinog srca, a i napravit će se pregled kako bi se ustanovilo je li vodenjak puknuo. Provjerit će Vam urin na znaokve infekcije a mogu se uzeti i cervikalni i vaginalni bris. Moguć je i test na fibronektin.

Liječnici često naprave i abdominalni ultrazvuk kako bi se procijenila količina amnionske tekućine i potvrdio bebin rast, gestacijska dob i položaj te vaginalni položaj za procjenu debljine cerviksa.

Ako su svi testovi negativni, plodovi ovoji cijeli, a cerviks nije dilatiran nakon nekoliko sati praćenja, kontrakcije su se smanjile, a Vi i beba se činite dobro, vjerojatno će Vas poslati kući.

U idućim situacijama svaki liječnik može postupiti prema svom mišljenju i praksi, ali općenito vrijede neka pravila.

Ako ste trudni manje od 34 tjedna i počeo je prijevremeni porod, plodovi ovoji su cijeli, bebini otkucaji srca su u redu, a nema znakove infekcije maternice ili druge probleme (poput ozbiljne preeklampsije ili odljuštenja posteljice) liječnik će vjerojatno pokušati odgoditi porod.

Vjerojatno ćete dobiti lijekovi za pokušaj zaustavljanja kontrakcija dovoljno dugo dok kortikosteroidi ne ubrzaju razvoj bebinih pluća.

Ako je vodenjak puknuo prije 37. tjedna trudnoće a nemate kontrakcije, medicinski tim može odlučiti ili inducirati porod ili čekati, i tako kupiti vrijeme da beba što više sazrije. To ovisi o tome koliko ste trudni i postoje li znakovi infekcije  i drugi problemi zbog kojih bi bebi bilo bolje da se rodi odmah.

Ako ste prošli 34 tjedna trudnoće i vodenjak je puknuo, možda će Vam inducirati porod ili napraviti carski rez. Ako ste trudni manje od 34 tjedna preporučuje se čekati s porodom ako nema očitog razloga za suprotno.

Razlog čekanja je davanje vremena bebi za razvitak u majčinoj utrobi.

Preeklampsija

Preeklampsija je potencijalno životno ugrožavajuće stanje koje se javlja u oko 5% trudnica. Nažalost, preeklampsija ne mora imati vidljive simptome i može biti vrlo opasna i za majku i bebu. Znakovi preeklampsije se kontroliraju na svakom prenatalnom posjetu provjerom proteina u urinu i mjerenjem krvnog tlaka.

Preeklampsija se najčešće javlja nakon 37. tjedna trudnoće, ali se može razviti u bilo kojem momentu u drugoj polovini trudnoće, tijekom poroda ili čak nakon poroda u prvih 48 sati. Može varirati od blagog do ozbiljnog oblika, a nastajati polako ili brzo. Ako se ne liječi vodi u opasne komplikacije za Vas i bebu- eklampsiju.

Kako preeklampsija utječe na trudnicu i bebu?

Komlikacija je to teža što se ranije u trudnoći pojavi i veći su rizici za majku i dijete. Većina žena koje dobiju preeklampsiju razviju blagi oblik blizu termina poroda i prolaze sasvim dobro uz ispravnu medicinsku skrb.

Kada se pojavi ozbiljan oblik preeklampsije, može utjecati na mnoge organe i uzrokovati ozbiljne i po život opasne probleme. Zato je potreban raniji porod ako se stanje pogoršava ili je već dovoljno opasno.

Preeklampsija uzrokuje stiskanje krvnih žila i rezultat toga je povišenje krvnog tlaka i smanjen protok krvi. Zbog toga mogu nastradati organi u tijelu poput jetre, bubrega i mozga. Kada manje krvi prolazi kroz posteljicu to može značiti probleme za bebu poput usporenog rasta, premalo plodne vode i odljuštenja posteljice. Zbog potrebe ranijeg poroda mogu se dogoditi problemi vezani i za prijevremeni porod.
Preeklampsija može uzrokovati promjene na krvnim žilama. Ove promjene mogu izazvati izlaženje tekućine u okolna tkiva, a rezultat toga je edem i oticanje. A kada kapilare u bubrezima popuste, proteini iz krvotoka prelaze u urin. Normalno je imati malo proteina u urinu, ali više od toga signalizira problem.

Simptomi preeklampsije

Preeklampsija ne uzrokuje uvijek vidljive simptome, ali je važno znati upozoravajuće znakove. Neobično oticanje je najčešći simptom. Javite se liječniku ako primjetite oteklinu lica i natečenost oko očiju, više od lagane otečenosti ruku ili iznenadno jaku oteklinu stopala i gležnjeva. To se događa zbog zadržavanja vode, a opet to može voditi u prebzo dobivanje na težini, tako da obavijestite liječnika ako ste dobili više od 2 kg u tjedan dana. Ozbiljni znakovi preeklampije su:

• ozbiljna i trajna glavobolja
• promjene vida (dvoslike, zamućenje vida, točke ili bljeskovi u vidnom polju, osjetljivost na svjetlost, privremeni gubitak vida)
• jaka bol i osjetljivost u gornjem abdomenu
• mučnina i povraćanje

Simptomi se razlikuju od žene do žene, a preeklampsija se može pojaviti bez očitih simptoma, pogotovo u ranijim stadijima.

Nadalje, neki simptomi preeklampsije se mogu smatrati normalnima u trudnoći poput oticanja, mučnine i dobivanja na težini. Tako da možda niti ne znate da imate ovaj problem dok ne dođete na redovnu kontrolu. Stoga je važno ne propuštati svoje kontrole.

Kako se preeklampsija dijagnosticira?

Liječnik, odnosno medicinska sestra će provjeriti Vaš krvni tlak i urin. Ako je krvni tlak povišen i imate proteine u urinu, postavit će se dijagnoza preeklampsije. Čak i ako nemate proteine u urinu, povišenje krvnog tlaka može nagnati liječnika da Vas pošalje na dodatne laboratorijske testove.

Povišenim krvnim tlakom se smatra sistolički tlak viši od 140 ili dijastolički viši od 90 mmHg. Krvni tlak se mijenja tijekom dana, stoga je potrebno više puta provjeriti kroz dan da bi se ustanovilo da je konstantno povišen.

Za otkrivanje proteina u urinu koriste se testne trakice koje se umoče u urin. Količina proteina u urinu također fluktuira kroz dan, stoga je za točnu dijagnostiku urin potrebno skupljati 24 sata ako postoji sumnja na ovaj poremećaj.

Što je eklampsija?

Rijetko, preeklampsija može izazvati napadaj, stanje koje se zove eklapsijom. Ona je životno ugrožavajuće stanje i za majku i za dijete.

Napadajima može prethoditi jaka glavobolja, promjene vida, mentalna zbunjenost ili jaka bol u gornjem abdomenu. Ponekad, napadaji se mogu pojaviti bez upozorenja. Iz tog razloga, svim ženama s ozbiljnijim oblikom preeklampsije daje se magnezij sulfat, lijek protiv napadaja.

Što uzrokuje preeklampsiju?

Stručnjaci smatraju kako mnogi slučajevi preeklampsije zapravo počinju još u ranoj trudnoći, mnogo prije simptomi postanu vidljivi i povezani su sa smanjenim protokom krvi do posteljice.

To se događa ako ne dođe do ispravne implantacije posteljice u zid maternice i arterije tog područja se ne prošire koliko trebaju, pa manje krvi ide u posteljicu. Stanje poput kronične hipertenzije i dijabetesa također mogu izazvati ovaj smanjeni protok.

Postoje dokazi da promjene u protoku krvi kroz posteljicu okidaju otpuštanje velike količine određenih placentarnih proteina u krvotok trudnice. A to pak izaziva kompleksnu lančanu reakciju koja uključuje suženje krvnih žila (a to izaziva povišenje krvnog tlaka), oštećenje stijenki krvnih žila (a to izaziva otekline i proteine u urinu), smanjen volumen krvi i promjene u zgrušavanju krvi. Nije poznato zašto se to događa kod određenih žena, moguće je da tu ulogu igra genetika, prehrana, neke bolesti, reakcija imunološkog sustava na trudnoću i drugo.

Rizični faktori za preeklampsiju

Uobičajeno je dobiti preeklampsiju prvi puta u prvoj trudnoći. Ipak, ako ste već jednom imali preeklampsiju, veća je šansa da će se ponovo javiti u drugoj trudnoći.

Što je stanje ozbiljnije i što se ranije u trudnoći javi, veći je rizik. Ako ste imali ozbiljnu preeklampsiju koja je počela prije 30. tjedna trudnoće, vjerojatnost da ćete ju opet dobiti je gotovo 40%. Drugi rizici uključuju:

• kroničnu hipertenziju ili gestacijsku hipertenziju
• poremećaje u zgrušavanju krvi, dijabetes, bolest bubrega, autoimunu bolest poput lupusa
• pretilost (BMI preko 30)
• višeplodnu trudnoću
• dob mlađu od 20 godina ili stariju od 40

Kako se preeklampsija liječi?

Ovisno o tome koliko je ozbiljan oblik, koliko ste trudni i kako je beba. Za inicijalnu procjenu je uglavnom potrebna hispitalizacija, a moguće i do kraja trudnoće.

Provjerava se krvni tlak, provjerava se urin i radi se nekoliko testova krvi, ultrazvuk da se procijeni bebin rast.

Blaga preeklampsija

Ako imateblagu preeklampsiju i trudni ste više od 37 tjedana, vjerojatno će liječnici inducirati porod pogotovo ako se cerviks počeo stanjivati i otvarati. Ako postoje znakovi da beba ne može izdržati porod napravit će se carski rez.

Ako još niste trudni 37 zjedana, a Vaše stanje se čini stabilnim i beba je  u redu, vjerojatno nije potreban trenutni porod. Možda će Vas zadržati u bolnici kako bi Vam se pratilo zdravstveno stanje. Ili će Vas poslati kući gdje ćete trebati pratiti svoj krvni tlak.

Većina liječnika će preporučiti smanjenje aktivnosti i modificirano mirovanje jer je krvni tlak općenito niži pri mirovanju. Kompletno mirovanje kada se cijelo vrijeme mora biti u krevetu nije preporučeno jer povećava rizik od nastanka krvnih ugrušaka.

Bilo kod kuće ili bolnici, pratit će se pomno stanje Vas i bebe do kraja trudnoće. Ako ste kuće to će značiti češće kontrole krvnog tlaka kod liječnika i provjeru urina, redovni ultrazvuk. Trebat ćete brojati i bebine pokrete.

Ako se u bilo koje vrijeme procijeni da se preeklampsija pogoršava ili da beba ne napreduje vratit će Vas u bolnicu i vjerojatno će biti potreban porod.

Ozbiljna preeklampsija

U ovom slučaju potrebno je provesti ostatak trudnoće u bolnici. Pri tome se daje magnezij sulfat da bi se izbjegli napadaji i lijekovi za spuštanje krvnog tlaka ako je vrlo visok.

Ako ste prošli 34 tjedna trudnoće možda će Vam inducirati porod ili napraviti carski rez. Ako još nije prošlo 34 tjedna trudnoće možda će Vam davati kortikosteroide kako bi bebina pluća što prije sazrijela. 

Porod se uglavnom inducira ako se preeklampsija pogoršava ili ako beba ne napreduje bez obzira na to koliko je trudnoća stara.

Preeklampsija tijekom poroda ili nakon

Ako se preeklampsija razvije tijekom poroda ili nakon pažljivo će Vas pratiti. Ovisno o situaciji možete dobiti magnezij sulfat da bi se spriječili napadi i lijekovi za smanjenje krvnog tlaka.

Što se događa nakon poroda?

Nakon poroda ostat ćete pod nadzorom još koji dan kako bi Vam se pratio krvni tlak i uočile eventualno neke druge komplikacije. One se najčešće javljaju u prvih 48 sati nakon poroda. Kod mnogih žena krvni tlak poslije poroda počinje padati.

Gestacijski dijabetes

Ovo je tip dijabetesa koji se razvije kod nekih žena u trudnoći. Pojavljuje se kod 2 do 10% trudnica i jedno je od najučestalijih  zdravstvenih problema u trudnoći. Dijabetes je kompliciran, ali u osnovi znači da se u krvi nalaze visoke koncentracije šećera.

Kada žena jede, probavni sustav razgrađuje većinu hrane u tip šećera koji se zove glukoza. Glukoza ulazi u krvotok i tada uz pomoć inzulina (hormona gušterače) ulazi u stanice i služi im za energiju. Ako tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili stanice imaju problem u svom odgovoru na inzulin, previše glukoze ostaje u krvotoku umjesto da uđe u stanice i prijeđe u potrebnu energiju.

Kada ste trudna, hormonalne promjene mogu napraviti stanice manje osjetljivima na inzulin. Za većinu trudnica to nije problem. Kada tijelo treba više inzulina, gušterača ga više izluči. Ako gušterača ne može zadovoljiti te zahtjeve u trudnoći, koncentracija šećera u krvi se povisuje i rezultat je gestacijski dijabetes.

Većina trudnica s gestacijskim dijabetesom nemaju više dijabetes nakon poroda. Jednom kada se javi gestacijski dijabetes, postoji šansa za njegovu ponovnu pojavu u narednim trudnoćama, i za pojavu dijabetesa kasnije u životu.

Kako prepoznati gestacijski dijabetes?

Gestacijski dijabetes uglavnom nema simptoma. Zato se gotovo sve trudnice na njega testiraju između 24 i 28. tjedna trudnoće. Ako imate povišen rizik ili imate neke znakove (npr. šećer u urinu), liječnik će provjeravati razinu glukoze i na početku trudnoće i u sredini ako je prvi test bio negativan.

Smatra se da imate povišen rizik od nastanka gestacijskog dijabetesa ako:

• ste pretili (BMI Vam je preko 30)
• ste imali gestacijski dijabetes u prethodnoj trudnoći
• imate šećer u urinu
• imate mnogo dijabetesa u obitelji
• ste prethodno rodili veliko dijete (4000-4500g)
• ste imali neobjašnjeno mrtvorođeno dijete
• imate visok krvni tlak
• imate preko 35 godina.

Zapamtite kako mnoge žene kod kojih se razvije gestacijski dijabetes nemaju rizične faktore. Zato se većina trudnica između 24. i 28. tjedna poašalje na testiranje opterećenja glukozom.

Manji dio žena ima toliko malo rizik od pojave ovog poremećaja da se niti ne mora testirati. To je tako u slučaju da:

• imate manje od 25 godina
• težina Vam je u zdravom rasponu
• ne spadate u rasu s povišenim rizikom (hispansku, afričku, azijate, australijske domoroce)
• nitko od bliže rodbine nema dijabetes
• nikad niste imali povišeni šećer
• nikad niste rodili veliko dijete ili imali drugu komplikaciju vezanu za gestacijski dijabetes.

Kako gestacijski dijabetes utječe na trudnoću i bebu?

Većina trudnica kod kojih se javi gestacijski dijabetes rode zdravo dijete. Promjene u prehrani i vježba mogu biti dovoljni za održavanje razine šećera u krvi pod kontrolom, iako su ponekad potrebni i lijekovi.

Važno je zadržati razine šećera u krvi u normali jer loše kontrolirani dijabetes može imati ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice za Vas i dijete.

Ako su razine šećera previsoke, previše glukoze završava u djetetovom krvotoku. Kada se to dogodi, bebina gušterača treba proizvoditi više inzulina kako bi procesuiralo dodatnu glukozu. Stoga i beba više dobiva na težini, pogotovo u području trbuha. Može se razviti stanje zvano makrosomija. Takvo dijete može biti preveliko za ulaz u porođajni kanal. Ili se može dogoditi da glava bebe uđe u porođajni kanal, a ramena mu se zaglave. Ovo stanje se zove distocija ramena i zahtijeva potrebne specijalne pokrete liječnika da dijete izađe van. Porod prevelikog djeteta može završiti frakturom kostiju ili oštećenjem živaca, koje može biti privremeno ili trajno. U vrlo rijetkim slučajevima se događa oštećenje mozga zbog nedostatka kisika. Isto tako porod velikog djeteta može zahtijevati i veću epiziotomiju. Zbog svega navedenog velika djeca se često porađaju carskim rezom. 

Nadalje, bebe koje imaju pretjerane zalihe masti pri porodu kao rezultat previsoke koncentracije šećera tijekom trudnoće često budu pretile i djetinjstvu i odrasloj dobi.

Ubrzo nakon poroda, beba može imati nisku razinu šećera u krvi - hipoglikemiju jer ona i dalje proizvodi velike količine inzulina zbog majčine visoke glukoze u krvi. 

Medicinski tim će nakon poroda testirati bebinu razinu šećera u krvi uzimanjem krvi iz pete bebe. Dojenjem djeteta što prije poslije poroda može se hipoglikemija ili ispraviti ili spriječiti. U ozbiljnijim slučajevima hipoglikemije bebi se može dati infuzija glukoze. Time se mogu spriječiti napadaji, koma i oštećenje mozga.

Beba može biti u visokom riziku od problema s disanjem nakon poroda, pogotovo ako niste iskontrolirali šećer tijekom trudnoće ili ste prijevremeno rodili (pluća bebe čije majke imaju gestacijski dijabetes imaju tendenciju kasnijeg sazrijevanja). 

Ako je kontrola šećera u krvi trudnice vrlo loše kontrolirana, beba ima rizik od nastanka policitemije (povećanje broja crvenih krvnih stanica) i hipokalcemije (niska razina kalcija u krvi), i funkcija srca bebe također može biti ugrožena.

Neka su istraživanja pronašla vezu između ozbiljnog gestacijskog dijabetesa i povećanog rizika od mrtvorođenog  djeteta u zadnja dva mjeseca trudnoće. I konačno, žena s gestacijskim dijabetesom ima povećan rizik od razvitka preeklampsije, pogotovo kod onih koje su i prije trudnoće bile pretile.

Kako se ponašati ako se dijagnosticira gestacijski dijabetes?

Potrebno je pratiti razinu glukoze koristeći glukometar kod kuće. Da bi se održala ispravna razina glukoze potrebno je:

• Hraniti se ispravno. U prehrani treba biti isbalansirana količina proteina, masti i ugljikohidrata, uz ispravnu količinu vitamina, minerala i kalorija. Važno je ne preskakati obroke, osobito doručka. Izbjegavajte šećerne namirnice poput bombona, keksa, torti i gaziranih sokova. Ovo može zvučati naporno, ali jednom kad se priviknete nije toliko teško. I nemojte razmišljati o tome kako ste na strogoj dijeti. Principi dijabetske prehrane su dobri za svakoga. Razmišljajte o ovome kao o šansi za stvaranje zdravijih navika za sebe i cijelu obitelj. Ako se svi u kućanstvu hrane na jednak način, nećete se osjećati izolirano.
• Vježbati. Istraživanja pokazuju kako umjereno vježbanje pomaže tijelu obraditi glukozu, i održati razinu glukoze u normali. Mnogim trudnicama s gestacijskim dijabetesom koristi 30 minuta aerobne aktivnosti na dan poput hodanja ili plivanja. Pitajte liječnika koji nivo fizičke aktivnosti je pogodan za Vas. 
• Uzimanje lijekova ako je potrebno. Ako se razina šećera u krvi ne može dobro kontrolirati samo prehranom i vježbom, liječnik će Vam odrediti i lijekove. Oko 15% trudnica s gestacijskim dijabetesom treba lijekove. Uglavnom se počinje s lijekovima koji se uzimaju oralno, a ako oni ne pomažu, tada se daju injekcije.

Ektopična trudnoća

Ako se oplođeno jajašce implantira izvan maternice tada se javlja ektopična trudnoća. 1 od 50 trudnoća je ektopična. Nema načina na koji bi se ektopična trudnoća presadila u maternicu, stoga je pobačaj jedino rješenje.

Dok postoje neki rizični faktori, ipak se ektopična trudnoća može dogoditi bilo kome. Potencijalno je opasna za trudnicu i važno je prepoznati njene rane znakove i dobiti liječenje što je prije moguće.

Kako nastaje?

Nakon začeća, oplođeno jajašce putuje kroz jedan jajovod na putu prema maternici. Ako je jajovod oštećen ili blokiran te iz tog razloga jajašce ne može otići u maternicu, ono se može implantirati u jajovod i tuse nastaviti razvijati. 

Većina ektopičnih trudnoća se dogodi u jajovodu, ali jajašce se može implantirati i na jajniku, cerviksu, direktno u abdomenu ili čak na ožiljkuod carskog reza.

Također se može dogoditida se kod jedne žene jedno jajašce ugnijezdilo u maternici a drugo izvan nje. Tada se to naziva heterotopičnom trudnoćom. Srećom, vrlo je rijetka i događa se u 1 na 4000 trudnoća.

Ako se ketopična trudnoća ne prepozna i ne liječi, embrij može rasti dok jajovod ne pukne i to rezultira jakim abdominalnim bolovima i krvarenjem. Time se jajovod može trajno oštetiti a možda i izgubiti. Ako je ruptura praćena jakim krvarenjem koje se ne liječi odmah nastaje stanje opasno po život. To su razlozi zbog kojih je važno ovakvu trudnoću otkriti što ranije.

Rizični faktori za ektopičnu trudnoću

Ektopična trudnoća se može dogoditi svakoj ženi, čak i ako nema poznatih rizičnih faktora. Neke žene ipak imaju veći rizik.

Jedan od uobičajenih rizičnih faktora je bilo koje stanje ili operacija koja zahvaća jajovode. Daljni rizici su:

•  Prijašnja ektopična trudnoća povećava šansu za novu ektopičnu trudnoću na 1 prema 10. 
• Infekcija gornjeg reproduktivnog trakta zbog neliječenih spolno prenosivih bolesti poput gonereje ili klamidije. Ponekad su te infekcije i bez simptoma stoga su potrebni brisevi.
• Neplodnost je često uzrokovana oštećenim jajovodima, a ako ste zatrudnili potpomognutom oplodnjom šansa za ektopičnu trudnoću se povećava.
• Endometrioza može izazvati ožiljkasto tkivo koje zahvaća jajovode i time povećava šanse za ektopičnu trudnoću.
• Žene iznad 35 godina imaju povećan rizik od ektopične trudnoće, a to se povezuje s eventualno oslabljelom funkcijom jajovoda. 
• U rijetkim slučajevima trudnoće uz intrauterini uložak, šansa za ektopičnu trudnoću se još više povećava. Uložak ne uzrokuje ektopičnu trudnoću, on je samo bolji u sprječavanju jajašca da se ugnijezdi u maternici nego izvan nje. 
• Pušenje povećava rizik jer ono može utjecati na normalnu funkciju jajovoda.

Simptomi ektopične trudnoće

Simptomi mogu varirati od žene do žene. Mnoge žene uopće nemaju simptome dok god ne dođe do rupture. Prvo dođe do izostanka mentruacije i kod žena se javljaju neki raniji znakovi trudnoće - osjetljive grudi, umor i mučnina. Kućni test na trudnoću može biti pozitivan. U početku se može pojaviti osjetljivost u abdomenu ili bol i vaginalno krvarenje koje može biti sporadično i lagano. 

Ponekad se na ektopičnu trudnoću prvo posumnja kad žena ode na prvi prenatalni pregled i ima bolove tijekom vaginalnog pregleda. A može biti otkrivena i ultrazvučnim pregledom. 

Ako i imate neke od simptoma,važno je ozbiljno ih shvatiti. Za prevenciju rupture važno je vrlo važno postaviti dijagnozu ektopične trudnoće. Javite se liječniku ako Vam se pojavi nešto od niže navedenog:

• Abdominalna bol i bol u zdjelici. Ona može biti iznenadna, ustrajna i ozbiljna, ali može u početku biti i blaga i povremena. Može se pojačavati prilikom aktivnosti i pražnjenju crijeva. Možete ju osjećati na jednoj strani abdomena, ali opet može biti smještena bilo gdje u području abdomena i zdjelice. Može biti tupa ili oštra, i oraćena mučninom i povraćanjem.
• Točkasto vaginalno krvarenje ili jače krvarenje nakon pozitivnog testa na trudnoću. Može biti nalik početku mjesečnice. Krv može biti crvena ili smeđa, boje osušene krvi i može biti kontinuirano krvarenje ili isprekidano, jako ili lagano.
• Bol u ramenu. Grčenje i krvarenje može značiti više stvari, ali bol u ramenu pogotovo prilikom ležanja je crveno upozorenje na rupturiranu ektopičnu trudnoću i vrlo je važno odmah primiti hitnu medicinsku pomoć. Uzrok ove boli je unutarnje krvarenje  koje podražuje živce koji odlaze u područje ramena.
• Ako je došlo do rupture jajovoda, mogu Vam se pojaviti znakovi šoka, poput slabog i ubrzanog pulsa, znojne kože, vrtoglavice i nesvjestice. Tada odmah zovite hitnu medicinsku pomoć.

Kako se postavlja dijagnoza?

Ektopična trudnoća može biti nezgodna za dijagnosticiranje. Ako simptomi ukazuju na ovu vrstu trudnoće na prvom pregledu će se odmah raditi ultrazvuk.

• Krvnim testom se kontrliraju razine hCG hormona. Ako je dovoljno visok da ukazuje na trudnoću, ali nije dovoljno visok za starost trudnoće, trudnoća može biti ektopična. Ako nemate bolove, test se može ponoviti ponovo za par dana i ako vrijednosti i dalje nisu dovoljno velike treba posumnjati na ektopičnu trudnoću ili rizik od pobačaja normalno implantirane trudnoće u maternici.
• Tijekom ultrazvuka se temeljito pregledavaju jajovodi i maternica. Ako se embrij može vidjeti u jajovodu definitivna je dijagnoza ektopične trudnoće. Ako je embrij premalen za uočavanje na utrazvuku se može vidjeti oteklina i krvni ugrušci u jajovodu.
• Liječnik će također potražiti trudnoću i u maternici.

Ako je nejasno jeste li pobacili ili imate ektopičnu trudnoću liječnik može odrediti da je potrebna kiretaža maternice kako bi se pronašlo i odstranilo nepotrebno tkivo.

Kako se liječi?

Ovisno o tome koliko je točna dijagnoza, koliko je velik embrij i koje tehnike su dostupne.
Ako je sigurno da je trudnoća ektopična i embrij je još uvijek relativno malen, trudnici se može dati lijek metotreksat. Lijek se daje intramuskularno i do embrija dolazi kroz krvotok. Tamo zaustavlja trudnoću zaustavljenjem podjele stanica posteljice. I s vremenom maleni embrij se resorbira u tijelu.

Kako lijek počne djelovati u abdomenu se mogu pojaviti bolovi ili grčevi i moguće mučnina, povraćanje i proljev.

Tijekom terapije treba izbjegavati alkohol, nesteroidne protuupalne lijekove poput ibuprofena, aspirina i naproksena, zatim nadomjestke folne kiseline. Treba izbjegavati spolne odnose, svaku intenzivnu aktivnost i sunčevu svjetlost.

Nakon liječenja se radi niz krvnih nalaza kojima se provjeravaju razine hCG-a i potvrđuje odstranjenje ektopične trudnoće. Ovo testiranje se nastavlja dok razina ovog hormona ne padne na nulu, a za to je potrebno obično par tjedana.

Ako trudnica doživi simptome rupture jajovoda (poput jake abdominalne boli, boli u ramenu ili jako krvarenje) ili znakove šoka (slab i ubrzan puls, blijeda koža, vrtoglavica i nesvjestica) odmah treba zvati hitnu medicinsku pomoć.

Ako je prekasno za korištenje metreksata, trudnica ima ozbiljne bolove ili unutarnje krvarenje, doji ili ima neke zdravstvene probleme koji čine metotreksat lošim izborom, potrebna je operacija.

Ako je trudnica u stabilnom stanju i embrij je dovoljno malen može ga se odstraniti laparoskopskom kirurgijom. Liječnik može malenom kamerom kroz malen prorez u koži ući jajovod, pronaći embrij i vrlo često ukloniti embrij uz očuvanje jajovoda. Ipak, preveliko oštećenje jajovoda ili jako krvarenje može zahtijevati njegovo potpuno odstranjenje. Laparoskopska kirurgija zahtijeva opću anesteziju, posebnu opremu i iskusnog kirurga. Potrebno je oko tjedan dana za oporavak.

Kao i poslije primjene lijeka metotreksata, bit će potreban niz krvnih testova nakon operacije kako bi se pratile razine hCG hormona kako bi se bilo sigurno da je ektopična tudnoća potpuno uklonjena. Testovi se ponavljaju dok se ne dostigne razina nula.

U nekim slučajevima, ako trudnica ima poveće ožiljkasto tkivo, jako krvarenje ili je embrij prevelik, laparoskopska tehnologija ne mora biti odabrana za zahvat. U ovom slučaju bit će potrebna prava abdominalna kirurija. Radi se u općoj anesteziji i otvara se abdomen i tako otklanja embrij. Nakon ovakve kirurgije potrebno je oko 6 tjedana za oporavak.

Mogu li imati uspješnu trudnoću nakon ektopične?

Da. Što se ektopična trudnoća ranije završi, manje će biti oštećenje jajovoda i veće su šanse za iduću normalnu trudnoću. Čak i ako ste izgubili jedan jajovod, možete ostati trudni i bez medicinske pomoći sve dok jr drugi jajovod normalan.

Ako je prva ektopična trudnoća rezultat oštećenja jajovoda infekcijom ili tubarnom ligacijom, veća je šansa da će i iduća trudnoća biti ektopična zbog oštećenja i drugog jajovoda. Time se smanjuju i šanse za začećei povećavaju šanse za drugu ektopičnu trudnoću.

Ako ne možete zanijeti zbog oštećenih jajovoda kandidat ste za in vitro oplodnju - IVF.

Kako se nositi s gubitkom?

Ovo iskustvo Vas može utjecati na Vaše mentalno stanje. Upravo ste izgubili trudnoću i može biti teže ponovo zanijeti. Možda se oporavljate i od veće operacije koja Vas je iscrpila i otupila ili patite od hormonalnih uspona i padova koji opet mogu izazvati depresiju i ostaviti Vas ranjivom.

Trebat će Vam vremena da se emocionalno oporavite, ali i fizički prije nego ponovo ostanete trudna. Većina liječnika će Vam savjetovati da pričekate bar tri mjeseca nakon abdominalne kirurgije kako bi se tijelo oporavilo. Rizik od ponovne ektopične trudnoće je također veći dok se ne oporavite. Može se i pojaviti strah od ponovne trudnoće.

Vaš partner se također može osjećati tužno i bespomoćno i može imati problem kako izraziti svoje osjećaje i kako da bude Vama podrška. Ovo Vas iskustvo može približiti  ili Vas može udaljiti. Uzmite u obzir psihološko savjetovanje ako mislite da Vam ono može pomoći. Ako ne znate kome se obratiti, pitajte svog obiteljskog liječnika.

Anemija zbog manjka željeza u trudnoći

U trudnoći potreba za željezom značajno raste. Željezo je potrebno za stvaranje hemoglobina, proteina u crvenim krvnim stanicama koji nosi kisik drugim stanicama. Tijekom trudnoče, količina krvi u tijelu raste do 50% više od normalnog. I stoga je potrebno dodatno željezo za stvaranje dodatnog hemoglobina za svu tu dodatnu krv. Dodatno željezo je potrebno i za bebu koja raste i posteljicu.

Nažalost, većina žena započne trudnoću bez dovoljnih zaliha željeza koje mogu zadovoljiti povećane potrebe, pogotovo u drugom i trećem trimestru. Kada se dođe do točke kada više nema dovoljno željeza za proizvodnju potrebnog hemoglobina, trudnica postaje anemična.

Rizik od pojave anemije još je veći ako je mučnina u trudnoći dovoljno jaka da izaziva često povraćanje ili ako ste imali dvije trudnoće jednu blizu druge, ili ako nosite više od jednog djeteta, loše se hranite ili ako ste imali jake mjesečnice prije trudnoće.

Potreba za željezom u trudnoći raste od 18 na 27 mg na dan. Teško je unijeti toliku količinu željeza hranom, pa liječnici preporučuju uzimanje prenatalnih vitamina koji sadržavaju oko 30 mg željeza u dnevnoj dozi.

Nedostatak željeza je najčešći uzrok anemije u trudnoći, ali ona može biti uzrokovana i nedostatkom folne kiseline ili vitamina B12, gubitkom dosta krvi ili zbog nasljedih krvnih poremećaja. Stoga i liječenje anemije ovisi o njenom uzroku. Željezo nije uvijek ispravna terapija.

Kako otkriti anemiju?

Liječnik će Vas poslati na pretragu krvi pri prvoj kontroli. Njome će se vidjeti hematokrit - postotak eritrocita u plazmi, i hemoglobin - njegova količina u krvi.

Čak i ako niste anemični na početku trudnoće, nije neobično da se anemija pojavi kako trudnoća napreduje, tako da ćete ponoviti test kasnije u drugom tromjesečju ili rano u trećem trimestru. Normalno je da razina hemoglobina i hematokrit padne u drugoj polovici trudnoće kada se količina Vaše krvi rapidno povećava i volumen plazme raste brže od broj i veličine eritrocita. Ipak, ne želimo da hematokrit ili hemoglobin previše padnu.

Ako se anemija i razvije, možda uopće nećete imati simptome, pogotovo ako je u blažem obliku. A možda ćete osjećati umor, slabost ili vrtoglavicu, biti nešto bljeđi (pogotovo ispod noktiju na rukama, na unutarnjoj strani očnih kapaka i usana). Drugi simptomi anemije su ubrzan puls, lupanje srca, kratkoća daha, glavobolja, iritabilnost i teško koncentriranje.

Kako se liječi ova anemija?

Nadomještanjem željeza nadomjestkom od 60 do 120 mg ili više na dan, ovisno o težini poremećaja. Slijedite uputstva koja ste dobili od liječnika i nikad nemojte uzimati dozu veću od preporučene.

Zapamtite da se ove doze odnose na masu elementarnog željeza, ili čistog, u lijeku. Neke oznake na lijekovima daju količinu željeznog sulfata (soli željeza). Nadomjestak koji sadrži 325 mg željeznog sulfata, najčešće korištenog oblika za nadomještanje željeza) će dati oko 60 mg elementarnog željeza. 

Da biste apsorbirali što više željeza, najbolje je tablete uzeti na prazan želudac. Popijte ih sa čašom vode ili narančinim sokom (vitamin c pomaže apsorpciju), ali ne s mlijekom (kalcij ometa apsorpciju). Isto vrijedi i za kavu i čaj.
Unutar tjedan dana ili malo kasnije od početka terapije, trebali biste početi proizvoditi mnogo novih crvenih krvnih stanica i razine hemoglobina će početi rasti. Obično treba nekoliko mjeseci kako bi se anemija izliječila, ali liječnik će Vas vjerojatno uputiti u uzimanje lijeka i narednih nekoliko mjeseci kako biste napunili svoje zalihe.

Oprez, pazite gdje držite lijekove, pogotovo lijekove željeza. Odmaknite ih od djece. Djeca se često slučajno predoziraju tabletama željeza ako su im nadohvat ruke.

Nuspojave uzimanja željeza

Visoke doze nadomjestka željeza mogu poremetiti probavni sustav. Uglavnom se dogodi zatvor stolice, što je ionako već problem većini trudnica. Ako patite od zavora, probajte piti sok od šljiva. Može pomoći u održavanju stolice redovnom i također je dobar izvor željeza.

Može se pojaviti žgaravica, nelagoda u abdomenu, mučnina, povraćanje ili rijetko proljev. Probajte uzimati željezo u različito doba dana kako biste otkrili kad Vam najbolje odgovara. Na primjer, ako Vam željezi iritira želudac i imate žgaravicu, nemojte željezo uzimati prije spavanja jer ležanje može pogoršati simptome. Ako Vam je jedino malo mučno poslije uzimanja željeza uzmite ga prije spavanja kako biste prespavali taj neugodan osjećaj.

Usput, nemojte brinuti ako Vam stolica ima tamniju boju nakon uzimanja željeza. To je normalno i nije opasno. Ali ako se pojavi krv u stolici to je nešto o čemu trebate porazgovarati s liječnikom.

Kako anemija utječe na moje i bebino zdravlje?

Beba se dobro brine o svojim potrebama za željezom i ima prednost pred Vama. Ipak, majčina anemija može utjecati na bebine zalihe željeza pri porodu, i povećati joj šansu za pojavom anemije kasnije u novorođenčkoj dobi.

Ova vrsta anemije se povezuje s povećanim rizikom od prijevremenog poroda i niskom porođajnom težinom. Povećava se rizik od mrtvo rođenog djeteta ili novorođenačke smrti, pa je važno ozbiljno ju shvatiti.

Anemija utječe i na Vaše zdravlje. Oduzima Vam energiju i organizam se teže bori protiv infekcija. A ako se anemija pojavi kasnije u trudnoći, vjerojatno ćete imati problema ako izgubite više krvi tijekom poroda. Može se pojaviti vrtoglavica, imati ubrzani puls ili imati neke druge simptome koji zahtijevaju dulji boravak u bolnici. Pojavljuje se i eventualna potreba za transfuzijom krvi. Postoje istraživanja kako anemija čak povećava rizik od postpartalne depresije.

Kako spriječiti anemiju uzrokovanu manjkom željeza?

Svakodnevno uzimajte prenatalne vitamine i hranite se zdravo hranom bogatom željezom. Crveno meso je najbolje, iako tamno meso peradi i druge vrste mesa su također dobar izbor. U ostalu hranu koja sadržava dosta željeza ubrajamo grah, leću, tofu, grožđice, datulje, suhe šljive, smokve, marelice, krumpir, brokula, cikla, lisnato zeleno povrće, cjelovite žitarice, orašasto voće i sjemenke, zobena kaša i željezom obogaćene žitne pahuljice.

Dobro je znati kako se željezo iz životinjskih izvora lakše apsorbira od željeza iz voća i povrća. Nemojte se okrenuti jetricama kako biste nadopunili željezo u organizam. Jetra je najbolje izbjegavati u trudnoći jer može sadržavati opasne količine vitamina A koji uzrokuje urođene anomalije.

Placenta previa

Ako imate placentu previu, tada to znači da je posteljica smještena neobično nisko u maternici, blizu ili preko cerviksa. Posteljica je organ koji izgleda poput palačinke i normalno je smještena blizu svoda maternice, a svrha joj je opskrbiti bebu hranjivim tvarima kroz pupčanu vrpcu.

Ako Vam je placenta previa dijagnosticirana rano u trudnoći ne smatra se odmah problemom. Ali ako ona ostane blizu cerviksa i kasnije u trudnoći može uzrokovati krvarenje a  ono može uzrokovati druge komplikacije i zahtijevati raniji porod. Ako oko termina poroda još uvijek imate predležeću posteljicu morat ćete roditi carskim rezom.

Ako posteljica prekriva u potpunosti cerviks tada se to zove potpuna previa. Ako je na samom rubu cerviksa tada se zove marginalna previa. Često možete čuti termin parcijalna previa i odnosi se na posteljicu koja prekriva dio cervikalnog otvora jednom kada se cerviks počinje širiti. Ako je rub posteljice unutar dva centimetra od cerviksa, ali ga ne pokriva tada se to naziva nisko ležeća posteljica.

Smještaj posteljice se provjerava obično sredinom trudnoće ultrazvučnim pregledom (obično između 16. i 20. tjedna) i ponovno kasnije ako je potrebno.

Što ako mi je dijagnosticirana placenta previa?

Daljnje postupanje ovisi u kojem periodu trudnoće se nalazite. Nemojte paničariti ako ste u sredini trudnoće. Kako trudnoća napreduje velika je vjerojatnost da će posteljica migrirati dalje od cerviksa i više ne bi smjela biti problem.

Ako se placenta previa otkrije u drugom trimestru, napravit će se ultrazvuk u trećem trimestru kako bi se ponovno provjerio njen smještaj. Ako u međuvremenu imate bilo kakvu vaginalno krvarenje, ultrazvuk će se raditi i ranije.

Samo mali postotak žena koje imaju placentu previu ili nisko ležeću posteljicu otkrivenu prije 20.tjedna trudnoće imaju ju još uvijek pri porodu. Posteljica koja potpuno prekriva cerviks će vjerojatno i ostati u tom smještaju, dok će se ona smještena marginalno vjerojatno odmaknuti. U prosjeku placenta previa se javlja u 1 od 200 poroda.

Što će se dogoditi ako placenta previa ostane?

Ako kontrolni ultrazvuk otkrije da posteljica još uvijek prekriva cerviks, stavit će Vas se na "mirovanje zdjelice", a to znači da nema više spolnih odnosa ili vaginalnih pregleda do kraja trudnoće. Savjetovat će se i opće mirovanje ili barem izbjegavanje aktivnosti koje mogu izazvati vaginalno krvarenje, poput vrlo intenzivnog vježbanja.

Kada dođe vrijeme za porod, on će se obaviti carskim rezom. Kod potpune previe, posteljica blokira djetetu izlaz van iz maternice. Čak i ako je posteljica tek na rubu cerviksa i dalje je potreban carski rez jer može početi jako krvariti prilikom dilatacije cerviksa.

Može se dogoditi bezbolno vaginalno krvarenje u trećem trimestru. Ako počnete krvariti (ili imate kontakcije) morat ćete biti hospitalizirani. Krvarenje se događa kada se cerviks počinje stanjivati ili otvarati (čak i malo), i time izaziva pucanje krvnih žila u tom području.

Što se događa zatim ovisi o stadiju trudnoće u kojem se nalazite, koliko je jako krvarenje i u kakvom ste stanju i Vi i beba.  Ako ste blizu termina vjerojatno će Vas odmah poroditi carskim rezom.

Ako je beba još uvijek nedonošče, bit će odmah porođeno akoto zahtijeva njeno stanje ili akoVi imate jako krvarenje koje ne prestaje. Ako je trudnoća manja od 34 tjedna, možda ćete dobiti kortikosteroide koji će ubrzati razvoj bebinih pluća i spriječiti druge komplikacije u slučaju da se mora prijevremeno roditi.

Ako krvarenje prestane i ostane tako nekoliko dana, i ako ste i Vi i beba u dobrom stanju, a bolnica Vam je u blizini za slučaj da krvarenje opet počne, možda će Vas otpustiti doma iz bolnice. No, vjerojatno je da će se krvarenje pojaviti ponovo i tada ćete morati odmah u bolnicu.

Ako je zdravstveno stanje Vas i bebe dobro i nije potreban odmah porod vjerojatno ćete imati dogovoreni carski rez oko 37. tjedna trudnoće, osim ako neće biti potreban ranija intervencija. Kada se donosi takva odluka uvijek se odvaguje dobrobit dodatnog vremena za sazrijevanje naspram rizika od čekanja s mogućnošću pojave jačeg krvarenja i potrebe za hitnim carskim rezom.

Koje komplikacije uzrokuje placenta previa?

U ovom stanju se češće pojavljuje teško krvarenje i potreba za transfuzijom krvi. I to ne samo tijekom trudnoće, već i nakon poroda. Evo zašto:

• Nakon poroda carskim rezom, porodničar porodi posteljicu i majci se daju lijekovi za smanjenje maternice. Oni pomažu zaustaviti krvarenje iz područja gjde je posteljica bila smještena. Ali kad imate placentu previu, ona je nisko u maternici, u području koje se ne stišće toliko dobro kao njen gornji dio i kontrakcije nisu jako učinkovite pri zaustavljanju krvarenja.
• Placenta previa ponekad može biti ugrađena preduboko u zid maternice pa niti ne odvaja od nje nakon poroda. To se tada zove placenta akreta. Ona može uzrokovati masovno krvarenje i zahtijevati višekratnu transfuziju krvi pri porodu. Može ugroziti život i ponekad potpuno uklanjanje maternice.
• Ako postoji potreba za ranijim porodom dolazi rizik bebe za komplikacijama s disanjem i niskom porođajnom težinom.

Tko ima najveći rizik od placente previe?

• Imali ste placentu previu u prijašnjoj trudnoći.
• Imali već carski rez (što ste ih više imali, veći je rizik).
• Imali ste neku drugu operaciju maternice (poput dilatacije i kiretaže ili odstranjenja fibroida).
• Nosite blizance ili više fetusa.
• Pušite.
• Uzimate kokain.
• Rizik raste s brojem djece koje ste imali i sa starošću.

7 komplikacija trudnoće koje treba prepoznati

Većina trudnoća protječe bez komplikacija, ali je dobro znati koji ozbiljni medicinski problemi se mogu pojaviti kod trudnica. Ovo je jedan brzo vodič kroz sedam najčešćih komplikacija u trudnoći.

Vaš liječnik će vršiti kontrolne preglede i paziti na pojavu ovih komplikacija koristeći fizikalni pregled, laboratorijske testove i ultrazvuk. Vi možete pridonijeti tako što ćete ići na sve zakazane kontrole i prijaviti eventualne simptome koji nisu normalni.

Pobačaj

Pobačaj je gubitak trudnoće u prvih 20 tjedana. Oko 10 do 20 posto prepoznatih trudnoća završi pobačajem, a više d 80% pobačaja se dogodi prije 12. tjedna. Vjeruje se da većina pobačaja u prvom trimestru ima uzrok u kromosomskim abnormalnostima oplođenog jajašca koje sprječavaju embrij da se dalje razvija.

Vaginalno točkasto ili jače krvarenje je obično prvi znak, stoga se u tom slučaju treba odmah javiti liječniku (iako nije niti neuobičajeno točkasto krvariti u ranoj trudnoći čak i ako se ne radi o pobačaju). Ako liječnik posumnja na pobačaj, napraviti će ultrazvuk kako bi se vidjelo što se događa u maternici, a možda i pretragu krvi.

Prijevremeni porod

Ako počnete imati pravilne kontrakcije koje uzrokuju otvaranje cerviksa (dilataciju) ili njegovo stanjenje prije 37. tjedna trudoće , smatra se da je počeo prijevremeni porod. Kada se dijete rodi prije 37. tjedna smatra se prijevremeno rođenim. Oko 10% djece se rodi prijevremeno.

Prijevremeni porod može uzrokovati zdravstvene probleme ili biti čak poguban za dijete ako do njega dođe prerano. Što je fetus stariji veća mu je šansa za preživljenje i dobro zdravstveno stanje.

Preeklampsija

Preeklampsija je ozbiljno stanje koje pogađa oko 5% trudnica. Dijagnoza preeklampsije se postavlja ako trudnica ima visok tlak i proteine u urinu ili abnormalnosti jetre ili bubrega nakon 20. tjedna trudnoće. 

Većina trudnica koje dobiju preeklampsiju razviju blaže simptome oko termina poroda i budu sasvim u redu uz ispravnu medicinsku brigu. Ali ona može brzo napredovati, i ozbiljna preeklampsija može djelovati na mnoge organe i uzrokovati ozbiljne i čak po život opasne probleme. Trudnice koje imaju ozbiljan oblik preeklampsije ili se ona pogoršava moraju roditi ranije.

Smanjena količina plodne vode (oligohydramnios)

Vodenjak je ispunjen tekućinom koja daje potporu bebi koja se razvija u maternici. Kada je premalo plodne vode u vodenjaku tada se to stanje naziva oligohydramnios. Oko 4% trudnica ima manje plodne vode u nekom periodu trudnoće, uglavnom u trećem trimestru.

Ako se to dogodi Vama, liječnik će pobliže pratiti trudnoću kako bi se uvjerio da beba nastavlja s normalnim rastom. Ako ste blizu kraja trudnoće, možda se donese i odluka o induciranju poroda.

Gestacijski dijabetes

Između 2 i 10% trudnica se može pojaviti ovaj tip dijabetesa. To možda ne zvuči mnogo, ali stanje je dovoljno često i dovoljno ozbiljno da se sve trudnice pošalju na rutinsku provjeru šećera između 24 i 28 tjedana trudnoće. 

Ako se kod Vas pojavio gestacijski dijabetes, pažljivo će Vas pratiti Vaš liječnik. Većina žena može održati razinu šećera u krvi u normalnim granicama dijetom i redovitom vježbom kako bi rodile zdravu djecu. Ali lođe kontrolirani dijabetes može imati ozbiljne posljedice po dijete.

Za majke s gestacijskim dijabetesom postoji šansa od 25 do 50% za razvitak dijabetesa tipa2 kasnije u životu, iako se rizik može značajno umanjiti održavanjem zdrave težine i načina života.

Ektopična trudnoća

Kada se oplođeno jajašce ugnijezdi izvan maternice tada se to zove sktopičnom trudnoćom. Jedna od 50 trudnoća je ektopična. Većina ektopičnih trudnoća je javi u jajovodima, pa se te trudnoće nazivaju i tubarnim trudnoćama.

Važno je ovaj tip trudnoće dijagnosticirati rano jer rastući embrij može izazvati rupturu jajovoda i uzrokovati unutarnje krvarenje koje može biti smrtno. Nema načina da se ektopična trudnoća transplantira u maternicu i završetak trudnoće je jedini način. 

Placenta previa

Ako imate placentu previu, tada je posteljica uglavnom neobično nisko u maternici, blizu cerviksa. Placenta previa uglavnom nije problem u ranoj trudnoći. Ako posteljica ostane opasno nisko kako trudnoća napreduje, može uzrokovati krvarenje a to vodi u druge komplikacije i može zahtijevati raniji porod.

Smještaj posteljice se provjerava u sredini trudnoće ultrazvučnim pregledom, ali samo manji dio trudnica koje imaju placentu previu sredinom trudnoće nastavljaju je imati i kad dođe termin poroda. Ona se javlja kod 1 u 200 poroda i tada se porod izvršava carskim rezom.