Pretraži ovaj blog

subota, 16. travnja 2016.

Gestacijska hipertenzija

Ako se kod Vas pojavi povišeni krvni tlak poslije 20. tjedna trudnoće, a nemate proteina u urinu ili druge simptome preeklampsije dobit ćete dijagnozu gestacijske hipertenzije. Ponekad se ona zove trudnoćom uzrokovana hipertenzija.
Pod visokim krvnim tlakom se smatra onaj viši od 140/90 mmHg ili viši, čak i ako je samo jedna vrijednost povišena. Uglavnom ne izaziva neke primjetne simptome, osim ako krvni tlak nije vrlo visok.
Gornja vrijednost tlaka je sistolički tlak, on mjeri pritisak krvi na stijenke arterija u momentu kada srce izbacuje krv. Niži broj je dijastolički tlak, mjera pritiska krvi na stijenke krvnih žila u momentu kada se srce opušta i krv venska krv ulazi u njega.
U slučaju povišenog tlaka liječnik će napraviti više mjerenja kako bi se uvjerio u njegovu točnu vrijednost.

Kako gestacijska hipertenzija utječe na zdravlje trudnice i bebe?

Ovisi o tome koliko ste trudni kada se gestacijska hipertenzija razvije i koliko visok tlak je. Što je tlak viši i što se ranije pojavi veći je rizik od mogućih problema.
Dobra je vijest da većina trudnica koje dobiju gestacijski dijabetes imaju uglavnom blaži oblik stanja i razviju ga tek oko termina, nakon 37. tjedna. Ako ste u ovoj skupini još uvijek imate nešto veći rizik od potrebe za induciranjem poroda ili carskim rezom, ali osim toga vrlo je vjerojatno da ćete i beba i Vi biti dobro - jednako kao da imate i normalni krvni tlak.

Kako god, jedna od cetiri žene s gestacijskom hipertenzijom razvije preeklampsiju tijekom trudnoće ili poroda, ili ubrzo nakon poroda. Imate 50% šanse za preeklampsiju ako se gestacijska hipertenzija pojavila prije 30. tjedna trudnoće.

Gestacijska hipertenzija povećava rizik  od drugih komplikacija trudnoće poput zastoja rasta ploda, prijevremenog poroda, odljuštenja posteljice i mrtvorođenog djeteta.

Kolike su šanse za gestacijsku hipetenziju?

Otprilike 4% trudnica razvije gestacijsku hipertenziju. Rizik je veći ako Vam je:
  • ovo prva trudnoća
  • pretili ste
  • stariji ste 40 godina
  • afroamerikanka ste
  • imate u obitelji pojavu gestacijske hipertenzije ili preeklampsije
  • imate kronično zatajenje bubrega ili dijabetes melitus
  • imate višeplodnu trudnoću.

Kako se liječi gestacijska hipertenzija?

Visoki krvni tlak može utjecati na protok krvi kroz posteljicu. Ako Vam liječnik postavi dijagnozu gestacijske hipertenzije vjerojatno će htjeti da Vam se napravi ultrazvuk kojim bi se utvrdio rast ploda i količina plodne vode.

Liječnik će možda odrediti da napravite i niz krvnih testova i skupljate urin kroz period od 24 sata kako bi se provjerili proteini. Možda će biti potrebno dva puta tjedno mjeriti krvni tlak i češće raditi krvnu sliku. Sve ovo oviso o ozbiljnosti stanja i o tome kako beba napreduje.
Liječnik će od Vas sigurno tražiti da pratite fetalne pokrete i prijavite ako primjetite manju aktivnost bebe.

Hoće li se krvni tlak vratiti u normalu nakon poroda?

Nakon poroda krvni tlak će Vam se pratiti kako bi se na vrijeme otkrilo pogoršanje tlaka ili eventualnu preeklampsiju. U većini slučajeva krvni tlak se vraća u normalne vrijednosti par tjedana nakon poroda. Kod nekih žena on ostane povišen i tri mjeseca nakon poroda, i tada ćete dobiti dijagnozu kronične hipertenzije.
Trudnoća uglavnom izaziva pad tlaka na kraju prvog trimestra i dobar dio drugog trimestra tako da može privremeno prikriti kroničnu hipertenziju. Na normalne razine se vraća na kraju drugog trimestra. 

petak, 15. travnja 2016.

Placenta accreta - urasla posteljica

Urasla posteljica je visokorizična komplikacija trudnoče koja se događa kada se posteljica ugradi preduboko u zid maternice. Normalno, par minuta nakon poroda, posteljica se odvaja od zida maternice i također se porađa. Kada dođe do urastanja posteljice, ona ostaje pričvršćena za zid maternice i tada to izaziva ozbiljno krvarenje.

Ako liječnik posumnja na placentu accretu možda će biti potreban carski rez, a ponekad i odstranjenje cijele maternice.

Slično stanje, ali ne tako često je placenta increta, kada posteljica leži u mišićima maternice i placenta percreta kada posteljica proraste zid maternice, a ponekad uđe i u druge okolne organe.

Znakovi i simptomi urasle posteljice

Ovo stanje uglavnom nema simptome. Kao rezultat toga, ponekad trudnica niti ne zna da ima ovu anomaliju sve do poroda. U drugim slučajevima, liječnik ju može uočiti na ultrazvuku. Također vaginalno krvarenje tijekom trećeg trimestra može biti upozoravajući znak.

Važno je javiti se liječniku ako imate vaginalno krvarenje u trećem trimestru. Ako je krvarenje obilno nazovite hitnu medicinsku pomoć kako biste dobili daljnje upute.

U slučaju sumnje na uraslu posteljicu Vaša krv može biti testirana na alfa-fetoprotein. Ovaj protein stvara beba i njegova količina se može povećati u slučaju urasle posteljice.

Liječenje urasle posteljice

Ako postoji sumnja na uraslu posteljicu, možda će Vam liječnik zakazati termin za carski rez prilikom kojeg je moguće i odstranjenje maternice ako je to potrebno. Time će se spriječiti životno ugrožujuće krvarenje.
U rijetkim slučajevima postoje određene tehnike kojima se može iskontrolirati krvarenje i osigurati da maternica ostane u tijelu. Ako biste htjeli imati još djece razgovarajte o tome sa svojim liječnikom.

Placenta accreta može izazvati i prijevremeni porod, stoga se ponekad carski rez odrađuje i ranije, u 34. tjednu trudnoće.

Neotkrivena urasla posteljica

Ponekad liječnici ne mogu otkriti uraslu posteljicu dok se dijete ne rodi i dođe vrijeme za porod posteljice. Ako se posteljica ne odvoji od zida maternice, a jako krvarite, uzrok tome može biti urastanje.
Ovakva situacija može biti opasna po život. U tom slučaju često su nužne transfuzije krvi i histerektomija kako bi se krvarenje iskontroliralo.

Rizični faktori za uraslu posteljicu?

  • Prijašnji carski rez ili operacija maternice. Rizik os urastanja posteljice raste sa svakom operacijom maternice, pa i onima kojima se otklanjaju fibrinoidi. To je jedan od razloga zašto nije dobro raditi carski rez ako nije medicinski potreban.
  • Mjesto prijanjanja posteljice. Rizik je veći ako posteljica djelomično ili potpuno prekriva grlić maternice (placenta previa) ili  je u nižim predjelima maternice.
  • Broj poroda. Rizik od urasle posteljice raste sa svakim porodom.
  • Određena stanja maternice. Rizik od uraštanja posteljice je veći ako u maternici imate fibrome ili neko ožiljkasto tkivo.
  • Pušenje cigareta. Pušenje povećava rizik za probleme povezane s posteljicom.
  • Dob. Urasla posteljica je češća kod žena starijih od 35 godina.

Odljuštenje posteljice

Odljuštenje posteljice ili placentalna abrupcija je stanje kod kojeg se posteljica djelomično ili u potpunosti odvoji od maternice prije poroda.
Zbog toga bebi nedostaje kisika i hranjivih tvari i nastaje opasno krvarenje koje može biti opasno i za bebu i za Vas. Odljuštenje posteljice povećava rizik od problema rasta bebe, prijevremenog poroda ili mrtvorođenosti djeteta.
Do odljuštenja posteljice dolazi u jednoj od 150 trudnoća. Najčešće je u trećem trimestru, ali se može dogoditi bilo kad nakon 20. tjedna trudnoće.

Kako mogu znati imam li odljuštenje posteljice?

U većini slučajeva pojavljuje se vaginalno krvarenje, od laganog preko očitog do iznenadnog izljeva. Ponekad krv ostane u maternici iza posteljice pa se uopće niti ne primjeti.
Kod većine trudnica se pojavljuje osjetljivost maternice ili bol u leđima, a u skoro četvrtini slučajeva, odljuštenje izaziva prijevremeni porod.
Ako imate neke znakove odljuštenja posteljice trebat ćete bolničku procjenu stanja, mjerenje fetalne frekvencije srca i ultrazvuk.
Krvarenje ne mora svaki puta biti iz maternice, stoga je potrebno pregledati i vaginu i cerviks. Krvarenje može biti uzrokovano infekcijom, laceracijom, cervikalnim polipom ili nekim drugim uzrokom. Treba provjeriti je li možda došlo do dilatacije cerviksa ili njegovog stanjivanja jer tada može doći do pucanja manjih vena i uzrokovati blago krvarenje.

Liječniku se javite ako primjetite:
  • vaginalno krvarenje ili ako Vam pukne vodenjak a tekućina je krvava
  • imate grčenje ili bolove maternice, abdominalne bolove ili bolove u leđima
  • učestale kontrakcije ili kontrakciju koja ne prestaje
  • beba se manje pomiče
Nazovite hitnu medicinsku pomoć ako imate snažno krvarenje ili znakove šoka s osjećajem slabosti, nesvjestice i dezorijentiranosti.

Što ako dođe do odljuštenja posteljice?

Ako ste blizu termina poroda, porod se neće odgađati, čak i ako je odljuštenje maleno, jer se posteljica može odljuštiti do kraja. Ako jako krvarite ili ako postoje znakovi da beba ne dobiva dovoljno kisika, napraviti će se carski rez.
Ipak, ako je prisutno samo manje krvarenje za koje se sumnja da je posljedica manjeg odljuštenja, a i Vi i beba ste dobro, možda Vam dozvole da prirodno rodite dok god ste pod nadzorom u bolnici.

Ako se procijeni da imate odljuštenje posteljice a beba je premalena i postoji rizik od prijevremenog poroda možda dobijete injekciju kortikosteroida kako bi se ubrzao razvoj bebinih pluća. Ostat ćete u bolnici kako bi se stanje pratilo.

Tko ima rizik od odljuštenja posteljice?

Nitko sa sigurnošću ne zna uzrok najvećeg broja odljuštenja posteljice, ali stanje je češće kod žena koje :
  • su u prethodnoj trudnoći imale odljuštenje posteljice
  • imaju kroničnu hipertenziju, gestacijsku hipertenziju ili preeklampsiju
  • imaju poremećaj zgrušavanja krvi
  • imaju prijevremeno pucanje vodenjaka
  • imaju previše plodne vode
  • su ranije u trudnoći imale krvarenje
  • nose blizance
  • su doživjele prometnu nesreću, posebno u automobilu, ili su napadnute udarcima u trbuh ili su doživjele drugu traumu abdomena
  • puše, koriste methamfetamine ili kokain i piju pretjerano alkohol
  • imaju abnormalnosti maternice ili fibroide

srijeda, 13. travnja 2016.

Kronična hipertenzija u trudnoći

Kroničnu hipertenziju imate ako Vam je visoki krvni tlak dijagnosticiran prije trudnoće ili prije 20. tjedna trudnoće. Do 5% trudnica ima kroničnu hipertenziju. Mjerenje krvnog tlaka pokazuje koliki pritisak krv vrši na stijenke krvnih žila. Prvi broj u izmjeri (onaj viši) pokazuje sistolički tlak i mjera je tlaka krvi u momentu kada krv izlazi iz srca. Druga, niža vrijednost je dijastoliški tlak i predstavlja tlak u momentu opuštanja srčanog mišića i ulaska krvi u njega. Visokim krvnim tlakom u trudnoći se smatra tlak viši od 140/90 mmHg, čak i ako je samo jedna od vrijednosti povišena. Ozbiljna kronična hipertenzija je stanje kada je tlak viši od 160/110 mmHg.

Kronična hipertenzija nije jedino stanje povišenog krvnog tlaka u trudnoći. Ako se visoki krvni tlak pojavi nakon 20. tjedna trudnoće, bit će dijagnosticirana gestacijska hipertenzija. Ako uz to imate i proteina u urinu, abnormalnosti jetre ili bubrega, glavobolje ili promjene vida, možda imate stanje koje se zove preeklampsija.

Utjecaj kronične hipertenzije na trudnoću?

Kronična hipertenzija povećava rizik od razvitka stanja koje se zove preeklampsija. Oko 1 od 4 trudnice s kroničnom hipertenzijom, i svaka druga trudnica s ozbiljnom kroničnom hipertenzijom će razviti preeklampsiju tijekom trudnoće.

Visoki krvni tlak u trudnoći može usporiti protok krvi kroz posteljicu, i tako smanjiti dotok kisika i hranjivih tvari bebi u razvoju. Također povećava rizik od drugih komplikacija u trudnoći, poput usporenog intrauterinog rasta, prijevremenog poroda, abrupcije posteljice i mrtvorođenog djeteta.

Ako je kronična hipertenzija blaga, tada rizik od navedenih komplikacija u trudnoći i nije mnogo veći od trudnoće u kojoj je tlak normalan - dok god ne postoje drugi medicinski problemi, tlak se ne pogoršava kako trudnoća napreduje i ako ne dođe do preeklampsije.

Što je hipertenzija ozbiljnija veći je rizik od navedenog, a rizik od prijeteće preeklampsije je još veći. Rizik se povećava ako imate hipertenziju dulje vrijeme i ona je već uzrokovala degenerativne promjene na krvnim žilama, cijelom kardiovaskularnom sustavu, bubrezima ili drugim organima, te ako je hipertenzija posljedica drugog medicinskog problema poput dijabetesa, bolesti bubrega ili lupusa.

Kako se liječi kronična hipertenzija u trudnoći?

O liječenju kronične hipertenzije najbolje je razgovarati sa svojim liječnikom. Ako još niste trudna, a namjeravate biti i tome popričajte. Možda će liječnik promijeniti terapiju i u zamjenu dati lijek koji je siguran tijekom trudnoće.
Ako već jeste trudna, spomenite svom liječniku i ginekologu sve lijekove koje uzimate ili ste nekad uzimali.
S povišenim krvnim tlakom nije se za šaliti. Ozbiljna nekontrolirana hipertenzija može ugrožavati život. Uvijek pratite upute liječnika i redovito odlazite na kontrolne preglede u trudnoći. Na njima se može uočiti povišenje Vašeg tlaka, znakove preeklampsije ili slabiji fetalni rast.
Ako u bilo kojem periodu trudnoće Vaš tlak postane previsok, postoji šansa da Vas hospitaliziraju dok se stanje ne stavi pod kontrolu. Ponekad jako povišenje tlaka može izazvati potrebu za prijevremenim porodom.
Morat ćete paziti na unos soli. Izbjegavajte solenku, pokušajte jesti svježu hranu umjesto obrađene i provjeravajte na namirnicama količinu soli. Ako je krvni tlak ozbiljno povišen liječnik može preporučiti smanjenje aktivnosti i izbjegavanje aerobne aktivnosti, pogotovo ako prije trudnoće niste vježbali. Ako pušite i konzumirate alkohol, sada je pravo vrijeme da prestanete s tim lošim navikama jer i one mogu povisiti krvni tlak.

Upozoravajući znakovi

Jednom kada redovito počnete osjećati bebine pokrete, liječnik od Vas može tražiti da ih brojite kako biste znali koliko se beba miče. Time možete i sami pratiti zdravlje bebe između dva posjeta. Ako je beba manje aktivna nego inače to prijavite svom liječniku. Liječnik može od Vas tražiti i da pratite kod kuće svoj krvni tlak. Reći će Vam koliko često i vjerojatno će htjeti vidjeti rezultate mjerenja. 
Odmah se liječniku trebate javiti ako se pojavi:
  • ozbiljna, uporna i pulsirajuća glavobolja.
  • lupanje srca ili osjećaj udaranja u prsima
  • vrtoglavica
  • oticanje lica ili otečenost oko očiju, jača oteklina ruku, pretjerana oteklina nogu i stopala
  • dobitak na težini veći od 2,5 kg na tjedan
  • promjene vida, dvoslike, zamućenje, pojava točaka u vidnom polju, osjetljivost na svjetlo ili privremeni gubitak vida.
  • ozbiljna bol ili osjetljivost abdomena u gornjem dijelu
  • mučnina i povraćanje (ali ne povezano s jutarnjim mučninama)

Što nakon poroda?

S kroničnom hipertenzijom imate šansu za razvitak komplikacija kako se kardiovaskularni sustav prilagođava promjenama u tijelu nakon poroda. Stoga ćete poslije poroda biti praćeni barem 48 sati.
Preeklampsija se može razviti i nakon poroda stoga morate i sama pratiti svoje stanje. Možda će se od Vas tražiti i da redovno pratite krvni tlak. S liječnikom opće prakse ćete utvrditi koji su Vam lijekovi potrebni i u kojoj dozi. Liječnika upozorite da dojite, ako dojite dijete.
Morate se dobro brinuti o sebi kako biste smanjili rizik od dugotrajnih komplikacija od hipertenzije, poput bolesti srca i bubrega i infarkta. Živite zdravo, pazite na prehranu i kilažu, izbjegavajte duhanske proizvode i smanjite unos alkohola.

Kada se oporavite od poroda razgovarajte o tipu vježbanja koji odgovara Vašem zdravstvenom stanju i pridržavajte ga se. 

utorak, 12. travnja 2016.

Infekcije urinarnog trakta u trudnoći

Kada čujete izraz infekcija urinarnog trakta vrlo vjerojatno pomislite  na upalu mokraćnog mjehura i spimtome poput učestalog mokrenja i pečenja prilikom istog. No to nije sve. Upala se može dogoditi bilo gdje u urinarnom traktu, počevši u bubrezima (gdje se urin stvara), zatim u ureterima koji vode mokraću prema mjehuru, gdje se urin nakuplja dok se ne pomokrite, i zadnje u uretri (kratkoj cijevi kojom mokraća izlazi iz organizma). Infekcije urinarnog trakta su uglavnom uzrokovane bakterijama s okolne kože, vagine ili rektuma koje u urinarni trakt ulaze kroz uretru i penju se prema gore. Nekoliko je nekoliko uobičajenih urinarnih infekcija:

Cistitis ili upala mokraćnog mjehura. Često, bakterije se zaustave u mokraćnom mjehuru i tamo se umnožavaju. Izazivaju upalu i poznate simptome upale mjehura. Ova upala je česta među spolno aktivnim ženama u dobi između 20 i 50 godina.

Upala bubrega. Bakterije mogu uzlazno putovati od mjehura kroz uretere do bubrega i inficirati ih. Upala bubrega (pijelonefritis) je najčešća ozbiljna medicinska komplikacija trudnoće. Infekcija se može proširiti u krvotok i postati opasna po život. Upala bubrega može imati posljedice i po dijete. Povećava rizik od prijevremenog poroda i male porođajne težine, te se povezuje s povećanim rizikom od novorođenčke smrti.

Asimptomatska bakterijuria. Moguće je da imate bakterije u urinarnom traktu i da nemate simptome. To je poznato pod nazivom asimptomatska bakterijuria. Kada niste trudna, ovo stanje uglavnom ne uzrokuje probleme i prolazi samo od sebe. Tijekom trudnoće, neliječena asimptomatska bakterijuria značajno povećava rizik od infekcije bubrega i povezuje se s prijevremenim porodom i malom porođajnom težinom. To je jedan od razloga rutinskih kontrola urina tijekom trudnoće.

Povećava li trudnoća rizik od urinarnih infekcija?

Nije jasno povećava li trudnoća rizik os cistitisa, ali povećava rizik od infekcije bubrega. Više razine hormona progesterona smanjuju mišićni tonus uretera. Oni se šire i usporuje se tok urina. Kako se maternica povećava pritišće uretere i otežava protok urina u usporedbi sa protokom kada žena nije trudna. Mjehur također u trudnoći gubi svoj tonus. Postaje teže u potpunosti isprazniti mjehur i češće se javlja refluks, stanje u kojem se dio mokraće iz mjehura vraća u bubrege.

Zbog svega nabrojanog potrebno je dulje vrijeme urinu da prođe kroz urinarni trakt, pa bakterije imaju više vremena za svoje umnožavanje. Uz to bakterijama postaje lakše putovanje prema gore, u bubrege. Nadalje, u trudnoći urin postaje manje kiseo i veća je vjerojatnost da sadržava glukozu, a to oboje pridonosi rastu bakterija.

Simptomi upale mjehura

Simptomi variraju od žene do žene, ali najčešći simptomi uključuju:
  • bol, nelagodu ili pečenje prilikom mokrenja ili spolnog odnosa
  • nelagodu u zdjelici ili bolove donjem dijelu abdomena (često iznad pubične kosti)
  • čestu potrebu za mokrenjem, čak i kad je vrlo mala količina urina u mjehuru
Možete primjetiti da je urin promijenio miris ili da je zamućen. U njemu se također može pojaviti i nešto krvi. Možda Vam se lagano podigne temperatura ali uglavnom ona je normalna.

Učestala potreba za mokrenjem je normalna u trudnoći, pa može biti teško znati imate li cistitis, pogotovo ako su simptomi blago izraženi. Ako sumnjate na infekciju recite to svome liječniku.

Simptomi infekcije bubrega

Ako imate koji simptom koji upućuje na upalu bubrega trebate se odmah javiti liječniku. Simptomi se često javljaju naglo i uključuju:
  • vrućicu 
  • bolove u donjem dijelu leđa ili bočno ispod rebara, na jednoj ili obje strane, i moguće u abdomenu
  • mučninu i povraćanje
Možete primjetiti pojavu gnoja ili krvi u urinu i imati simptome cistitisa.

Asimptomatska upala urinarnog trakta u trudnoći

Ovaj tip upale se povezuje s prijevremenim porodom i malom porođajnom težinom. Ako se ne liječi šanse za upalu bubrega budu i do 40%. Ipak, uz ispravno liječenje šanse padaju na samo 1 do 4%. Iz ovog razloga se nakon prve kontrole u trudnoći daje urin na rutinsku kontrolu. Ako je prvi nalaz uredan male su šanse za pojavu urinarne infekcije kasnije u trudnoći.

Ako rutinska kontrola urina pokaže upalu liječnik će Vam možda propisati antibiotik koji je siguran za uzimanje u trudnoći. Njime bi se upala trebala riješiti i nakon toga se radi kontrola urina. 

Kako izbjeći infekciju urinarnog trakta?

  • Pijte dovoljno vode. Ukupan unos tekućine u organizam morao bi biti oko dvije litre.
  • Nemojte ignorirati potrebu za mokrenjem i prilikom mokrenja pokušajte isprazniti mjehur do kraja.
  • Nakon stolice, brišite se od sprijeda prema straga kako bakterije iz fecesa ne bi ušle u mokraćnu cijev.
  • Genitalno područje održavajte čistim upotrebom blagog sapuna i vode.
  • Nakon spolnog odnosa očistite genitalno područje i pomokrite se.
  • Pijte sok od brusnice jer ona smanjuje količinu bakterija u urinarnom traktu. 
  • Izbjegavajte upotrebu ženskih genitalnih sprejeva ili pudera te jakih sapuna.

Gljivične infekcije u trudnoći

Gljivične infekcije su uobičajen tip vaginalnih  infekcija koje osobito česte kod trudnica. Ove infekcije su najčešće uzrokovane mikroskopskim gljivicama iz skupine Candide, najčešće Candida albicans.

Nije neobično imati određen broj ovih gljivica u vagini, kao i u crijevnom sustavu. One postaju problem samo onda kada se toliko umnože da preplave ostale mikroorganizme koji se bore za životni prostor.

Više razine estrogena u trudnoći uzrokuju da vagina stvara više glikogena, stvarajući pogodnije uvjete za rast gljivica. Neki istraživači smatraju kako estrogen može imati i direktni utjecaj na gljivice i uzrokovati njihov brži rast i lakše prihvaćanje na zidove vagine.

Lakše je dobiti gljivičnu infekciju tijekom uzimanja antibiotske terapije, pogotovo ako se antibiotici uzimaju često ili u dužem periodu. To je zato jer antibiotici uništavaju sve bakterije, pa tako i one protektivne koje se nalaze na sluznci vagine isprječavaju pretjeran rast gljivica.

Simptomi

Ako se pojave simptomi gljivične infekcije, vjerojatno se neće povući sami od sebe ukoliko se ne liječite. Simptomi mogu uključivati:
  • svrbež, iritacija, bolnost, pečenje i crvenilo stidnih usana,  a ponekad i edem
  • bezmirisni vaginalni iscjedak koji je čest bijel, kremast ili sirast
  • nelagoda prilikom spolnog odnosa
  • pečenje prilikom uriniranja

Što ako mislim da imam gljivičnu infekciju?

Ako mislite da imate gljivičnu infekciju, posjetite liječnika. Liječnik može uzeti uzorak vaginalnog sekreta i testirati ga kako bi se potvrdila dijagnoza i odbacili ostali uzročnici infekcije.

Iako se neki protugljivični pripravci mogu nabaviti bez recepta, nije dobra zamisao da sama postavljate dijagnozu i liječite se bez posjete liječniku. Simptomi mogu biti uzrokovani nečim drugim, poput spolno prenosive bolesti umjesto ili uz gljivice. Istraživanja su pokazala kako žene koje se same liječe od pretpostavljene gljivične infekcije često previde pravog uzročnika i odgađaju ispravno liječenje.

Ako imate gljivičnu infekciju liječnik će Vam na recept dati lijek u obliku protugljivične kreme ili vaginaleta koje su sigurne u trudnoći. Za većinu gljivičnih infekcija preparati klotrimazola su učinkovitiji od onih koji sadržavaju nistatin. Može biti potrebno i do nekoliko dana kako biste osjetili neko olakšanje. U međuvremenu svrbež možete ublažiti  hladnim oblogom ili kupanjem desetak minuta u hladnoj kupki. Ako Vam se čini da lijekovi ne djeluju, recite to svom liječniku, pa možda dobijete drugi lijek.

Utječe li gljivična infekcija na bebu?

Ne, gljivična infekcija ne utječe na bebu u razvoju. Ako imate infekciju u vrijeme poroda, postoji šansa da će se dijete zaraziti prilikom prolaza kroz porođajni kanal. Ako se zarazi, može razviti gljivičnu infekciju u ustima, soor.
Soor je karakteriziran bijelim plakovima na stranama i nepcu usta i ponekad na jeziku. Stanje nije opasno i lako se liječi. Dijete može dobiti soor i bez da ste Vi imali aktivnu infekciju gljivicama.

Kako smanjiti šansu dobivanja gljivične infekcije?

Malo je vjerojatno da ćete dobiti gljivičnu infekciju ako držite genitalno područje suhim, jer gljivice bolje napreduju u vlažnom okruženjju. Možete pokušati sljedeće:
  • Nosite prozračno donje rublje od pamuka, izbjegavajte najlonke i uske sintetičke hlače.
  •  Nemojte biti u mokrom kupaćem kostimu i promijenite donje rublje nakon vježbanja ako ste se uznojili.
  • Pokušajte spavati bez donjeg rublja, npr. samo u spavaćici, jer time zrak bolje cirkulira oko genitalnog područja.
  • Izbjegavajte parfimirane sapune i ženske higijenske sprejeve, jer oni mogu iziritirati genitalije i olakšati naseljavanje gljivica. 
  • Čistite genitalno područje nježno toplom vodom.
  • Poslije nužde uvijek se brišite od sprijeda prema straga.

ponedjeljak, 11. travnja 2016.

Herpes u trudnoći

Najveću zabrinutost oko genitalnog herpesa u trudnoći izaziva činjenica da ga možete prenijeti bebi tijekom poroda. Novorođenački herpes je rijedak ali bolest može biti vrlo ozbiljna, zato je važno naučiti kako smanjiti rizik za dijete.

Bebi se herpes može prenijeti tijekom poroda ako ste zarazna ili širite virus u tom vrijeme. Rizik od prijenosa zaraze je visok ako prvi puta dobijete herpes kasno u trudnoći (primarnu infekciju). Rjeđe se herpes prenosi tijekom rekurentne infekcije. Ako ste ikada imala izbijanje herpesa, virus ostaje u tijelu i postaje ponovo aktivan.

U rijetkim slučajevima trudnica može prenijeti herpes bebi kroz posteljicu ako dobije herpes prvi put u životu tijekom prvog trimestra. Ako se beba zarazi na ovaj način, virus može izazvati pobačaj ili prirođene anomalije djeteta.

Potreba za carskim rezom ako trudnica ima herpes

Ako je trudnica prvi put inficirana genitalnim herpesom prije trećeg trimestra ili prije trudnoće, a nema simptoma ili reaktivaciju virusa u vrijeme pucanja vodenjaka ili početkaporoda, može roditi vaginalno. U tom slučaju je šansa za zarazu djeteta manja od 1%. To je zato što tijelo razvija antitijela na virus herpesa odmah nakon infekcije i ona se prenose djetetu u utrobi kroz posteljicu. U šest do dvanaest tjedana, beba će imati određeni imunitet kao rezultat prijelaza ovih antitijela. A ona mu daju imunitet i u vrijeme dok Vi neprimjetno širite virus.

S druge strane ako imate izboj virusa ili simptome dolazeće izboja u momentu pucanja vodenjala ili početka poroda, trebat ćete carski rez. To je slučaj ako imate vidljive ranice na cerviksu, vagini ili vanjskim genitalijama ili bilo koji simptom poput peckanja ili žarenja na tom području. 

Jedina iznimka je ako se lezije herpesa pojave u vrijeme kada dođe do prijevremenog puknuća plodovih ovoja a beba bi se u tom momentu rodila puno prerano. U tom će slučaju liječnici pokušati odgoditi porod kako bi dali djetetu vremena za dodatni razvitak.

Ako prvi puta dobijete genitalni herpes kasno u trudnoći i testiranje potvrdi da ga prije niste imali, neki stručnjaci preporučuju carski rez čak i ako nemate simptome prilikom početka poroda.

S novom infekcijom tijelo nije imalo vremena razviti antitijela i prenijeti ih bebi, virus ima tendenciju biti prisutan u relativno visokim koncentracijama i velika je šansa da ćete biti zarazni u vrijeme poroda. Ako jeste, rizik bebe za zarazu je visok i iznosi gotovo do 50%.

Može li se beba zaraziti herpesom od mene ili nekog drugog nakon poroda?

Da. Oko 5% slučajeva novorođenačkog herpesa nastaje zarazom nakon poroda i može biti opasan poput onog kada se dijete zarazi tijekom poroda. To se uglavnom može izbjeći jednostavnijim mjerama opreza.

Neka sve osobe koje dolaze u kontakt s bebom peru ruke i nitko tko ima aktivni herpes neka ne dodiruje i mazi Vaše dijete.

Ako se Vama pojavi herpes bilo gdje na tijelu najbolje ga je dobro prekriti kako biste spriječili kontakt s bebinom kožom. Dobro očistite i okolnu kožu. Često i temeljito perite ruke jer se on može prenijeti rukama na usta.

Mogu li dojiti dok imam aktivni herpes?

Sigurno je dojiti u periodu dok je herpes aktivan dok god nemate lezije na grudima, sve ste lezije na drugim mjestima prekrili i dok dobro perete ruke.
Ako imate lezije samo na jednoj dojci, možete dijete dojiti na drugoj.
Ako imate herpes na licu nije loše nositi kiruršku masku preko usta.

Što ako dijete dobije herpes tijekom poroda ili kao novorođenče?

U oko trećini slučajeva herpes kod novorođene djece zahvaća kožu, oči ili usta ali ne i druge organe. Ako je to slučaj, može imati ranice koje se pojavljuju do četiri tjedna poslije poroda.
Lezije herpesa uglavnom izgledaju poput mjehurića i mogu se pojaviti bilo gdje na djetetovom tijelu. Često je pojavljuju na mjestu gdje bebi pukne koža ili gdje je dijete imalo traumu.

U svakom slučaju promjena na koži novorođenčadi treba se javiti pedijatru ili liječniku koji će odrediti njegovu daljnju terapiju. Dijete koje se ne liječi od herpesa može razviti i ozbiljniji oblik ove bolesti.

Kod druge trećine djece zaražene herpesom poslije poroda zahvaćen bude središnji živčani sustav. Simptomi se uglavnom javljaju sa oko 2 do 3 tjedna starosti u vidu iritabilnosti, vrućice, letargije, lošeg hranjenja ili napada.

Preostala trećina novorođenčadi dobiva tzv. diseminirani herpes, koji uključuje više organa, često pluća i jetru, Pojavljuje se tijekom prvog tjedna života, Bebe s ovim tipom herpesa mogu i ne moraju imati kožne promjene, a ako nemaju ponekad je teško dijagnosticirati herpes.

Ovaj zadnji tip herpesne infekcije je vrlo ozbiljan i često uz liječenje ishod nije dobar. Posljedica može biti smrt ili ozbiljni daljnji zdravstveni i razvojni problemi.

Kako se dobije herpes?

Oralni herpes je gotovo uvijek uzrokovan virusom Herpes Simplex tipa1 (HSV-1). Širi se direktnim kontaktom s krasticama, često ljubljenjem.
Herpes simplex virus tipa 2 (HSV-2) najčešće uzrokuje genitalni herpes, i pojavljuje se u obliku ranica na genitalijama. Ako nikada niste imali genitalni herpes možete se zaraziti spolnim odnosom s infektivnim partnerom.

Što se događa nakon infekcije HSV?

Jednom kada se osoba zarazi herpes virusom, on se smješta u nakupinu živaca blizu kralježnice (u ganglij) i može izbiti na površinu kože u bilo koje vrijeme. Kod nekih osoba to se događa često, kod drugih tek ponekad. Herpes se može liječiti ali ne i izliječiti.

Simptomi genitalnog herpesa

Simptomi, ako se uopće i pojave mogu varirati od osobe do osobe. Najčešće su najiraženiji tijekom primarne, prve infekcije, tj. kada prvi puta dođete u kontakt s virusom herpesa a nemate antitijela kojima biste se borili protiv virusa. 
U periodu od dva do četrnaest dana nakon izlaganja virusu, možete dobiti crvena izbočenja na vagini ili vulvi. Oni s vremenom postaju mjehurići koji pucaju i postaju bolne ranice. Mogu biti velike ili više malenih, a trajati i po tri tjedna s primarnom infekcijom.
U genitalnom području može Vam se pojaviti svrbež, pečenje ili bol, možete imati pojačani vaginalni iscjedak i natečene regionalne limfne čvorove. Može se javiti i bol prilikom mokrenja.

Uz primarnu infekciju mogu se pojaviti i simptomi nalik na gripu koji uključuju vrućicu, glavobolju i bolove u mišićima. Neke trudnice se jako razbole tijekom primarne infekcije i treba ih liječiti intravenozno protuvirusnim lijekovima, npr. aciklovirom.

petak, 8. travnja 2016.

Gripa u trudnoći

Je li gripa posebno opasna za trudnice?

Da. Imunološki sustav je nešto oslabljen u trudnoći, stoga su trudnice osjetljivije na bolesti općenito. Gripa u trudnoći vrlo brzo može postati opasna i zakomplicirati se npr. upalom pluća.
Trudnice s gripom imaju veću šansu od prijevremenih trudnova i poroda.

Naravno, mnoge trudnice s gripom ipak nemaju komplikacije, ali statistički u trudnoći se češće javlja teži oblik gripe.

Simptomi gripe

Gripa obično počinje vrućicom, bolovima, umorom praćeno simptomima prehlade (curenje iz nosa, kihanje, bolno grlo, tresavica). Može se pojaviti i proljev i povraćanje.

Hitnu pomoć potražite ako primjetite neke od idućih znakova:
  • otežano disanje i kratkoća daha
  • krvavi iscjedak
  • bol i pritisak u prsima ili trbuhu
  • iznenadna vrtoglavica i zbunjenost
  • ozbiljno i uporno povraćanje
  • smanjenje pokreta bebe
  • visoka temperatura koja se ne spušta nakon uzimanja paracetamola

Što ako osjećam da ću dobiti gripu?

Ako mislite da Vaši simptomi ukazuju na gripu, ostanite kod kuće, ograničite kontakt s ostalim ljudima i javite se liječniku. Liječnik će odlučiti što dalje trebate činiti. Ako ste sami kod kuće, osigurajte daVas ima tko obići.

Kako liječiti gripu u trudnoći?

  • odmah spuštajte temperaturu - lijek izbora u trudnoći u je paracetamol
  • pijte mnogo tekućine
  • liječnik će odlučiti trebaju li Vam protuvirusni lijekovi

Kako izbjeći gripu?

  • Cijepite se protiv gripe što prije kada cjepivo postane dostupno u jesen. Potrebno je nekoliko tjedana imunološkom sustavu za razvitak imuniteta. Uz to, zaštitit ćete time i novorođenče do šest mjeseci starosti.
  • Često perite ruke i temeljito. Kada Vam nije dostupna tekuća voda i sapun koristite dezinficirajuće maramice i alkoholne gelove koji sadržavaju barem 60% alkohola.
  • Ne dodirujte rukama oči, nos i usta. Možda mislite da su Vam ruke čiste, ali virus možete pokupiti na kvaki, čaši, frižideru ili bilo kojoj stvari koju je netko dodirnuo virusom prekrivenim rukama. 
  • Virusi i bakterije mogu preživjeti dva do osam sati na tvrdim površinama. Redovito držite čistima površine po kući ili stanu
  • Klonite se svih bolesnih osoba.

Humani papiloma virus (HPV) u trudnoći

Genitalni humani papilomavirus (HPV) je najčešći tip spolno prenosive bolesti. Do tri četvrtine seksualno aktivnih žena i muškaraca će se zaraziti HPVom  u nekom razdoblju svog života, ali većina ih to neće niti znati jer često ne HPV ne uzrokuje očite simptome i obično se osoba izlječi sama od sebe.

Genitalni HPV se najčešće dobiva vaginalnim ili analnim spolnim odnosom. Moguće je, ali malo vjerojatno, prenijeti virus genitalnim kontaktom bez penetracije, oralnim odnosom ili dodirivanjem genitalija. Majka može prenijeti HPV djetetu prilikom poroda, ali je to rijetkost.

Simptomi

U mnogim slučajevima nema očitih simptoma. Ako se i pojave, to može biti od mjesec dana pa do godine dana nakon prve izloženosti. Postoji oko 40 tipova HPV, a sve nekoliko tipova izaziva nastajanje genitalnih bradavica. Neki tipovi HPV izazivaju nastajanje bradavica po rukama i nogama, ali genitalni tipovi ovog virusa uglavnom utječu samo na genitalno područje.

Genitalne bradavice su vrlo zarazne. Oko 65% osoba koje imaju spolni odnos s partnerom koji ima genitalne bradavice, dobit će i same takvu vrstu bradavica.
Bradavice se uglavnom pojavljuju oko vagine i vulve, blizu anusa i u rektumu, na cerviksu i ponekad na okolnoj koži. Bradavice su mekane i u boji koži ili svjetlije. Mogu biti malene ili velike, ravne ili uzdignute. Može biti jedna ili su u nakupinama. Uglavnom su bezbolne iako ponekad mogu svrbjeti, peći ili krvariti.
U oko 20% žena bradavice nestaju same od sebe unutar tri mjeseca. Kod ostalih pomaže liječenje, iako se bradavice mogu vraćati.

U nekim slučajevima genitalni HPV izaziva promjene na stanicama cerviksa koje se mogu uočiti PAPA testom. Često su te promjene blage i prolaze same od sebe. 

Ako ste zaraženi jednim od rizičnih sojeva HPVa, mogu nastati ozbiljnije promjene na stanicama. Takve  promjene se mogu pretvoriti u karcinom - uglavnom mnogo godina kasnije - ako na vrijeme ne dobijete pravo liječenje. Visoko rizični sojevi HPVa uglavnom su jedini uzročnici malignih promjena na grliću maternice. I to je jedan od razloga zašto je važno jednom godišnje raditi PAPA test.

Ipak u većini slučajeva imunološki sustav drži virus pod kontrolom ili ga uništi - čak i visoko rizične tipove. Većina žena se riješi virusa unutar godine ili dvije od dana dijagnoze.

Samo mali postotak žena s HPVom razvije promjene stanica cerviksa koje treba liječiti i uz ispravno praćenje i liječenje samo rijetko dolazi do karcinoma cerviksa i ostalih genitalnih karcinoma.

Može li HPV utjecati na trudnoću?

Mala je vjerojatnost utjecaja HPVa na trudnoću i bebino zdravlje. Ako imate genitalne bradavice mogu rasti brže tijekom trudnoće, vjerojatno zbog pojačanog vaginalnog iscjedka koji osigurava vlažnu okolinu za rast virusa, hormonskh promjena ili promjena u imunološkom sustavu. U većini slučajeva, bradavice ne predstavljaju problem za bebu.

Moguć je prijenos virusa na bebu, ali se to ne događa često. Čak i ako se beba zarazi HPVom velike su šanse da će se sama od njega obraniti bez simptoma ili drugih problema.

Testiranje na HPV u trudnoći

Trudnice se uglavnom ne testiraju rutinski na HPV. Većina sazna da ima virus ako se razviju bradavice ili ako imaju abnormalni nalaz PAPA testa. Ako PAPA nalaz nije normalan liječnik određuje daljnje postupke.

Kako se HPV liječi u trudnoći?

Nema lijeka kojim bi se rješilo virusa. Ako imate bradavice liječnik može donijeti odluku da ih ne liječi u trudnoći jer se stanje uglavnom poboljšava samo od sebe nakon poroda. Ipak postoje sigurni načini za otklanjanje bradavica u trudnoći, ako liječnik smatra da je to nužno. U tu svrhu može se koristiti posebna kiselinska otopina, smrzavanje, odstranjenje laserom, elektrokauterom ili kirurški. Nikada nemojte pokušavati odstraniti genitalne bradavice sa preparatima dostupnima u ljekarnama koji su namijenjeni odstranjenju ostalih kožnih bradavica.

Kolposkopijom se može  točnije utvrditi abnormalnosti stanica grlića maternice, ali opet o tome odlučuje Vaš odabrani liječnik.

utorak, 5. travnja 2016.

Toksoplazmoza u trudnoći

Toksoplazmoza je infekcija koju možete dobiti od mikroskopskog parazita koji se zove Toxoplasma gondii. Iako infekcija općenito uzrokuje blagu bolest bez simptoma kod osoba sa zdravim imunološkim sustavom, rizična je u trudnoći jer parazit može inficirati posteljicu i nerođeno dijete.

Kod bebe ova bolest može biti blaga ili ozbiljna, uzrokovati mrtvorođenost, dugotrajne neurološke i strukturne poremećaje i sl. Dobro je znati da se mnogo toga može učiniti kako bi se infekcija uopće i izbjegla na prvom mjestu.

Samo 15% žena u reproduktivnoj dobi je imuno na toksoplazmozu. Srećom vrlo mali broj trudnica se uopće i zarazi ovom bolesti, a i ona se ne prenese svaki put na dijete.
Rizik bebe za infekciju se povećava kako trudnoća napreduje. Ako se trudnica inficira u prvom trimestru šanse za infekciju embrija su oko 15%. U slučaju infekcije u drugom trimestru, rizik za bebu je oko 30%, a 60 % u trećem trimestru. Iako su šanse za prijenos bolesti bebi najveće u trećem trimestru, toksoplazmoza je najopasnija za bebu u razvoju u prvom trimestru.

Kako se toksoplazmoza širi?

Oko polovine slučajeva toksoplazmoze se javi zbog konzumiranja sirovog ili premalo termički obrađenog mesa, ali parazita možete dobiti i konzumiranjem neopranog inficiranog voća, pijenjem zaražene vode ili čišćenjem mačjeg pijeska, a zatim dodirivanjem usta, nosa ili očiju.

Toksoplazmoza se ne može prenijeti s čovjeka na čovjeka, osim iznimke prijenosa s majke na dijete u trudnoći ili tranzfuzijom inficirane krvi.

Trebam li se riješiti mačke?

Ne. Vjerojatno ste čuli da je mačji izmet glavni izvor toksoplazmoze, ali to ne znači da se morate odreći svog kućnog ljubimca. Trebat ćete malo više paziti, to je sigurno. 
Mačke su prirodni domaćini ovog parazita i on se umnožava u njihovim crijevima. Mačka se može zaraziti toksoplazmozom jedući zaraženi plijen ili premalo kuhano meso, ili pijenjem kontaminirane vode.
U mački se stvaraju milijuni oocita  koje nisu vidljive golim okom. A ni mačka uglavnom ne pokazuje simptome bolesti. Oocite postaju infektivne oko 24 sata nakon što izađu iz mačke. Po pravim uvjetima mogu preživjeti u pijesku i ostati infektivne do 18 mjeseci. Tijekom ovog vremena se šire i kontaminiraju sve s čime dođu u kontakt.

Ako živite s mačkom pridržavajte se sljedećega:

  • Neka drugi ukućani čiste kutiju s mačjim pijeskom i neka to bude svakodnevno. Time se smanjuje rizik infekcije jer oocite nisu infektivne prva 24 sata nakon što izađu iz mačke. Ako to morate raditi Vi, nosite jednokratne rukavice i dobro operite ruke poslije. Možete čak nositi i masku preko nosa i usta.
  • Kako se mačka ne bi zarazila hranite ju jedino kupovnom hranom, nikad sirovim mesom.
  • Neka mačka bude u kući kako ne bi ulovila inficiranu pticu ili miša.
  • Neka se mačka ne penje po stolu i kuhinjskim površinama.
  • Dobro je oprati ruke nakon igranja s mačkom, pogotovo prije jela.
  • Nemojte kupovati novu mačku ako ste trudna i nemojte se igrati s nepoznatim mačkama.

Toksoplazmoza u mesu

Iako mačke šire ovu bolest fecesom, druge inficirane životinje mogu imati parazita u svom tkivu zauvijek, tzv. tkivna cista. Svinjetina i janjetina su glavni izvori, ali bilo koje meso može biti inficirano stoga je svako meso potrebno dovoljno skuhati.
Toplina uništava parazite. Možete pratiti sljedeće naputke:
  • smrznite meso nekoliko dana prije kuhanja, jer ćete time smanjiti, ali ne i u potpunosti spriječiti infekciju.
  • dobro skuhajte meso koje nakon kuhanja ne smije biti rozo u sredini.
  • izbjegavajte sušeno meso 

Izbjegavanje toksoplazmoze

  • Nemojte piti nepasterizirano mlijeko ili takve proizvode (poput nekih sireva i jogurta) i izbjegavajte sirova jaja.
  • Perite ili gulite voće i povrće prijejela.
  • Perite sve površine u kuhinji, posude i ruke vrućom vodom i sapunom nakon rada sa sirovim mesom i povrćem i voćem.
  • Nemojte dodirivati nos i usta rukama dok pripremate sirovu hranu. ako imate rane po rukama nosite zaštitne rukavice.
  • Držite muhe i žohare podalje od hrane.
  • Pazite kakvu vodu pijete.
  • Nosite rukavice dok vrtlarite.
  • Izbjegavajte javne pješčanike i ako imate jedan kod kuće, prekrivajte ga kada nije u upotrebi.

Kako ću znati jesam li zaražena toksoplazmozom?

Bez testiranja ne možete znati jeste li zaraženi toksoplazmozom. Većina inficiranih ljudi sa zdravim imunološkim sustavom uopće nemaju simptome. Mogu se eventualno pojaviti natečeni bezbolni limfni čvorovi i blaži bolovi u mišićima, umor, glavobolja, bolno grlo, osip ili vrućica.

Što ako se zarazim toksoplazmozom u trudnoći?

Ako testovi pokažu da ste zaraženi toksoplazmozom, liječnik Vas može početi liječiti antibioticima koji će smanjiti rizik prijenosa bolesti na dijete. S obzirom da se sve majčine infekcije na prenesu na bebu, možda će Vam raditi amniocentezu kako bi se otkrilo ima li beba infekciju. Radit će se i niz ultrazvučnih pregleda kako bi se utvrdilo postoje li neke abnormalnosti kod djeteta.

Što ako beba dobije toksoplazmozu?

Posljedice za bebu u razvoju mogu biti umjerene do ozbiljne, i infekcija može završiti pobačajem, mrtvorođenim djetetom ili smrću ubrzo nakon poroda.
Ako plodna voda pokaže infekciju ili se problem otkrije ultrazvučno, vjerojatno ćete ići na specijalističku njegu i eventualni razgovor o rizicima za dijete. Ovisno o gestacijskoj dobi, možete dobiti i opciju terminacije trudnoće.

Ako se trudnoća nastavi, dobit ćete antibiotike za uzimanje nedje u drugom trimestru kako bi se pokušao smanjiti rizik za bebu. Kongenitalna toksoplazmoza može utjecati na bebin mozak uzrokujući mentalnu ili motoričku retardaciju, cerebralnu paralizu i epilepsiju. Može zahvatiti i druge organe, najčešće oči te ponekad uzrokovati sljepoću.

Pokazuje li beba simptome toksoplazmoze nakon poroda?

Neke bebe će imati simptome toksoplazmoze nakon poroda a to uključuje povećanu jetru i žuticu, povećanu slezenu, osip, infekciju srca ili pluća i povećane limfne čvorove. Ipak, velika većina djece, pogotovo one inficirane kasnije u trudnoći, čine se normalnima nakon poroda ali mogu razviti opasne zdravstvene probleme mjesecima pa i godinama kasnije.

Ako testiranje na toksoplazmozu pokaže da je beba pozitivna, bit će liječena antibioticima otprilike godinu dana. Posebno će se pratiti razvoj očiju i sluha, snimke glave i druga testiranja ako su potrebna.

Bakterijska vaginoza u trudnoći

Bakterijska vaginoza - BV je najčešća vaginalna infekcija kod žena u reproduktivnoj dobi. Uzrokovana je disbalansom bakterija koje inače obitavaju u vagini. Oko 1 u 5 žena ima ovaj tip infekcije u nekom stadiju u trudnoći. Normalno, dobre bakterije, lactobacilli su u većini i drže druge bakterije u normalnom broju. BV se razvije kada se broj lactobacilla smanji, a druge bakterije tada dobiju priliku za rastn bez kontrole. Nitko sa sigurnošću ne zna što uzrokuje ovaj disbalans bakterija.

Kako BV utječe na trudnoću?

Istraživanja su pokazala kako BV u trudnoći povećava rizik od prijevremenog poroda i rađanja bebe s malom porođajnom težinom, prijevremenog puknuća plodovih ovoja i infekciju maternice nakon poroda. Nekoliko je istraživanja pokazalo povezanost između BV i pobačaja u drugom trimestru. 

Sama veza između BV i komplikacija u trudnoći nije posve jasna. Stručnjaci još ne znaju zašto samo određene žene s BV rode prijevremeno. Ipak, većina žena s BV ima savršeno normalne trudnoće, i gotovo polovica ovih infekcija kod trudnica prođe samo od sebe.

Bakterijska vaginoza ipak stvara jedno plodno tlo za druge spolno prenosive bolesti ako s njima dođete u kontakt, poput gonoreje, klamidije i HIV-a. Kod žena koje nisu trudne, BV se povezuje s upalnom bolesti zdjelice i infekcijama nakon ginekoloških operacija.

Simptomi bakterijske vaginoze

Najmanje polovina žena s bakterijskom vaginozom nema simptoma. Ako ih imate, oni mogu biti u vidu bjelkastog ili sivog iscjedka neugodnog mirisa. Ovaj je miris je najintenzivniji nakon spolnog odnosa kada se iscjedka pomiješa sa sjemenom muškarca. Može se javiti osjećaj pečenja prilikom mokrenja i iritacija genitalnog područja, iako ovo nije često.

Ako imate ove simptome javite se liječniku, koji može dati uzorak vaginalnog sekreta na testiranje i vidjeti o čemu je riječ.

Kako se BV liječi u trudnoći?

Ako Vam se dijagnosticira BV u trudnoći dobit ćete za liječnje primjerene i sigurne antibiotike. Vaš partner neće biti liječen za razliku od liječenja kada se radi o nekim drugim spolnim bolestima. Važno je da potrošite sve lijekove koji su Vam propisani, čak i ako su se simptomi povukli, jer se infekcija može vratiti u nekom momentu.

Činjenica je da otprilike 30% žena ima simpome ponovo unutar 3 mjeseca. Antibiotici uglavnom unište većinu bakterija koje uzrokuju BV, ali nema baš načina da se potakne ponovni rast dobrih bakterija koje štite sluznicu.

Kako izbjeći bakterijsku vaginozu?

Nitko zapravo ne zna što uzrokuje ovaj bakterijski disbalans, stoga niti nema nekih definitivnih postupaka koje možete napraviti kako biste se zaštitili od bakterijske vaginoze. Ipak postoje načini za smanjenje rizika.
  • prakticirajte sigurne spolne odnose
  • prestanite pušiti, jer ono povećava rizik od BV
  • za pranje genitalnog područja koristite proizvode namijenjene za to

ponedjeljak, 4. travnja 2016.

Klamidija u trudnoći

Klamidija je izlječiva bakterijska infekcija koja se prenosi genitalnim, oralnim ili analnim spolnim odnosom. Može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda. Jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti današnjice. Najviše se javlja kod spolno aktivnih žena do 25 godina starosti, pogotovo kod djevojaka od 15 do 19 godina.

Kako klamidija utječe na trudnoću?

Žene zaražene klamidijom u trudnoći imaju veći rizik od infekcije vodenjaka i plodne vode, prijevremnog poroda i prijevremenog puknuća plodovih ovoja, iako brzo liječenje smanjuje rizik od ovih komplikacija. Neka istraživanja povezuju klamidiju i povišen rizik od pobačaja, iako druge nisu našle poveznicu.

Neliječena klamidija Vas čini prijemljivijom za HIV infekciju i neke druge spolno prenosive bolesti ako ste im izloženi. Također povećava rizik od unutarmaternične infekcije nakon poroda. Ako imate neizlječenu infekciju tijekom poroda, postoji šansa da ćete prenijeti bakteriju bebi. Otprilike polovica beba rođenih vaginalno kod zaražene majke dobije infekciju. Oko 25 do 50 posto ove djece razvije konjuktivitis (infekciju oka) nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon poroda. Oko 5 do 30% beba koje se zaraze klamidijom tijekom poroda razviju upalu pluća nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon poroda.

Iako ove infekcije mogu biti vrlo opasne, bebe koje se odmah liječe antibioticima uglavnom budu dobro. Ipak je najbolje je da se liječi zaražena majka i prije poroda kako se beba uopće niti ne bi zarazila.

Simptomi

Oko 75% zaraženih žena nema simptoma. Ako ih imate, vjerojatno se pokazuju oko tjedan do tri tjedna nakon izlaganja bakteriji. Ovi simptomi uključuju pečenje ili nelagodu tijekom mokrenja, upalu cerviksa i pojačan vaginalni iscjedak ili točkasto krvarenje.

Ako imate analne spolne odnose, možete dobiti i upalu rektuma, a ako imate oralni odnos, može doći do bolnog grla. Prije i poslije trudnoće klamidija može putovati uzlazno od cerviksa i inficirati maternicu i jajovode, uzrokujući upalnu bolest zdjelice. Oko 15% žena koje nisu trudne i imaju neliječenu klamidiju završe s upalnom bolešću zdjelice. Simptomi upalne bolesti zdjelice uključuju bolove u donjem abdomenu ili leđima, bol prilikom spolnog odnosa, vaginalno krvarenje, vrućicu i mučninu. Može uzrokovati trajno oštećenje jajovoda i neplodnost, te povećan rizik od ektopične trudnoće. 
Otprilike polovica muškaraca zaraženih klamidijom ima simptome poput iscjedka iz penisa, bol i pečenje tijekom mokrenja, osjetljive i natečene testise te upalu rektuma.

Testira li se na klamidiju tijekom trudnoće?

Najčešće da. Važno je otkriti i liječiti klamidiju u trudnoći. A s obzirom da je to vrlo česta infekcija, preporuke su da se rutinski na nju testira nakon prvog prenatalnog posjeta. Ako je test pokazao pozitivan nalaz, liječnik će Vas testirati i na druge bolesti.
Ponekad se testiranje ponavlja u trećem trimestru kako bi se bilo sigurno da ju nemate tijekom poroda.

Kako se klamidija liječi u trudnoći?

Klamidija se liječi antibioticima koji su sigurni u trudnoći. Pazite da lijek uzimate u dozama koje Vam je liječnik propisao. Istovremeno se treba liječiti i Vaš partner, i oboje se trebate suzdržavati od odnosa dok se u potpunosti ne izlječite.

Citomegalovirus u trudnoći

Citomegalovirus je virus iz skupine herpes virusa - CMV. To je virus koji se najčešće prenosi bebama tijekom trudnoće. Oko 1% beba se rađa s ovom infekcijom, kongenitalnim CMV. Većina te djece nema problema, ali neka budu vrlo bolesna i mogu završiti s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Neka se djeca čine u redu, a na kraju imaju problema sa sluhom i druge komplikacije koje se javljaju mjesecima ili godinama kasnije.

Koje su šanse za prijenos infekcije bebi ako sam zaražena s CMV?

Ovisi o tome kada ste prvi puta zaraženi ovim virusom. Najmanje 50% žena već ima protutijela na CMV prije trudnoće, što znači da su već prije bile zaražene. Većina osoba s CMV niti ne razvije simptome u slučaju infekcije, tako da vjerojatno niti ne znate jeste li uopće bili kada zaraženi ovim virusom.

Kao i drugi herpes virusi, CMV ostaje uspavan u tijelu nakon inicijalne infekcije. Kasnije se može reaktivirati, pogotovo u slučaju oslabljenja imunološkog sustava. Tada nastaje rekurentna CMV infekcija.

Srećom, rizik prijenosa virusa bebi tijekom rekurentne infekcije je vrlo malen (oko 1%), a rizik od ozbiljnih komplikacija je još manji. Dakle, ako ste se inficirali CMV barem šest mjeseci prije trudnoće, rizik za bebu je malen. 

Ako ste se ovim virusom inficirali prvi puta u trudnoći, šanse za prijenos virusa bebi su puno veće. Oko 1 do 4% nezaraženih žena imaju prvu, primarnu infekciju u trudnoći. Između ovih žena postoji 30 do 50% rizika da će se i beba zaraziti u majčinoj utrobi. Također se povećavaju i šanse da će se kod bebe pojaviti ozbiljniji zdravstveni problemi.

Hoće li beba imati zdravstvenih problema ako se rodi s infekcijom CMV?

Oko 85 do 90% novorođenčadi s kongenitalnim CMV ima "tihu" infekciju, što znači da nema simptome pri porodu. Velika većina te djece i u budućnosti bude dobro, a oko 5 do 15% njih razvije probleme kasnije, najčešće probleme sa sluhom.

Ostalo 10 do 15% novorođene djece koje je inficirano CMV-om u trudnoći ima ozbiljne komplikacije koje su prisutne pri porodu. One uključuju, abnormalnosti središnjeg živčanog sustava, zastoj rasta, neobičnu malenu glavu, povećanu jetru i gušteraču, žuticu i osip uzrokovan potkožnim krvarenjem. Neke bebe umru. Oko 90% preživjelih ima dugotrajne zdravstvene probleme, koji uključuju gubitak sluha, intelektualni disabilitet i druge neurološke probleme.

Kako se mogu zaraziti CMV-om?

CMV se širi direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama inficirane osobe, poput sline, urina, fecesa, sjemena, vaginalnih sekreta, krvi, suza i majčinog mlijeka. Inficirati se možete ako sa zaraženom osobom dijelite pribor za jelo i čaše, ljubite se u usta ili imate nezaštićeni spolni odnos. Isto tako zaraziti se možete ako ste dirali rukama izlučevine zaražene osobe i onda prljavim rukama dodirujete usta ili nos.

Kako se virus prenosi s majke na bebu?

Tijekom trudnoće, prijenos virusa bebi može se dogoditi kroz posteljicu. Ili se beba može zaraziti s virusom tako da dođe u kontakt s infektivnim sekretima ili krvlju tijekom poroda ili kasnije putem inficiranog majčinog mlijeka.

Većina beba koje se zaraze tijekom poroda ili dojenja (pogotovo donešena djeca u terminu) razviju malo ili uopće ne razviju simptome zbog infekcije. Tako da inficirane majke mogu roditi vaginalno i u većini slučajeva dojiti svoju djecu.

Kako mogu znati imam li CMV?

Bez testiranja ne možete znati. Većina ljudi uopće ne zna je li ikada imala infekciju CMV ili ima infekciju u datom momentu, jer ako osoba nema oslabljeli imunitet vrlo je vjerojatno da niti neće razviti simptome. Oni kod kojih se simptomi i razviju imaju simptome poput mononukleoze - vrućicu, natečene limfne čvorove i grlobolju. Mogu se osjećati umorno.

Testiranje krvi na CMV nije rutinsko u trudnoći. 

Infekcije koje mogu utjecati na trudnoću

Nije zabavno biti bolestan, pogotovo u trudnoći, kada se vjerojatno brinete za zdravlje bebe koja se u Vama razvija. Srećom, možda ste već imuni na brojne zarazne bolesti. Također Vas može utješiti činjenica da većini beba infekcija majke tijekom trudnoće ne naškodi. Ali neke infekcije se mogu prenijetei fetusu kroz posteljicu ili tijekom poroda, a kada se to dogodi, može imati ozbiljne posljedice po dijete. Dalje, neke infekcije mogu izazvati ozbiljnije simptome u trudnoći i izazvati komplikacije poput prijevremenog poroda.

Teško je izbjeći sve infekcije dok ste trudna, ali postoje određene radnje koje možete poduzeti  kako biste smanjili šansu od oboljenja za Vas ili za bebu ako i dobijete neku infekciju.

Kontrolni pregledi kod liječnika su najvažniji. Tijekom njih doktor može odlučiti hoće li Vas testirati na na neke infekte za koje možda ni ne znate da ih nosite. Ako i mislite da ste se možda nečim zarazili brza reakcija liječnika može biti vrlo važna.

I Vi možete napraviti mnogo sami. Osnovne mjere poput pranja ruku, ne dijeljenja čaša i pribora za jelo, ne mijenjanja stelje mački, korištenje rukavica prilikom vrtlarenja i odstojanja od ljudi koji su zaraženi nekom infektivnom bolesti.

Prakticiranje sigurnih spolnih odnosa će pomoći spriječiti infekciju spolno prenosivim bolestima. A isto tako birajući prehrambene namirnice možete izbjeći infekcije koje se prenose hranom. Voće i povrće trebate dobro prati, a meso, ribu i jaja dobro skuhati a radne površine u kuhinji dobro čistiti.

Ovo je lista nekih bolesti koje mogu utjecati na trudnoću:

subota, 2. travnja 2016.

HIV/AIDS u trudnoći

HIV je humani virus koji izaziva imunodeficijenciju i uzrokuje sindrom imunodeficijencije - SIDA / AIDS. HIV s vremenom uništava mogućnost tijela da se bori s infekcijama i određenim karcinomima. Ljudima kojima je djagnosticirana SIDA dobivaju oportunističke infekcije - po život opasne infekcije uzrokovane virusima i baketerijama na koje su ljudi uglavnom otporni i lako se izliječe.

Može biti potrebno i do deset godina kako bi se razvila SIDA nakon primarne infekcije HIV virusom, čak i ako se osoba ne liječi. Ili sve to može ići i puno brže. Prikladnom i agresivnom terapijom lijekovima prognoza je puno bolja.

Nema lijekova kojima bi se virus HIV-a uklonio iz organizma, ali postoji terapija kojom se on može suprimirati kako bi imunološki sustav pacijenta funkcionirao bolje dulji period vremena, tako da se početak razvitka karcinoma i pojave oportunističkih infekcija može značajno odgoditi.

Kako se HIV prenosi?

HIV se prenosi vaginalnim, oralnim ili analnim spolnim odnosom s inficiranim partnerom, dijeljenjem inficiranih igala (pa čak i britvica) ili s majke na dijete u trudnoći, porodu ili tijekom dojenja.

Može se prenijeti tranfuzijom inficirane krvi. Sada kada se svaki uzorak krvi testira na zarazne bolesti tretira toplinom, rizik od zaraze je vrlo malen.

Utjecaj HIV-a na trudnoću i bebu

Pozitivnost na HIV donosi najveći rizik od komplikacija poput prijevremenog poroda, intrauterinog zastoja u rastu i mrtvorođenosti, iako se to ipak češće događa u nerazvijenim zemljama. Rizik od komplikacija je viši za žene kod kojih je bolest uznapredovala i njihov imunološki sustav je kompromitiran.
Virus se može prenijeti djetetu tijekom trudnoće, poroda ili dojenja. Bez liječenja, beba ima 25% šanse da se zarazi od zaražene trudnice.

Bebin rizik se može smanjiti na manje od 1% ako se dobije prikladno liječenje na vrijeme u trudnoći. To uključuje nadzor količine virusa u tijelu, uzimanje prikladnih lijekova, carski rez ako ima previše virusa i izbjegavanje dojenja.

Testiranje na HIV u trudnoći

U trudnoći trudnice treba testirati na HIV, jer liječenje značajno smanjuje šansu da će se virus prenijeti na bebu i vrlo je važno za trudnicu.
Zato se preporučuje testirati na HIV pri prvom prenatalnom posjetu liječniku. Naravno, testiranje je dobrovoljno i imate pravo odbiti.

Simptomi infekcije HIV-om

Mnogi ljudi nemaju simptoma kada se inficiraju ovim virusom. Kod nekih se razviju simptomi nalik na gripu - poput glavobolje, vrućice, bolnog grla, bolova u tijelu, umora i natečenih žlijezdi - u prvih par tjedana do mjeseci nakon izlaganja.

Mogu biti potrebne godine nakon infekcije da se razviju ozbiljni simptomi. Oni uključuju natečene limfne čvorove, umor, gubitak na težini, česte vrućice i znojenja, uporne gljivične infekcije u ustima ili vagini, osipe po koži pa i kratkotajne gubitke pamćenja.

Tijekom ovog vremena većini oboljelih pada broj t-limfocita u krvi. A one su ključni faktor imunološkog sustava u borbi protiv infekcija. Kada njihov broj padne ispod određene granice kaže se da je osoba oboljela od SIDE / AIDS-a-

Kako se HIV liječi u trudnoći?

Kao prvo, ako se već liječite od HIV-a u trenutku saznaje da ste trudni, nemojte prestati uzimati lijekove. Prestanak liječenja može uzrokovati porast otpornosti virusa na liječenje. Umjesto toga, odmah se javite liječniku.
Liječnik će tijekom trudnoće raditi testiranje krvi u nekoliko navrata i tako pratiti količinu virusa u krvi i broj t-limfocita. Odlučit će koja terapija je najprikladnija za Vas i treba li mijenjati trenutnu terapiju.
Ako se pokaže da lijekovi koje trenutno uzimate ne djeluju, provjerit će se je li virus razvio otpornost na njih. Ponekad je potrebno je provjeriti i jetrenu funkciju, elektrolite i druge indikatore loše reakcije na lijekove. Kasnije u trudnoći liječnici će odlučiti o potrebi za carskim rezom.  Potrebni su i testovi na druge spolno prenosive bolesti.

Odabir liječenja ovisi uvijek o rezultatu Vaših testova i nalazima, koliko dugo ste trudni i da li već uzimate antiretrovirusne lijekove. Liječnik će uzeti u obzir koje učinke oni mogu imati na bebu. U trudnoći je uvijek teško odrediti terapiju jer su dva pacijenta u liječenju - majka i beba.

Neće Vas se liječiti lijekovima za koje se zna da su opasni za bebu u razvoju, ali nema dovoljno istraživanja novijih lijekova, pa su i njihovi učinci nepoznati. A s druge strane učinci ne liječenja HIV-a su dobro poznati i uvijek treba dobro odvagnuti prednosti i nedostatke samog liječenja.

Vrlo vjerojatno ćete uzimati kombinaciju lijekova koja će najbolje suprimirati virus, spriječiti rezistentne sojeve i očuvati Vaš imunološki sustav i njegovu funkciju. Očuvanje malog brja virusa u organizmu nije Važno samo za Vaše zdravlje, nego se time smanjuje i šansa prijenosa virusa bebi.

Je li potreban carski rez ako sam HIV pozitivna?

U nekim slučajevima, npr. ako nosite mnogo virusa u sebi blizu kraja trudnoće jasno je da će carski rez smanjiti rizik od prijenosa zaraze na dijete. Istraživanja u zadnje vrijeme sugeriraju kako žene koje uzimaju kombinaciju lijekova i čije su razine HIV virusa manje od 1000 imaju šansu za prijenos virusa na dijete manje od 1%, bez obzira na način poroda.
Ako se arski rez i dogovara, radi se prije 38. tjedna.

Što nakon poroda?

Jednom kada se beba rodi, bit će testirana odmah na virus HIV ili dan poslije poroda. Oko 40% inficirane djece pokažu pozitivan rezultat odmah nakon poroda, preko 90% pokaže pozitivan test nakon dva tjedna, a ostatak nakon par mjeseci.

Za inficiranu djecu je vrlo važno da počnu s antivirusnim liječenjem odmah po porodu, tako da u većini slučajeva bebe počnu dobivati lijekove prvih šest tjedana čak i ako su im rezultati testiranja na virus negativni. 

Mogu li dojiti ako sam zaražena HIV-om?

Ne. Dojenjem riskirate prijenos virusa HIV-a svom djetetu putem mlijeka.