Pretraži ovaj blog

ponedjeljak, 30. svibnja 2016.

Epiziotomija

Što je epiziotomija?

Epiziotomija je kirurški rez u mišićno tkivo između vagine i anusa (područje međice ili perineuma) netom prije poroda kako bi se povećao vaginalni otvor.

Nekad su se epiziotomije radile rutinski kako bi se ubrzao porod i spriječilo pucanje vagine, pogotovo prilikom prvog vaginalnog poroda. Vjerovalo se kako čisti kirurški rez epiziotomije lakše i brže cijeli od spontanog. Mnogi stručnjaci su također vjerovali kako se epiziotomijom sprječavaju kasnije komplikacije poput inkontinencije.

No mnoge su studije tijekom posljednjih 20 godina pokazale kako ovo nije točno. Nema dokaza kako epiziotomija daje stvarnu zaštitu vaginalnom tkivu i mišićima zdjeličnog dna, a i sam zahvat može izazvati probleme. Stoga je današnji stav da epiziotomiju ne treba raditi rutinski. Danas je sve manje poroda pri kojima se radi epiziotomija.

Zašto je bolje prirodno puknuti naspram epiziotomije?

Istraživanja su pokazala kako žene koje spontano puknu uglavnom se oporave u isto ili kraće vrijeme i često s manje komplikacija od onih koje su imale epiziotomiju.
Žene kod kojih se radi epiziotomija imaju tendenciju većeg gubitka krvi pri porodu, više ih boli prilikom oporavka i dulje trebaju čekati kako bi imale spolne odnose bez nelagode. Epiziotomija također povećava rizik od infekcije, a nedavno istraživanje je pokazalo kako se epiziotomija pri prvom porodu povezuje s većim rizikom od pucanja pri sljedećem porodu.
Nadalje, kod žena kod kojih se radi epiziotomija može se pojaviti ozbiljno puknuće kroz analni sfinkter ili čak cijelom duljinom rektuma (poznato kao laceracija trećeg i četvrtog stupnja).  Ovakva ozbiljna puknuća rezultiraju s još više perinealne boli nakon poroda, zahtijevaju značajno dulji oporavak i mogu utjecati na snagu mišića zdjeličnog dna. Puknuća analnog sfinktera mogu dovesti i do analne inkontinencije - problema s kontroliranjem plinova ili stolice.

Zašto je potrebna epiziotomija?

Nekoliko je situacija gdje epiziotomija može biti korisna. Ako je beba jako velika i potrebno je više prostora za manipulaciju njome, liječnik se može odlučiti za epiziotomiju. Ako je potrebno poroditi bebu što brže (u slučaju lošijih otkucaja srca bebe u zadnjim minutama poroda) epiziotomijom se porod može ubrzati. U ovim scenarijima, epiziotomija može biti od ključne važnosti za uspješan porod bebe.

Kako znati da se neće raditi nepotrebna epiziotomija?

Razgovarajte s liječnikom o samom postupku. Pitajte što Vas zanima, pod kojim uvjetima se izvodi epiziotomija, kako Vam može pomoći da ju izbjegnete i sl. 

Kako se epiziotomija radi?

Ako Vaš liječnik odluči napraviti epiziotomiju dat će Vam injekciju lokalnog anestetika (ponekad) i kirurškim škarama napraviti maleni rez u perineum kratko prije rođenja bebe. Ponekad ako je područje međice već utrnulo i rastanjeno od pritiska bebine glave ili ako primate epiduralnu, epiziotomija se može napraviti i bez anestezije.
Nakon što ste rodili, pod anestezijom se šiva područje reza.

Kakav je oporavak?

Nakon epiziotomije ili puknuća šavovi se nalaze na vrlo osjetljivom području i bit će potrebno određeno vrijeme za zarastanje. Šavovi se ne skidaju, već se sami resorbiraju (nestaju) u tjednima poslije poroda. 
Kod nekih žena se bolovi smanjuju nakon prvog tjedna, dok ostalih nelagoda potraje mjesec dana i dulje, pogotovo ako je došlo do laceracije trećeg ili četvrtog stupnja.
Možete koristiti hladne obloge na području međice odmah nakon poroda i u nekoliko navrata sljedećih 12h poslije poroda kako mi se spriječilo i smanjilo naticanje područja.

Kada mogu opet imati spolne odnose?

Međica bi trebala u potpunosti zarasti četiri do šest tjedana nakon poroda, pa ako Vam liječnik da zeleno svjetlo tada možete pokušati. 
U početku možete osjećati osjetljivost i suženost. Probajte prije odnosa imati toplu kupku i dovoljno predigre. Možda će Vam biti lakše ako ste gore jer lakše možete kontrolirati penetraciju ili će položaj na boku biti najugodniji.
Opuštanje i lubrikanti na bazi vode mogu biti od pomoći. Pogotovo ako dojite jer dojenje snizuje nivo estrogena koji opet smanjuje prirodno vlaženje vagine. Mnogim je ženama lubrikant potreban sve dok ne prestanu dojiti.

Lažni trudovi

Što su lažni trudovi?

Kako se približava termin poroda, bezbolne i neredovite Braxton Hicksonove kontrakcije koje trudnica osjeća od sredine trudnoće ponekad postaju ritmičnije, relativno vremenski bliže, a ponekad i bolne. Mogu zavarati trudnicu da je porod započeo. Za razliku od pravih trudova, lažni ne trudovi ne utječu previše na dilataciju i stanjivanje cerviksa, a sami trudovi ne postaju jači, duži i bliži.

Kako razlikovati prave od lažnih trudova?

Ponekad je teško razlučiti lažne trudove od trudova u ranim fazama poroda. Ako ste prošli 37 tjedana neke činjenice bi Vam mogle pomoći:
  • Lažni trudovi su nepredvidljivi. Dolaze u nepravilnim intervalima i variraju u duljini i jakosti. Iako i pravi trudovi u početku mogu biti nepravilni, s vremenom postaju pravilni i javljaju se u kraćem razmaku, postaju intenzivniji i dulje traju.
  • Kod lažnih trudova bol se obično javlja u donjem srednjem dijelu abdomena. Kod pravih trudova bol može počinjati u donjem dijelu leđa i širiti se prema naprijed u abdomen.
  • Kontrakcije lažnih trudova mogu se same smanjiti ili nakon što ste promijenili položaj ili aktivnost. Kod pravih trudova kontrakcije se nastavljaju i jačaju bez obzira na to što radili.

Što ako osjetim kontrakcije?

Ako još niste prošli 37 tjedana nemojte gubiti dragocijeno vrijeme pokušavajući otkriti što se događa. Ako primjetite znakove poroda javite se liječniku odmah. Nakon 37. tjedna možete sjediti kod kuće i vidjeti u što će se kontrakcije razviti, osim ako Vam liječnik nije drugačije odredio.
Lažni trudovi mogu biti zaista dosadni, ometeti Vas pri spavanju i umarati Vas. Topla kupka i pijenje dovoljno tekućine može pomoći. Možda ste već od svega toga i pomalo nervozni čekajući da pravi porod krene.

Mjerite trudove dok ne shvatite o čemu je riječ. I nemojte oklijevati nazvati liječnika ili babicu ako ste zabrinuti, zbunjeni ili Vam je potrebno malo potpore i stručnog mišljenja.

Apgar

Što je Apgar?

Apgar je jednostavna procjena djetetovog stanja poslije poroda kojim je određuje je li novorođenče spremno za život bez dodatne medicinske pomoći. Liječnik radi ovu kratku procjenu minutu nakon poroda i pet minuta nakon poroda.

Ovo bodovanje je osmislila Virginija Apgar još 1952. i još uvijek se koristi u rodilištima. Ocjenjuje se izgled bebe, puls, mišićna aktivnost, disanje i refleksi brojevima od 0 do 2. Zatim se brojevi zbroje.

Mišićni tonus
0 - nema pokreta
1 - nešto fleksije ruku i nogu
2 - aktivno kretanje

Puls srca
0 - nema otkucaja
1 - manje od 100 otkucaja u minuti
2 - barem 100 otkucaja u minuti

Refleksi
0 - nema odgovora na čišćenje dišnih puteva
1 - dijete pravi grimase prilikom čišćenja
2 - dijete pravi grimase, okreće glavu, kašlje ili kiše prilikom čišćenja

Izgled, boja
0 - bebino cijelo tijelo je plavkasto - sivo ili blijedo
1 - dobra boja tijela s plavkastim rukama ili nogama
2 - dobra boja cijelog tijela

Disanje
0 - beba ne diše
1 - slabi plač, polako i nepravilno disanje
2 - dobar, jaki plač, normalna frekvencija disanja.

Što znači Apgar?

Apgar u prvoj minuti
Prvi zbroj Apgar  bodova pomaže liječniku odrediti treba li novorođenčetu trenutna medicinska pomoć. Ako je ukupna ocjena između 7 i 10, tada je beba uglavnom u dobrom stanju i ne treba više od rutinske njege poslije poroda. Nemojte biti razočarani ako beba nema savršenu ocjenu 10. Vrlo je neobično da bebe netom poslije poroda imaju dobru boju ruku i nogu.
Ako je beba dobila ocjenu između 4 i 6, možda će biti potrebna pomoć oko disanja. To može značiti jednostavno čišćenje nosa, masažu ili davanje kisika.
Ako je beba ocjenjena ocjenom 3 ili manje možda će biti potrebne trenutne mjere za održanje života. Zapamtite da nizak prvi Apgar ne znači da nakon nekog vremena beba neće biti sasvim u redu.

Apgar u petoj minuti
Drugi Apgar zbroj pomaže procijeniti prilagodbu bebe i je li ona odgovorila na inicijalnu medicinsku intervenciju. Zbroj od 7 do 10 se još uvijek smatra normalnim. Ako je zbroj 6 ili manji nakon pet minuta, možda će bebi biti potrebna medicinska pomoć i liječnik će odlučiti koji koraci se moraju poduzeti.

Porod - kako tiskati?

Ima li više načina za tiskanje pri porodu?

Da, postoje dva različita pristupa tiskanju pri porodu, u vrijeme kada trudnica treba pomoći bebi da prođe kroz porođajni kanal u drugom stadiju poroda.

Jedan pristup je široko poznata metoda vođenog tiskanja kada se rodilju upućuje da tiska kada je u potpunosti otvorena, bez obzira na to ima li ona potrebu tiskati. Također se rodilji daju upute kako da tiska.

Alternativni pristup, često popularan među primaljama, poznat je kao spontano tiskanje. Ovom metodom se prati prirodna potreba tijela. Rodilja tiska kada se osjeća spremnom i na bilo koji način koji njoj odgovara.

Vođeno tiskanje je rutinska praksa u većini bolnica, iako neki stručnjaci smatraju kako bi se trebalo razmisliti o tome. Neka istraživanja su pokazala kako ova praksa nema prednosti bi za majku ni za dijete - već može imati i neke nedostatke za oboje.

Kako se izvodi vođeno tiskanje?

U većini slučajeva, porod vodi babica. Ona rodilji kaže da duboko udahne na početku svakog truda, zadrži dah i zatim tiska - stišćući trbušne mišiće i stvarajući  što veći pritisak prema dolje - dok prumalja broji do deset. Neke žene to opisuju kao istiskivanje stolice. Zatim rodilja treba ponovno brzo uzeti zraka i tiskati još jednom do deset. Cilj je tiskati tri puta tijekom jednog truda.

Vođeno tiskanje uglavnom započinje jednom kada se cerviks dilatirao na punih 10 centimetara, čime je obilježen početak drugog stadija poroda i može trajati do trenutka samog izlaska djeteta. Faza istiskivanja bebe može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Kako bi se izbjeglo pucanje međice, možda ćete dobiti savjet da se susdržite pd tiskanja do momenta dok se ne vidi djetetova glavica na ulasku u vaginu.

Kako se spontano tiskanje razlikuje od vođenog?

U spontanom tiskanju kojeg vodi rodilja, prate se potrebe njenog tijela i prirodni nagon za tiskanjem. Medicinsko osoblje savjetuje rodilju da sluša svoje tijelo  i da tiska kada njoj to odgovara i na način na koji njoj paše, daje joj potporu i poticaj.

Tada žene uobičajeno dozvole da trud dosegne određenu jačinu prije nego počnu tiskati, uglavnom ne uzimaju duboki udah prije tiskanja i izdišu dok tiskaju. Ako i zadržavaju dah, tada je to vrlo kratko. Tiskanje bude kraće, ali učestalije tijekom truda i često pri tome žene stvaraju zvukove.

Zašto se radi vođeno tiskanje?

Ne zna se točno kada je vođeno tiskanje postalo rutinska praksa u bolnicama. Možda je to posljedica želje da se skrati drugi stadij poroda, jer su neka rana istraživanja sugerirala kako je dulji drugi stadij rizičniji za bebu. Kasnije se došlo do saznanja da ako se bebu prati i ona ne pokazuje znakove patnje, drugi stadij i dulji od dva sata ne mora loše utjecati na dijete. 

Nema formalnih smjernica o tome je li potrebno voditi žene prilikom istiskivanja djeteta i na koji način. Postoje smjernice za određivanje kada se druga faza poroda smatra produljenom: nakon tri sata za prvorotku pod epiduralnom, nakon dva sata za prvorotku bez epiduralne, i sat vremena kraće za svaki od ovih slučajeva ako se radi o ženi koja je već rodila. Tada liječnik treba procijeniti na koji način će dovršiti porod.

Prednosti i mane vođenog tiskanja

Vrlo je malena razlika u duljini drugog stadija poroda kod rodilja koje rađaju vođenim tiskanjem i rodilja koje tiskaju spontano prema nagonu. 
Neke su studije pokazale kako je vođeno tiskanje uglavnom udruđeno s jednom ili više sljedećih činjenica:

  • povećan rizik od oštećenja urinarnih i zdjeličnih struktura rodilje
  • veća šansa za pucanje međice ili epiziotomiju
  • češći nepravilni rad fetusa
  • povećan stres i umor rodilje (poticanje na tiskanje prije nego postoji prava potreba za njime i često prije nego je bebina glava u ispravnom položaju, može oduzeti mnogo energije rodilji, a ona je potrebna za kasnije produktivno tiskanje)
  • viša stopa porođaja koji se završavaju vakuum ekstrakcijom ili carskim rezom.


Kako žena treba tiskati?

Mnogi stručnjaci sugeriraju kako treba ponovno razmisliti o klasičnom pristupu tiskanju prilikom poroda. Vjeruju kako je bolje pustiti ženu da joj tijelo pokaže kada je vrijeme za to. Vođeno tiskanje ponekad može biti korisno, ali se ne bi trebalo izvoditi rutinski. U većini slučajeva, preferira se odgoditi tiskanje dok žena ne osjeti potrebu za time, bila ona pod epiduralnom ili ne.
Ako rodilja prima epiduralnu ali nema nagon za tiskanjem, možda je bolje pričekati sat ili dva dok se potpuno ne otvori ili dok se bebina glavica ne spusti vrlo nisko u zdjelicu, prije početka tiskanja. Čekanje često čini čuda. U nekim slučajevima je ipak potrebno eksplicitno objasniti rodilji kako učinkovito tiskati.

Svjetska zdravstvena organizacija također preporučuje spontano tiskanje i upozorava da rodilje ne treba upućivati da zadržavaju dah i tiskaju predugi vremenski period.
Potrebno je vrijeme dok se ovakav pristup proširi po rodilištima. O ovome možete popričati sa svojim liječnikom ili babicom.

utorak, 17. svibnja 2016.

Pametno se pripremite za porod

Naša 40-tjedna trudnoća daje nam dovoljno vremena za pripremu nadolazećeg intenzivnog iskustva poroda i značajnih promjena nakon dolaska djeteta. Ovdje možete pronaći kako se dobro pripremiti za veliki događaj.

Informirajte se o porodu

Pomisao na porod može izazivati strah i možda ste u iskušenju da o njemu ne razmišljate dok se ne dogodi. Ali iz iskustva se zna da žene koje su upoznate s porodom i prije nego se dogodi su više aktivne u samom procesu rađanja, a to vodi boljem ishodu.
Dobro je otići na trudnočki tečaj na kojemu se nauče stadiji poroda, načini suzbijanja boli, tehnikama disanja i nešto o medicinskoj opremi koja se koristi tijekom poroda. O porodu se možete educirati i putem interneta. Ipak, upoznatost sa činjenicama  i situacijama koje se mogu dogoditi tijekom poroda ne znači da ćete imati potpunu kontrolu nad svojim porodom. Puno toga neočekivanog se može dogoditi tijekom poroda, i što je žena spremnija na nepredvidivost to će joj porod biti lakši. 
Umjesto da se fokusirate na savršeni porod, naučite što se sve može dogoditi i odlučite kako ćete se nositi s mogućnostima. 

Pronađite pedijatra

Najbolje vrijeme za traženje doktora za dijete je vrijeme trudnoće. To se može činiti rano, ali dajte si vremena za pronalazak dobrog liječnika i onog koji uopće i prima nove pacijente. Prijatelji i rodbina su dobar izvor informacija.

Nađite se na istoj valnoj duljini s partnerom

Kako razgovarate o tome kako Vam partner može pomoći tijekom poroda, tako trebate razgovarati i o tome što očekujete jedno od drugoga nakon poroda. Različita očekivanja mogu stvoriti velike konflikte, stoga je o tome najbolje prije raspraviti.
Nemojte pretpostaviti da partner zna koliko će se život promijeniti nakon dolaska bebe i koliko će Vam trebati nakon poroda. On će možda očekivati kako će moći nastaviti s redovnim posjetama teretani ili večenjim druženjima s prijateljima, dok ćete vi npr. očekivati da većinu vremena provodi kod kuće noseći bebu kako biste Vi predahnuli.
Razgovarajte o tome kako ćete podijeliti kućne dužnosti. 

Razgovarajte sa ženama koje su već rodile

Mnogo je stvari oko poroda i brige o djetetu koje iz nekih razloga ostaju skrivene - pelene koje propuštaju, baby blues, smanjeni spolni nagon npr. 
Ne događa se to svim majkama, ali informiranost na vrijeme smanjuje učinak iznenađenja. Stoga pitajte što Vas zanima. Na primjer, postoji mit kako povezivanje između majke i djeteta odmah nastane, ali to nije istina za sve majke. I naravno, odvagnite informacije koje se čuli. Ljudi nekada i pretjeruju u svojim pričama.

Pripremite stariju braću ili sestre

Nova beba može poljuljati život starijeg djeteta više nego Vaš, stoga iskoristite mjesece pred porod da se dijete privikne na ideju novog brata ili sestre. 
Mnogi roditelji se posluže bebom lutkom kako bi dijete shvatilo tko dolazi u obitelj. Starija djeca će uživati u igri pretvaranja i kada vide Vas kako presvlačite pelene i dojite, to će im se čini poznatim.
Kako se bliži porod nađite nekoga tko će se brinuti za dijete tijekom boravka u bolnici i nakon toga. A kada Vas dijete vidi prvi puta nakon poroda, spustite bebu i široko otvorite ruke i uzmite u zagrljaj starije dijete. Time ćete mu pokazati kako je ono još uvijek jednako važno. 

Pronađite pomoć za vrijeme poslije poroda

U prvih par tjedana poslije poroda dodatna pomoć je vrlo potrebna. Mame kojima se pomaže, će puno bolje pomoći svojim bebama. A to je vrednije nego glumiti supermamu koja može sve sama.
Ako ste dovoljno sretni da imate u rodbini nekoga tko Vam može pomoći, prije poroda razgovarajte o tome. Time ćete si smanjiti kasniju glavobolju. Bake će se vrlo rado ugurati da preuzmu brigu o unučetu, ali puno je važnije da roditelji sami otkriju kako se brinuti o djetetu zajedno.

I gdje su onda tu bake? One se trebaju fokusirati radije na gnijezdo nego na dijete. To znači na rublje, kupovinu, kuhanje, čišćenje i slično. Naravno, neće svi potencijalni pomagači pristati na ovo, ali većina će ih iskreno htjeti pomoći na najbolji mogući način. Pritom možete razmisliti i da si platite pomoćnicu koja će par puta očistiti stan dok se vi ne vratite u rutinu.

Znajte što učiniti kada porod počne

Mnogo prije nego trudovi počnu, morate znati koga ćete nazvati, gdje ćete ići i kada. Odlučite tko će Vas voziti u bolnicu, kojim putem. I dok se to čini besmislenim, u tom momentu bit će jedna briga manje o kojoj ćete voditi računa. To uključuje i da trebate saznati gdje ćete se parkirati i na koji ulaz u bolnicu trebate ići.
Stoga je dobro barem jednom prije poroda otići do bolnice da se upoznate s okolinom i pravilima.

Odlučite tko će biti s Vama na porodu

Ovo je vrlo osobna odluka. Neke žene žele supruga, druge doulu, prijateljicu, mamu ili svekrvu za potporu. Poslije poroda dolazi vrijeme koje je iscrpljujuće. Ograničite broj posjetitelja koji će Vam dolaziti u bolnicu kako biste se tamo ipak pokušali što više odmoriti. Ako Vam je to neugodno, zamolite sestru da odigra ulogu "policajca".

Spakirajte torbu

Zadnja stvar oko koje ćete htjeti brinuti u momentu kada porod počne, je jesti li spakirali četkicu za zube. Spakirajte torbu za rodilište par tjedana prije termina poroda. Uzmite stvari za osobnu higijenu, ali razmislite i o osobnim stvarima kojima ćete se olakšati boravak u bolnici (svoj jastuk, lijepe papuče, spavaćicu...)

Opskrbite se osnovnim

Beba zahtijeva neke osnovne stvari poput autosjedalice, pelena, maramica i nešto odjeće. Dodajte tome sigurno mjesto za spavanje, bočice, grudnjake za dojenje i slično. Nemojte se opterećivati da morate odmah imati svaki proizvod koji će Vam nekad u budućnosti zatrebati. 
Dobro je u kući imati dovoljno uložaka, smrznute hrane, toaletnog papira, sapuna i šampona.

Cervikalna insuficijencija

Cerviks (grlić maternice) je uski, cjevasti donji dio maternice na koji se nastavlja vagina. Kada niste trudni, cerviks ostaje vrlo malo otvoren kako bi sjeme muškarca moglo ući u maternicu i krv mjesečnice izaći van. Kada žena ostane trudna, sekret ispuni taj kanal i stvori zaštitnu barijeru koja se zove sluzni čep.

Tijekom normalne trudnoće cerviks ostaje čvrst, dug i zatvoren do kasnijeg dijela zadnjeg tromjesečja. Tada se obično počinje omekšavati, skraćivati i otvarati kako se tijelo priprema za porod.

Što je to cervikalna insuficijencija?

Ako imate cervikalnu insuficijenciju (ponekad se to stanje zove još i inkompetetan cerviks), znači da se cerviks prerano počeo otvarati i stanjivati. To stanje može izazvati prijevremeni porod, obično između 16 i 24 tjedana trudnoće. Cervikalna insuficijencija može završiti pobačajem ili prijevremenim porodom.

Rizik od cervikalne insuficijencije se povećava ako :

  • Ako ste imali operacije na cerviksu.
  • Ako je cerviks bio ozlijeđen prilikom priješnjeg poroda ili kiretaže.
  • Ako ste imali jedan ili više pobačaja u drugom trimestru bez poznatog uzroka.
  • Ako ste imali cervikalnu insuficijenciju u prijašnjim trudnoćama.
  • Ako ste imali jedan ili više spontanih prijevremenih poroda.
  • Ako imate neku anomaliju maternice.

Kako prepoznati cervikalnu insuficijenciju?


Možda uopće simptoma neće biti, ili se javljaju blagi simptomi između 14 i 20 tjedana trudnoće poput:

  • pritiska u zdjelici
  • grčeva nalik menstrualnim
  • bolova u leđima
  • vaginalnog iscjedka koji se povećava količinski i postaje vodenast
  • iscjedka koji postaje rozi ili tamniji
  • laganog vaginalnog krvarenja
Debljina cerviksa se najsigurnije može provjeriti transvaginalnim ultrazvukom od 16 tjedna nadalje kako bi se na vrijeme uočilo njegovo stanjivanje, tj. skraćivanje. Ovo se provodi uglavnom svaka dva tjedna do 23 tjedna trudnoće. Ako se pregledom ustanovi cerviks kraći od 25 mm, imate puno veći rizik od prijevremenog poroda.

Kako se tretira cervikalna insuficijencija?

Ako se ultrazvukom otkrije da je cerviks kraći od 25 mm, a Vi se trudni manje od 24 tjedna, a i spadate u rizičnu skupinu, liječnik može preporučiti serklažu. To je postupak kojim se cerviks podveže kako bi ga se ojačalo i održalo zatvorenim. Obično se provodi u spinalnoj analgeziji. Nakon postupka potrebno je mirovanje od par dana tijekom kojih se može javiti i lagano krvarenje ili grčevi. Od tada biste se trebali suzdržavati od spolnih odnosa pa sve do kraja trudnoće.
Nekim ženama s prijašnjim spontanim prijevremenim porodima se može davati dodatni progesteron kako bi se smanjio rizik od ponavljanja. To se može raditi injekcijama progesterona jednom tjedno ili svakodnevnim umetanjem progesteronskih vaginaleta., počevši od 16. tjedna pa sve do 36.
Jednom kada dogurate do 37. tjedna trudnoće možete se opustiti i čekati da porod počne.

Neki liječnici određuju mirovanje u krevetu umjesto serklaže. Nema dokaza da mirovanje sprječava prijevremeni porod i može ponekad imati negativne učinke. Umjesto toga, treba smanjiti nivo aktivnosti, suzdržavati se od tjelovježbe i spolnih odnosa, i češće se odmarati.

Ako su se pojavili znakovi prijevremenog poroda i ultrazvukom se otkrije skraćenje cerviksa, a beba ima šansu preživjeti (obično nakon 24. tjedna trudnoće), liječnik Vam može dati steroide. Oni u kombinaciji s drugim lijekovima mogu zaustaviti prijevremeni porod i pomoći razvitku bebinih pluća.

Intrauterini zastoj rasta

Bebama se postavlja dijagnoza zaostajanja rasta u maternici ako se ultrazvuk čini da su manje od očekivanog, pogotovo ako težina upućujeda je težina bebe ispod 10og percentila za gestacijsku dob.
Mnogo je razloga da se beba čini malenom. U mnogim slučajevima bebi kojoj je dijagnosticiran intrauterini zastoj rasta samo bude na kraju malena (poput roditelja na primjer). U drugim slučajevima, beba koja se čini malenom u utrobi pri porodu bude sasvim normalna. No opet u nekim slučajevima nešto sprječava bebu da raste, a liječnici moraju otkriti što.

Kako liječnici znaju kolika je beba?

Ultrazvukom se može procijeniti veličina bebe. U prvoj polovici trudnoće beba se može činiti malenom zato jer je krivo određen termin poroda (temeljeno na posljednjoj mjesečnici). To se događa jer ste možda krivo zapamtili datum zadnje mjesečnice ili ste ovulirali kasnije u ciklusu. 

Što može biti uzrok problema sa bebinim rastom?

Beba možda slabije napreduje jer ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari koje su mu potrebne. Manje je čest uzrok genetski problem koji interferira s bebinim rastom. Uzroci mogu biti sljedeći.
  • Abnormalnosti posteljice, organa koji bebi dostavlja kisik i hranjive tvari u maternici. Posteljica možda ne funkcionira ispravno jer je premala, nepravilna ili se počinje odvajati os stijenke maternice (odljuštenje posteljice). Posteljica koja je smještena prenisko u maternici (placenta previa) može nešto povećati rizik od zastoja rasta bebe.
  • Kronična hipertenzija ili preeklampsija , bolesti srca ili bubrega, određene anemije, uznapredovali dijabetes, poremećaji zgrušavanja krvi ili ozbiljna bolest pluća može izazvati zastoj rasta.
  • Kromosomske abnormalnosti, poput Downovog sindroma, strukturalni porođajni defekti poput anencefalije.
  • Višeplodna trudnoća.
  • Pušenje, zloupotreba droga i alkohola.
  • Infekcije poput toksoplazmoze, citomegalovirusa, sifilisa ili rubele
  • Neki lijekovi poput antikonvulziva.
  • Ozbiljna malnutricija.
Nadalje, žene koje imaju premalo kilograma prije trudnoće i u trudnoći ne dobiju kilograma i žene koje žive na visokim nadmorskim visinama imaju tendenciju rađanja manje djece.

Kako zastoj u rastu utječe na bebu?

Kod beba kojima se dijagnosticira zastoj rasta mogu se pojaviti određene komplikacije tijekom trudnoće, tijekom poroda i kasnije. Stupanj rizika ovisi o uzroku zastoja rasta, koliko je on napredovao i kada se u trudnoći pojavio. Takve bebe mogu patiti od manjka kisika i hranjivih tvari tijekom trudnoće i poroda, pa je u tim slučajevima češći carski rez. Prilikom rođenja takve bebe često imaju nizak šećer u krvi, manju otpornost na infekcije, otežanu kontrolu tjelesne temperature i visok broj crvenih krvnih stanica. Sklonije su žutici i aspiraciji mekonija (kada beba prilikom poroda udiše vlastitu stolicu).
Većina beba koje su imale zastoj rasta, a inače nemaju drugih zdravstvenh anomalija i problema, na kraju budu dobro. Ponekad se zastoj rasta povezuje s cerebralnom paralizom, te kasnijom pretilosti i razvojem srčanih bolesti, dijabetesa tipa2 i visokog srčanog tlaka.

Što ako beba ima intrauterini zastoj rasta?

Prvo, napravit će se detaljni ultrazvuk kako bi se provjerila bebina anatomija. Njime će se uočiti strukturalni defekt koji je možda uzrok slabijeg rasta bebe. Možda će Vam biti ponuđena amniocenteza za provjeru kromosomskih abnormalnosti, posebno ako su pronađeni strukturalni defekti ultrazvukom ili ako je zastoj rasta vrlo ozbiljan.
Ovisno o situaciji, liječnik može sugerirati krvne pretrage ili amniocentezu kako bi se otkrila eventualna infekcija ili problemi sa zgrušavanjem krvi. Također će liječnik i Vas pratiti ukoliko se pojave znakovi preeklampsije.
Koji god bio uzrok zastoja rasta, raditi će Vam ultrazvuk svakih dva do četiri tjedna kako bi se provjeravao rast bebe od zadnjeg pregleda i kako bi se procijenio volumen plodne vode. Ako je potrebno bebi se može napraviti  i dopler ultrazvuk kako bi se provjerio protok krvi između Vas i bebe.
Liječnik će sigurno od Vas tražiti da brojite bebine pokrete. Time možete na vrijeme otkriti ako se s bebom nešto loše događa.
Općenito, ako ste blizu 37. tjedna trudnoće ili kasnije, porod može biti induciran ili će Vam biti napravljen carski rez (ako beba nije dovoljno jaka da podnese stres poroda). Ako niste blizu termina, ono što će se dogoditi ovisi o tome kako ste Vi i beba.

Mogu li napraviti nešto kako bi pomogla bebi?

Prvo morate odraditi sve dogovorene prenatalne kontrolne preglede. Ako ste planirali roditi u malenoj lokalnoj bolnici, možda ćete se trebati prebaciti u veću bolnicu s neonaalnom intenzivnom njegom koja će se bolje nositi s eventualnim problemima.
Ako pušite, pijete alkohol ili zloupotrebljavate droge, morat ćete prestati s tim aktivnostima. Ako ste dobili manje od preporučene težine, liječnik će Vam savjetovati da se bolje hranite i unosite više kalorija. Vjerojatno ćete se morati suzdržati od aerobne aktivnosti i vježbanja do kraja trudnoće.
Neki liječnici će preporučiti mirovanje, ali nema dokaza da ono pomaže.