Rješavanje stresa i nervoze u trudnoći

Trudnoća izaziva brige kod svih nas. I to s dobrim razlogom: u Vama raste novi život.
Normalno je brinuti se o tome što pijete, jedete, osjećate, mislite i sl. Također je normalno brinuti se o budućem zdravlju bebe, kako će ona promijeniti Vašživot i odnose, i jeste li uopće sposobni biti roditelj. No ako Vas ta briga zaokuplja cijelo vrijeme i regularno ometa u dnevnom funkcioniranju, vrijeme je da nađete bolji način nošenja s time.

Za početak, nježno podijelite svoje strahove s partnerom, pa čak i ako oni uključuju njega. Velike su šanse da slične brige muče i njega.
Otvorena komunikacija o strahovima može pomoći da se oboje osjećate bolje. Za potporu se okrenite prijateljima i obitelji. Druge trudnice mogu biti još jedan izvor potpore, jer one vjerojatno doživljavaju iste strahove.
Ako Vas mori ekstreman strah ili imate specifični razlog za brigu oko djetetovog zdravlja, razgovarajte o tome sa svojim liječnikom. Ako i nakon pregleda liječnika on i dalje postoji, možda bi bilo dobro potražiti specijalističku pomoć.

Trenutno u životu prolazim kroz mnogo stresa. Hoće li to utjecati na bebu?

Dok je svakodnevni pritisak dio modernog života, visoka razna kroničnog stresa može potaknuti prijevremeni porod ili porod djeteta male porođajne težine. Ako ste navikli brinuti za druge i davati 110% od sebe na poslu, stavljanje sebe na prvo mjesto može Vam se činiti neprirodno, pa čak i sebično.

Ali briga za sebe je esencijalni dio brige za dijete koje se treba roditi. Smanjenje stresa i učenje kako se s njime nositi, stvara zdraviju trudnoću.

Kako da se smirim?

• Vježbajte reći "ne". Sada je pravo vrijeme da se rješite stava da možete napraviti sve. Ne možete, i odmaknite se od ideala o superženi. Neka sporiji ritam bude prioritet i naviknite se pitati bližnje za pomoć.
• Smanjite obaveze i slobodno vrijeme iskoristite za odmor, spavanac, opuštanje ili čitanje knjige. Odmaranje kod kuće jedno popodne, može Vam pomoći preživjeti naporniji tjedan.
• Pokušajte vježbe dubokog disanja, joge ili rastezanja.
• Redovno vježbajte (plivanje ili hodanje).
• Trudite se jesti zdravo, izbalansirano. Tako ćete imati više fizičke i emocionalne energije.
• Odite ranije u krevet. Tijelo Vam radi prekovremeno kako bi zadovoljilo dijete i treba sav san koji može dobiti.
• Nemojte stalno skupljati informacije o trudnoći, a pogotovo đto sve može poći po zlu. Fokusirajte se na to kako se osjećate i što Vam se događa u datom trenutku.
• Ako osjećate da ćete popucati po šavovima, zamolite liječnika da Vas uputi educiranom terapeutu. On će procijeniti Vaše stanje i pomoći Vam da se osjećate bolje. Otvoreno slušajte što Vam ima za reći. Ako na vrijeme potražite pomoć u trudnoći puno su manje šanse za pojavu poslijeporođajne depresije.

Dosadila Vam je trudnoća?

Što samnom ne valja?

Sve je u redu i normalno je da se ponekad loše osjećate. Mnogim ženama dosadi biti trudna u trećem trimestru (a nekima i ranije). Ono što Vam je uzbudljivo i novo u prvih par mjeseci postaje naporno tamo oko šestog ili sedmog mjeseca.
Da vidimo, nema ništa oduševljavajuće u činjenici da se morate kotrljati s kreveta postrance, uspuhnuti svaki put kada ustajete i mokriti nebrojeno mnogo puta na dan. Naravno, možda Vam se netko ustane u tramvaju ili autobusu, ali vjerojatno Vam se često javlja i žgaravica a možda su se i strije pojavile. To umanjuje sjaj i najuzbuđenijoj trudnici.
Ipak, ako ove male nezgodnosti počnete osjećati kao trajno opterećenje i nervozu koja Vas onemogućuje da normalno funkcionirate, razgovarajte o tome s liječnikom. Iako su promjene raspoloženja normalne u trudnoći, kronična dosada i nevoljnost mogu biti znak depresije.
Postporođajna depresija dobiva sve više na pažnji, ali najmanje 10% žena ima neki oblik depresije i u trudnoći. Neliječena depresija nije dobra za Vas, pa je važno dobiti liječenje. Srećom, većina depresija povezanih s trudnoćom lako se liječi uz potporu specijaliste i ako je nužno lijekova antidepresiva.

Nositi se s ostalima

Uz fizičku nelagodu, možda Vas okolina stalno ispituje o trudnoći i komentira činjenice o njoj. Može se dogoditi sa osobe oko Vas sada pričaju samo o trudnoći. To može biti naporno i mogli biste poželjeti da Vam se vrati prijašnji identitet.

Često bude i komentara "Vau, kolika si!" ili "Koliki ti je trbuh!", nepoželjnih savjeta. Ljudi često i bez pitanja znaju dodirivati trudnici trbuh.

Mnogim ženama dojade razgovori koji su fokusirani na njihovo rastuće tijelo. Pokušajte usmjeriti razgovor na ne-trudničke teme - čak i ako je to samo vremenska prognoza ili zadnja televizijska emisija. Budite slobodni i reci obitelji da biste rado razgovarali o stvarima koje nemaju veze s trudničkim željama za hranom, nemogućnosti da si vidite noge, itd. Isto tako, nemojte niti vi svojom trudnoćom stalno opterećivati ljude u okolini. Uvijek je dobro imati mjeru.

Uživajte u svom vremenu

Uz sve nelagode koje trudnoća nosi, sada je vrijeme da uživate u posljednjim tjednima ili mjesecima slobode prije dolaska bebe. Mjesecima, a i godinama, nakon poroda, vrijeme koje ćete imati za sebe biti će rijetko.

Uzmite predah od svih stvari vezanih za bebu. Nađite hobije i aktivnosti za koji nećete kasnije imati vremena. Izađite na ručak ili kavu s prijateljima, naučite nešto novo, pospremite malo kući (raščistite ladice, slike,...), odite na masažu, pronađite letke za dostavu hrane (za vrijeme poslije poroda), lagano vježbajte, povežite se sa svojim partnerom, pobjegnite u drugi svijet gledajući filmove, serije i sl.

Znakovi poroda

Ne može se točno predvidjeti kada će porod započeti. Čak i ako primjetite rane znakove poroda, beba se ne mora roditi još danima.
Tijelo se za porod počinje pripremati gotovo mjesec dana prije poroda, pa možete primjećivati stalno nove simptome kako se termin poroda približava.
Ovo su neki rani znakovi poroda:

• Beba "pada". Ako Vam je to prva trudnoća, možda ćete osjetiti olakšanje par tjedana prije poroda. Beba se spustila niže u zdjelicu. Tada ćete možda osjetiti manje pritiska ispod rebara, i lakše disati.
• Imate više Braxton Hicksonovih kontrakcija. Kada ove kontrakcije postanu češće i jače to može signalizirati početak poroda, vrijeme kada se cerviks počinje stanjivati i širiti i pripremiti tijelo za pravi porod. Neke žene u tijeku ovog vremena osjećaju grčeve poput menstrualnih.
• Verviks se mijenja. U danima i tjednima pred porod, promjene u vezivnom tkivu cerviksa čine ga mekanijim i eventualno tanjim ili dilatiranim. Ako ste već rodili vaginalno, velika je šansa da će se cerviks otvoriti centimetar ili dva prije poroda. Zapamtite da ako ste prvorotka, trudna 40 tjedana i otvorena 1 cm, to nije garancija trenutnog početka poroda. Kada ste blizu termina poroda, liječnik može napraviti vaginalni pregled kako bi utvrdio eventualne promjene cerviksa.
• Ispao Vam je sluzni čep. Ako se cerviks počinje stanjivati značajnije ili otvarati kako se približavate porodu, može Vam ispasti sluzni čep, mala količina guste sluzi koja zatvara cervikalni kanal devet mjeseci. Može ispasti u komadu ili u više navrata kroz nekoliko dana. Može biti prošaran smeđom, rozom ili crvenom krvi. 

Znakovi da je porod vrlo blizu ili da je već započeo uključuju sljedeće:

• Kontrakcije postaju sve jače. Za razliku od lažnih trudova, pravi trudovi postaju sve snažniji, dulji i učestaliji kako uzrokuju otvaranje cerviksa.
• Puknuo Vam je vodenjak. Kada plodovi ovoji oko bebe puknu, tekućina iscuri iz vagine. Može izaći odjednom velika količina vode ili u laganom mlazu. To je vrijeme da se javite liječniku u bolnicu.

Kod većine žena pravilni trudovi se javljaju prije puknuća vodenjaka, ali u nekim slučajevima vodenjak pukne prvi. Kada se to dogodi, porod obično brzo započinje.

Što ako vodenjak pukne, a nemam trudova?

Ako Vam kroz određeno vrijeme ne krenu spontane kontrakcije, vjerojatno će biti potrebno inducirati porod. Bez plodove vode beba je izložena infekcijama. Ako ste pozitivni na streptokok grupe B, liječnik će Vas vjerojatno uputiti u bolnicu kako biste mogli dobiti antibiotike.

Kako prepoznati prave trudove?

Često nije moguće točno odrediti kada je pravi porod započeo jer se rani trudovi ponekad mogu zamijeniti s Braxton Hicksonovim kontrakcijama (koje zapažate tjednima)

Ponekad kako se porod bliži, Braxton Hicksonove kontrakcije postaju relativno bolne i događaju se gotovo svakih 10 do 20 minuta. Ako ostanu nepravilne tada se vjerojatno radi o lažnoj uzbuni.

Trudovi koji označavaju početak poroda su:

• sve jači
• dulji
• događaju se u pravilnim razmacima
• vremenski interval između njih se skraćuje.

Prave trudove ćete prepoznati i ako mjerite svoje kontrakcije. U početku poroda trudovi se mogu javljati svakih 10 minuta, ali neće prestati ili smanjiti se bez obzira na to što radili. S vremenom će se približiti jedan drugome i postati sve bolniji.

Žene često osjećaju bol prvo prema leđima, pa se onda ona širi prema naprijed. Kod lažnih trudova bol se uglavnom osjeća samo sprijeda.

Braxton Hicksonove kontrakcije

Braxton Hicksonove kontrakcije su sporadične kontrakcije maternice koje počnu nakon šestog tjedna trudnoće, iako ih Vi tada ne možete zamijetiti. Primjetit ćete ih negdje sredinom trudnoće, ako ih uopće i primjetite. Neke žene ih uopće ne primjete. Otkrio ih je engleski doktor John Braxton Hicks, pa su po njemu dobile ime.
Kako trudnoća napreduje, ove kontrakcije su sve češće, ali dok ne ušete u posljednjih par tjedana trudnoće, ostat će rijetke, nepravilne i uglavnom bezbolne. Ponekad ih je teško razlikovati od znakova prijevremenog poroda.

Igrajte na sigurno i nemojte sama postavljati dijagnozu. Ako još niste napunili 37 tjedana i imate više od četiri kontrakcije u sat vremena ili imate neki drugi znak prijevremenog poroda, odmah se javite liječniku.

Par tjedana pred porod, cerviks se vjerojatno počeo stanjivati i omekšavati u pripremi za porod. Kontrakcije mogu postati intenzivnije, učestalije i mogu izazivati nelagodu. Nasuprot ranijim bezbolnim i sporadičnim Braxton Hicksonovim kontrakcijama, koje ne uzrokuju promjene na cerviksu, ove kontrakcije mogu pomoći da se cerviks stanji i čak malo otvori. Ovo je period pred porod.

Kada imate kontrakciju, bilo da je ona Braxton Hicksonova ili pravi trud, osjećat ćete da se maternica, donji dio trbuha ili prepone stišću i zatim opuštaju. Braxton Hicksonove kontrakcije uglavnom ne bole i nepravilne su iako mogu biti neugodne i ponekad jake i bolne.

Razlika između Braxton Hicksonovih kontrakcija i pravih trudova

U danima ili tjednima prije poroda, Braxton Hicksonove kontrakcije mogu ponekad postati ritmične, relativno bliske pa čak i bolne. Mogu Vas zavarati da je porod započeo. Za razliku od pravog poroda, tijekom ovih lažnih trudova, kontrakcije ne postaju dulje, snažnije ili vremenski bliže jedna drugoj.

Što napraviti ako su Braxton Hicksonove kontrakcije nelagodne ili bolne?

Ako ste u terminu poroda možete isprobati sljedeće:

• Promijeniti aktivnost ili položaj. Ponekad hodanje daje olakšanje. Ponekad mirovanje smanjuje kontrakcije. Pravi trudovi traju i napreduju bez obzira na to što radili.
• Okupajte se u toploj vodi kako biste opustili tijelo.
• Pokušajte popiti nekoliko čaša vode, jer lažni trudovi mogu biti izazvani dehidracijom.
• Pokušajte s vježbama opuštanja ili polako, duboko dišite. Ovo neće zaustaviti Braxton Hicksove kontrakcije ali može Vam pomoći nositi se s neugodnim osjećajem. 

Kada se javiti liječniku?

Javite se liječniku ako još niste prošli 37 tjedana a kontrakcije postaju učestalije, ritmične ili bolne (ili ako imate neke znakove prijevremenog poroda).

• Abdominalna bol, grčenje poput menstrualnog, više od 4 kontrakcije u sat vremena (čak i ako nisu bolne)
• Vaginalno krvarenje ili samo točkasto krvarenje
• Povećanje vaginalnog iscjedka ili promjena u tipu iscjedka - ako on postane vodenast, mukozan ili krvav.
• Više pritiska u području zdjelice (osjećaj da beba gura van).
•  Bol u donjem dijelu leđa, pogotovo ako je ona tupa ili ritmična a prije toga niste patili od bolova u leđima.

Ako ste prošli 37 tjedana, nema potrebe zvati doktora sve dok one ne počnu trajati 60 sekundi i dolaze svakih pet minuta i to se nastavi barem sat vremena (osim ako Vam liječnik nije drugačije rekao da postupite). Javite se i ako krvarite ili ako Vam curi plodna voda.

Stadiji poroda

Proces  trudova i poroda je podijeljen u tri stadija.

Prvi stadij počinje onda kada osjetite prve trudove koji uzrokuju progrsivne promjene na cerviksu i završava kada je cerviks u potpunosti otvoren. Ovaj stadij se dijeli u dvije faze.

• Rana faza; cerviks se postupno stanjuje i otvara.
• Aktivna faza; cerviks se dilatira (otvara) brže, trudovi su dulji, jači i bliži jedan drugome. Često se zadnji dio aktivne faze naziva tranzicija.

Drugi stadij poroda započinje kada ste u potpunosti otvorena i završava rođenjem djeteta. Ovo bi bila faza istiskivanja djeteta.

Treći stadij počinje odmah nakon rođenja djeteta i završava porodom posteljice .

Svaka trudnoća je drugačija i velika je raznolikost u duljini poroda od žene do žene. Kod prvorotki porod obično traje između deset i dvadeset sati. Kod nekih žena traje mnogo dulje, a kod drugih je gotov mnogo prije. Porod je općenito gledano brži kod žena koje su već rodile vaginalno.

Rana faza poroda

Jednom kada trudovi dolaze u relativno pravilnim razmacima i cerviks se počne progresivno dilatirati i stanjivati, službeno ste u porodu. Osim ako porod ne krene vrlo naglo i trudovi odjednom ne postanu učestali i pravilni, može biti teško odrediti kada zaista porod počinje. To je zato što je trudove ponekad teško razlikovati od neučinkovitih Braxton Hicksonovih kontrakcija koje im ponekad mogu prethoditi (lažni trudovi).

Pretpostavljeno da je trudnoća u terminu s vremenom ćete shvatiti što se događa. Trudovi trebaju postati dulji, snažniji i u kraćem vremenskom intervalu. S vremenom će se pojavljivati svakih pet minuta i trajati oko 40 do 60 sekundi kako se približavate kraju rane faze. Neke žene imaju i učestalije trudove tijekom ove faze, ali trudovi i dalje imaju tendenciju biti relativno blagi i ne trajati dulje od minute.

Ponekad su trudovi rane faze poprilično bolni, čak i ako puno sporije otvaraju cerviks. Ako je porod normalan, rani trudovi Vam neće uzimati pažnju poput onih koji dolaze kasnije. Vjerojatno ćete za njihovog trajanja moći i pričati i kretati se po kući. Možda ćete otići i u kratku šetnju. Ako Vam se relaksira, napravite si toplu kupku, pogledajte film ili odrijemajte.

Možete primjetiti povećanje u količini mukoznog vaginalnog iscjedka, a on može biti prošaran krvlju. To je sasvim normalno, ali ako se količina krvi poveća javite se liječniku. Također se javite liječniku ako vam pukne vodenjak a trudova nemate. Rana faza završava kada je cerviks proširena na oko 4 do 6 cm i proces se počne ubrzavati.

Teško je reći kada započinje rana faza poroda, pa je i teško reći koliko ona ukupno traje.
Kada rana faza počne nemojte postati rob sata - stresno je i iscrpljujuće bilježiti svaki trud kroz toliko dugo vrijeme i nije ni potrebno. Umjesto toga, povremeno ih izmjerite kako biste znali što se događa. U većini slučajeva, sami trudovi će Vas upozoriti kada je vrijeme da ih shvatite ozbiljnije. U međuvremenu se potrudite da ostanete odmoreni, jer Vas čeka možda duga noć ili dan. Ako ste  umorni pokušajte odspavati između trudova.

Pijte dovoljno tekućine kako biste ostali hidrirani. Idite često urinirati, čak i ako ne osjetite potrebu. Puni mjehur otežava učinovito stezanje maternice, a prazan mjehur ostavlja više prostora bebi za spuštanje.
Ako ste nervozni, pokušajte se opustiti ili radite nešto što će Vam odvući pažnju - poput gledanja filma ili čitanja knjige.

Aktivna faza

Aktivna faza je faza kada se stvari zaista pokrenu. Trudovi postaju intenzivniji, učestaliji, dulji i jači - i više nećete moći govoriti dok oni traju. Cerviks se brže otvara, dok se ne otvori u potpunosti do 10 centimetara. Zadnji dio ove faze, kada se cerviks otvara od 8 prema 10 cm, zove se tranzicija. Prema kraju aktivne faze beba se čak može početi spuštati. Kao općenito pravilo, jednom kada imate pravilne, bolne trudove na svakih 5 minuta vrijeme je za polazak u bolnicu ili rodilište. U većini slučajeva, trudovi postaju učestaliji od ovoga i javljaju se svakih 2,5 do 3 minute. Iako, kod nekih žena nisu češći od 5 minuta i u vrijeme tranzicije.

Kod mnogih prvorotki aktivna faza traje između 4 i 8 sati, ali to može biti i kraće i dulje. Ona je nešto brža ako ste već vaginalno rodili. Uz epiduralnu ili veće dijete može trajati i dulje.
Mnoge žene se u ovoj fazi odlučuju primiti lijekove protiv bolova, poput epiduralne. Ponekad je dovoljno ispravno disati i vizualizirati, te si tako pomoći i bez primjene lijekova.
Može Vam goditi hodanje, ali u vrijeme truda ćete vjerojatno poželjeti stati i osloniti se na nešto. Trebali biste se moći kretati ukoliko nemate nikakvih komplikacija.
Ako ste umorni pokušajte sjediti na udobnoj stolici, pilates lopti ili lezite na krevet na lijevi bok. Partner Vas može i masirati. Ako imate pristup kadi a vodenjak Vam nije puknuo možete se okupati i tako opustiti.

Tranzicija

Zadnji dio aktivne faze, kada se cerviks proširuje s 8 na 10 cm zove se tranzicija jer označava period prelaska u drugi stadij poroda. 

To je najintenzivniji dio poroda. Trudovi su uglavnom vrlo jaki, i dolaze svake dvije i pol do tri minute i traju oko minute ili nešto više. Možete se početi tresti i drhtati.

Do vremena kada je cerviks potpuno otvoren i tranzicija je gotova, beba je uglavnom već spuštena u zdjelicu. Tada možete početi osjećati rektalni pritisak, kao da trebate napraviti veliku stolicu. Neke žene počnu tiskati spontano. 

Neke se bebe spuste ranije i rodilje osjećaju potrebu za tiskanjem prije nego su u potpunosti otvorene. Dok neke bebe ne stvaraju pritisak sve do kasnije, pa rodilja ne osjeća potrebu za tiskanjem iako je potpuno otvorena. Drugačije je kod svake žene i kod svakog poroda. 

Period tranzicije traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Vjerojatno će biti brža ako ste već rodili vaginalno.

Ako rađate bez epiduralne ovo je vrijeme kada možete početi gubiti vjeru u svoju sposobnost izdržavanja boli, tako da će Vam trebati mnogo poticanja i podrške od osoba oko Vas.

• Razmislite o masaži. Nekim ženama paše lagani dodir, druge vole jaču masažu dok neke žene uopće ne žele da ih se dira.
• Ponekad promjena položaja daje olakšanje -  npr. ako osjećate veliki pritisak na donji dio leđa, položaj "na sve četiri" može smanjiti nelagodu.
• Hladni ručnik na čelu ili hladni oblog na donjem dijelu leđa može Vam goditi, a možda bi Vam bolja bila topla kompresa.

S druge strane, možda će Vam odgovarati da se otkloni sve što odvlači pažnju - muzika ili razgovor s partnerom, jer Vam je potrebna sva koncentracija  savladavanje boli. Dobra je vijest da ako ste do ovdje dogurali bez lijekova, može Vas se provesti i kroz tranziciju - trud po trud, sa stalnim podsjećanjem da radite izvrstan posao i da beba brzo stiže.

Tiskanje

Jednom kada je cefviks potpuno otvoren počinje drugistadij poroda, završno spuštanje i rođenje bebe. Na početku drugog stadija, trudovi mogu biti nešto razmaknutiji, kako biste dobili šansu za potreban odmor između njih.

Mnoge žene trudove u drugom stadiju lakše podnose jer tiskanje pruža određeno olakšanje. Druge žene ne vole osjećaj tiskanja. Ako je beba vrlo nisko u zdjelici, možda ćete rano imati nagon za tiskanjem. Ako je beba relativno visoko, vjerojatno nećete odmah imati ovu potrebu.

Kako se maternice stišće tako stvara pritisak na bebu, pomičući ju kroz porođajni kanal. Ako sve prolazi dobro, pustite maternicu da odradi svoj posao, polako, dok ne osjetite nagon za tiskanjem. Zbog čekanja na kraju možete biti manje iscrpljeni i frustrirani.

Ako pimate epiduralnu, nedostatak osjeta može zamaskirati potrebu za tiskanjem, pa ćete vjerojatno trebati točne upute koje će Vam pomoći istisnuti dijete.

Spuštanje bebe može biti brzo. Ako je ovo prvo dijete, spuštanje mogu biti postupno.

Sa svakim trudom, snaga maternice uz snagu trbušnih mišića spušta bebu prema dolje, kroz porođajni kanal. Kada je trud gotov i maternica opuštena, bebina glava se malo vrati natrag "dva koraka naprijed, jedan unatrag". 

Nakon nekog vremena, perineum (tkivo između vagine i anusa) počet će se napinjati sa svakim trudom i prije nego bebina glava postane vidljiva - znak da je rođenje vrlo blizu. Sada nagon za tiskanjem postaje vrlo velik. Sa svakim trudom glava bebe je sve više vidljiva. Pritisak na međicu je vrlo jak i možete osjećati snažno pečenje u tom području kako se tkivo rasteže.

U jednom momentu od Vas se može tražiti da tiskate nježnije ili da prestanete tiskati kako bi glava bebe postupno raširila vaginalni otvor. Kontrolirano tiskanje može spriječiti pucanje međice. U ovom momentu nagon za tiskanjem može biti ekstreman.

Postepeno se pojavljuje bebina glava, čelo, nos, usta i brada. Zatim se njena glava okreće u stranu kako bi ramena došla u dobar položaj u Vašoj zdjelici za konačni izlazak bebe. Sa sljedećim trudom izlaze ramena, pa i ostatak tijela.

Kada beba izađe, treba ju utopliti i osušiti ručnikom. Ako je potrebno, i očistiti dišne puteve od sluzi. Ako nema komplikacija, bebu će staviti na Vas kako biste semogli pomaziti. Kontakt kožom na kožu daje bebi lijep osjećaj i siogurnost. Sada već možete osjećati raznolike osjećaje: euforiju, divljenje, ponos, nevjericu, uzbuđenje i intenzivan osjećaj olakšanja da je sve gotovo. Uz iscrpljenost možete osjetiti i nalet energije i svaka potreba za spavanjem će nestati na neko vrijeme.

Cijeli drugi stadij poroda može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Bez epiduralne, prosječno trajanje ove faze je oko sat vremena kod prvorotke i oko 20 minuta ako ste već prethodno rodili vaginalno. Uz epiduralnu drugi stadij može trajati dulje.

Treći stadij - porod posteljice

Nekoliko minuta nakon rođenja djeteta, maternica se ponovo počinje stiskati. Tih prvih par trudova obično odvaja posteljicu od maternice. Kada liječnik vidi znakove odvajanja posteljice, može Vas zamoliti da nježno stisnete kako biste pomogli posteljici da izađe. To je uglavnom jedno kraće tiskanje i nije niti teško niti bolno.

U prosjeku ovaj stadij traje oko pet do deset minuta.

Nakon poroda

Nakon poroda posteljice, maternica se treba stisnuti i postati vrlo tvrda. Moći ćete osjetiti njen vrh u trbuhu, otprilike u visini pupka. Njeno stiskanje je važno jer pomaže zatvoriti otvorene krvne žile na mjestu gdje je posteljica bila pričvršćena. Ako se maternica ne kontrahira dovoljno, iz nje se nastavlja jako krvariti.

Ako palnirate dojiti, možete sad probati ako je i beba zainteresirana. Nisu sve bebe voljne jesti odmah nakon poroda, ali pokušajte neko vrijeme držati bebine usne blizu dojki. Većina beba počne dojiti u roku jednog sata od poroda ako im se da šansa. Rano dojenje je dobro za bebu i Vama daje osjećaj zadovoljstva. Nadalje, dojenje potiče otpuštanje oksitocina, istog hormona koji izaziva kontrakcije, i pomaže maternici da ostane čvrsta i stisnuta.

Sada su kontrakcije maternice uglavnom slabe. Vaš fokus se premjestio na bebu i možda niti ne primjećujete što se sve događa oko Vas.

Ako Vam je ovo prvo dijete, možda ćete osjetiti tek nekoliko kontrakcija nakon poroda posteljice. Ako ste već rodili, povremene kontrakcije možete osjećati i narednih par dana. Ti poslijeporođajni bolovi mogu biti poput jakih menturalnih grčeva. Ako Vas jako smetaju tražite nešto protiv bolova. Možda ćete osjećati tresavicu. Sasvim je normalno i ne traje dugo. Tražite da Vas pokriju ako Vam je zima.

Liječnik mora pregledati posteljicu kako bi se uvjerio da je cijela izašla van, a Vas će pregledati kako bi se uočile eventualne rupture međice i utvrdila eventualna potreba za šivanjem.

Puknuće vodenjaka - kakav je to osjećaj

Unatoč brojnim upečatljivim scenama iz filmova u kojima trudnica stoji na javnom mjestu dok joj voda curi niz noge, realnost da se to dogodi kao da se kanta vode razlila ipak je manje vjerojatna. Novopečene majke su opisale kakav je bio njihov doživljaj.

Zapljuskivanje vode

• Velika količina vode se samo izlila na pod.
• Čudan osjećaj dok tolika količina vode dolazi iz unutra.
•  Osjećala sam kao da mi se izlio kanister vode. U sljedećih pet trudova još je više vode izašlo.
• Poplava!
• Dok sam ležala u krevetu čula sam malo "puk". Ustala sam se i dok sam hodala prema kuhinji ogromna količina vode je iscurila između mojih nogu. 
• Nije ni slično mokrenju. Nije stalo ili usporilo. Bezvezni osjećaj.
• Kao da mi je netko stavio crijevo od vode među noge i pustio vodu da teče.

"Puk"

• Čuo se "puk", kao da je netko zdrobio orah, a zatim je voda potekla.
• Čula sam "puk" (iako moj zaručnik misli da sam luda), a zatim je iscurilo dosta vode.
• Osjetila sam kao da je nešto puknulo unutra, i odmah zatim su mi se hlače natopile tekućinom koja bi izlazila još pri svakom mom pokretu.
• Vodenjak je puknuo poput vodenog balona. Nije boljelo, samo je iznenada bilo vrlo mokro.

Kapanje

• Osjetila sam kako mi tekućina pomalo curi niz noge.
• Plodna voda je toliko sporo izlazila da sam mislila da je to normalni iscjedak ili znoj.
• Ozbiljno sam pomislila da sam se pomokrila u gaće. Tri puta sam išla u kupaonicu i presvukla se prije nego sam shvatila da to nije trudnička inkontinencija. Nije bilo baš kao u filmovima.
• Otišla sam prošetati po bolnici kako bi lakše podnijela trudove. U jednom momentu sam se nagnula kako bih povratila. I pomislila sam kako me nagon za povraćanjem prisilio na mokrenje. Ispostavilo se kako je od pritiska ipak pukao vodenjak.
• Bilo je dosta mokro i polako je curilo van. S vremenom je postajalo sve jače.

"U sredini"

• Voda je izlazila u većoj količini u par navrata, osjećaj kao na početku mjesečnice.
• Zamislite jaku mjesečnicu kako curi niz noge.
• Nije curilo, ali nije baš bilo ni zapljuskivanje.

Olakšanje

• Olakšanje, došlo je vrijeme za tiskanje.
• Veliki "puk", i zatim olakšanje od određenog pritiska.
• Osjećala sam olakšanje na vrlo kratko, a zatim još intenzivniju bol.
• Na moment lagano olakšanje, a zatim jači pritisak kako beba zaista izlazi van.
• Kad mi je vodenjak puknuo, bila sam otvorena oko 9 cm. Nakon tolike boli, bilo je čudesno, kao da sam dobila još par momenata mira prije nego bol ponovno počne. Sav pritisak je nestao na par sekundi i bilo je toplo.

"Ništa se ne osjeti"

• Ništa nisam osjetila jer sam bila pod epiduralnom.
• Nisam ni znala da je vodenjak puknuo dok nisam shvatila da sam mokra.
• Nisam znala sve dok se nisam probudila radi odlaska na wc, i tamo vidjela da mi je donje rublje mokro.
• Ustala sam se i stolica je bila mokra.
• Nisam shvatila da je vodenjak puknuo sve dok nisam primjetila da je bolnički krevet mokar.

"Nepristojno buđenje"

• Kada mi je puknuo vodenjak, spavala sam u krevetu. 
• Probudila sam se u velikoj lokvi
• Probudilo me. Bilo je poput osjećaja kada se ustaješ tijekom mjesečnice nakon dužeg ležanja.

Nezaustavljivo

• Kao da izlazi urin. Pa sam radila Kegelove vježbe kako bi ga zaustavila, ali nisam uspjela. Tada sam znala da je vodenjak.
• Bilo je čudno jer je nekontrolirano.
• Bio je osjećaj poput mokrenja. Nikako to nisam mogla zaustaviti.

Porod - kakav je to osjećaj?

Učenje o tehničkom aspektu poroda je sigurno korisno, ali niti najdeblji medicinski udžbenik ne može odgovoriti na pitanje koje muči gotovo sve trudnice - Kakav je to uopće osjećaj roditi dijete?

Jedini pravi način da se to sazna je osobno iskustvo, teško izvedivo za prvorotke. Stoga na jednom portalu su pitali majke da opišu u kratkim crtama svoj porod. Nitko ne može predvidjeti kakav će porod imati, ali čuti tuđa iskustva mogu pomoći u pripremi za ovaj veliki događaj.

Porod je kao kutija s čokoladama

Porod je drugačiji za svaku ženu, s boli koja varira od umjerene do ekstremne. Čak i epiduralna varira. Jedna je majka rekla "porod je kao kutija s čokoladicama, nikad ne znaš koju ćeš dobiti".

Niže je lista opisa doživljaja poroda nekih sadašnjih majki:

• Bol je bila iritirajuća ali ne i nepodnošljiva.
• Imala sam vrlo jake bolove.
• Kontakcije su bile poput grčeva u mišićima i nisu bile jako bolne.
• Bol je bila sveobuhvatna.
• Prvo nisam ni znala da je porod počeo, već sam mislila da me crijeva tjeraju na veliku nuždu. Do vremena dolaska u bolnicu bila sam 10 cm otvorena. Bolilo je, ali ne strašno.
• Osjećala sam se kao da me pregazio vlak.
• Molila sam supruga da me baci iz auta na putu do bolnice koliko me jako boljelo.
• Bilo je blizu bezbolnosti zahvaljujući pripremama koje sam radila u trudnoći.
• Porod je bio induciran i rano sam dobila epiduralnu, tako da sam osjetila tek manje kontrakcije.
• Epiduralna me nije rješila svih bolova kao što sam se nadala. Osjećala sam pritisak svakog truda i bol pri izlasku glave.
• Imala sam trudove popu menstrualnih bolova dok nisam dobila epiduralnu. Tada sam samo čekala.
• Bolno, dok nisam dobila epiduralnu! Spasila mi je život.
• Osjećala sam većinu boli, čak i nakon epiduralne.

Grčevi

Mnoge majke su ispričale kako su trudove osjećale kao ekstremnu verziju menstrualnih grčeva, dok su ih druge opisivale poput grčenja crijeva zbog plinova ili crijevne viroze.

• Moji trudovi su bili poput menstrualnih grčeva na steroidima.
• Grčenje se spuštalo od vrha trbuha do pubičnog područja.
• Strašan grč koji je počinjao u leđima i širio se u trbuh.
• Vrlo bolno grčenje i stezanje koje je počinjalo na vrhu maternice i širilo se prema dolje i kroz leđa.
• Jaki menstrualni grčevi koji dođu i odu. Počinjali su nisko i penjali se u trbuh i okolo u donji dio leđa.
• Poput grčeva koji se jave uz groznu crijevnu virozu, samo što traju dulje.

Stezanje

Neke su žene opisale porod poput stezanja radije nego grčenje.

• Bilo je to kao da mi se cijeli trbuh stišće u bolnu malu loptu. Ali trudovi nisu uopće bili nepodnošljivi.
• Doslovno sam osjećala kako se mišići maternice stišću.
• Trudovi su bili kao da mi se cijelo tijelo stišće.
• Bilo je kao da mi netko povlači kožu na leđima dok ne postane vrlo uska i zatim ju tako drži minutu pa pusti.
• Imala sam stezanja preko cijelog trbuha koja su se širila u rektum i donji dio leđa.
• Bilo je kao da mi netko stišće trbuh svake dvije do tri minute.

Bombardiranje

• Trudovi su bili kao da me netko vrlo jako udarao .
• Svaki trud sam osjetila kao udarac u trbuh - ali takav da izbije dah iz tijela.
• Bilo mi je kao da me netko udara istovremeno sprijeda u trbuh i u leđa, ali samo kada je epiduralna prestala djelovati.

Probadanje

U nekim slučajevima, trudovi su više oštri nego tupi.

• Bilo je kao da se nabodeš na užarenu cijev.
• Bilo je kao da je netko uzeo nož i upiknuo ga u vrh trbuha i zatim lagano vukao prema dolje u stidnu kost. Zatim stao na par minuta i opet počeo ispočetka.
• Bilo je kao da nož prolazi kroz cerviks.

Pečenje

Nekoliko mama je osjećalo pečenje tijekom trudova i izgona djeteta.

• Očekivala sam da će trudovi biti poput intenzivnih menstrualnih grčeva, ali više sam ih osjećala poput pečenja.
• Osjećala sam kako se pekuća bol širi kroz donji abdomen i zatim polako popušta kako trud prolazi.
• Tijekom izgona djeteta osjećala sam pečenje, zatim sam puknula i zatim sam se osjećala mnogo bolje, vjerovali ili ne.

Bol u leđima

Svi imamo običaj misliti kako se bol javlja u području abdomena, ali kod nekih žena bol se javlja u leđima.

• Osjećala sam groznu bol u leđima. Nisam imala nikakve kontrakcije u trbuhu koje vidite u filmovima.
• Trudove sam osjećala kao vrlo jaku bol leđa.
• Osjećala sam kao da mi se kamion vozi po leđima.
• Osjećala sam trud poput noža sa svakom kontrakcijom. U doslovnom smislu sam htjela pobjeći od svojih leđa.

Bol u drugim područjima

• Imala sam bolove u rektalnom području tijekom svakog truda od samog početka.
• Sat vremena trudova prije epiduralne imala sam jake grčeve u gornjem dijelu bedara.
• Osjećala sam kao da me 200 kila pritišće na svaki kuk.
• Osjećala sam oštru bol u kukovima.
• Osjećala sam kao da me netko bode u stražnjicu i bokove iz unutra. Nisam imala bolove u leđima ili trbuhu.

Valovi

Porod zasigurno nije izlet na plažu, ali mnoge žene opisuju valoviti doživljaj trudova.

• Svaki trud sam osjećala kao val koji se uspinjao, imao svoj vrh i padao.
• Mogla sam osjetiti svaki trud kako nadolazi, pojačava se, ima vrhunac i slabi. Kad je trud bio gotov osjećala sam se sasvim dobro.
• Osjećala sam intenzivne valove bolova koji su dolazili jedan za drugim.

Pritisak

Mnogo žena osjeća pritisak, čak i prije faze istiskivanja. Bez uljepšavanja, to je osjećaj kao da Vam se "kaka".

• Nakon epiduralne osjećala sam veliki pritisak. Iznenađenje je bilo u tome što je osjećaj više bio kao pritisak zbog pražnjenja crijeva, nego pritisak u vagini.
• Imate snažan nagon za kakanjem, i postoji određeni pritisak prema dolje.
• Da budem iskrena, osjećala sam kao da treba izaći velika kakica.
• Kad su trudovi počeli mislila sam da moram na veliku nuždu.
• Osjećala sam ektremni pritisak na rektum.
• Imala sam veliki pritisak na vaginu.
• Osjećala sam kao da izlazi ogromna kakica. ozbiljno. Pritisak je bio izluđujući.

Tiskanje

Mnoge žene tiskanje opisuju kao olakšanje, dok je drugima bolno.

• Javlja se tona pritiska, i jednom kada počneš tiskati toliko boli da bi stala.
• Trudovi su bili izdržljivi ali je pritisak na rektum bio jako intenzivan. Bilo je olakšavajuće  tiskati i neopisivo olakšanje kada se beba istisnula van.
• Tiskanje je bilo grozno, kao da veliki zatvor stolice i kao da pokušavam istisnuti bebu iz guzice.
• Tiskanje je bilo odlično jer sam konačno nešto mogla.
• Zbog tiskanja su trudovi prestali boljeti.
• Prilikom tiskanja bol je otišla u drugi plan jer sam ja otišla u drugo psihičko stanje.

Naša tijela

Neke žene se osjećaju vrlo prisutnima u svom tijelu tijekom poroda, dok druge osjećaju kao da nisu u svom tijelu.

• Osjećala sam kao da ne kontroliram svoje tijelo.
• Tijelo me htjelo preuzeti i raditi samo ono što treba.
• Bilo je to poput vantjelesnog iskustva.
• Bilo je vrlo mirno. Radila sam sa svojim tijelom i osjećala veliku snagu.
• Osjećala sam da moje tijelo zna što radi i pustila sam ga. Mislim da strah pridonosi mnogo boli koju osjećate. Kako se strah smanjivao, bol je postajala podnošljivija.

Iscrpljenost

• Porod je bio iscrpljujuć. Nisam mogla misliti o ničemu niti nešto raditi nakon što su trudovi počeli.
• Bilo je to mnogo fizičkog rada, poput vježbanja s utezima.
• Ako bih to mogla opisati, opisala bih porod kao najteži posao koji odradila u životu.
• Bilo je iscrpljujuće. Nisam jela, pa sam imala vrlo malo energije i morala biti na kisiku oko pola poroda.
• Tiskanje je učinilo da vrijeme proleti, ali istovremeno me iscrpilo na način na koji nisam bila spremna.

Svijetla strana poroda

• Bila je to najljepša bol koju sam ikada osjetila.
• Bilo je čudesno. Bolno, da, ali mogla sam na ogledalo vidjeti kako beba izlazi.
• Šalila sam se između trudova. uopće me nije bilo strah.
• Osjećala sam se prirodno, kao da mi je tijelo namijenjeno za porod i samo sam ga trebala pustiti da radi.
• Bilo je bolni, naravno, ali to je drugačija bol. Nikad nisam osjetila bol s ciljem. Znajući rezultat, i da je normalno da boli, bilo je lakše za izdržati.
• Emocionalno je bilo čudesno. Mnogi kažu da bol nestaje kada primite svoje dijete, i imaju pravo.

Puknuće međice

Je li uobičajeno da pukne međica tijekom vaginalnog poroda?

Da. Kako beba dolazi na svijet, može doći do puknuća međice, područja između vagine i anusa. To se češće događa kod rodilja koje prvi puta rađaju vaginalno i variraju od malenih napuklina i abrazija do dubokih laceracija koje zahvaćaju mišiće zdjeličnog dna. Moguće je puknuti čak i ako Vam naprave epiziotomija. Neki smatraju kako epiziotomija čak i povećava rizik od ozbiljnih puknuća.

Najpovršnije rane uključuju kožu međice i tkivo oko otvora vagine ili površinski sloj same vagine, ali ne i mišiće. Ovakva puknuća su laceracije prvog stupnja i često ne zahtijevaju šivanje ili tek nekoliko šavova. Brzo cijele i ne izazivaju veliku nelagodu. 

Laceracije drugog stupnja idu dublje, u mišićni sloj. Zahtijevaju šivanje, sloj po sloj. Izazivaju osjećaj nelagode i obično trebaju nekoliko tjedana za cijeljenje. Šavovi ispadaju sami od sebe.

Oko 4% žena koje rode vaginalno završe s ozbiljnijim puknućem međice koje se proteže do anusa. Ovo izaziva ozbiljniju bol narednih mjeseci i povećava rizik od analne inkontinencije. Ovakva ozbiljna puknuća se laceracije trećeg ili četvrtog stupnja.  Laceracija trećeg stupnja je puknuće vaginalnog tkiva, kože međice i mišića međice koje se proteže u analni sfinkter i tkivo ispod njega. Laceracija četvrtog stupnja prolazi kroz analni sfinkter i tkivo ispod njega.

Rijetko se dogodi da dođe do puknuća gornjeg dijela vagine, blizu mokraćne cijevi. Tada se to zove periuretralna laceracija. Uglavnom je puknuće maleno i potrebno je tek nekoliko šavova. Ovakve laceracije obično ne uključuju mišiće i manje su bolne od perinealnih. Izazivaju pečenje prilikom mokrenja. 

Ozbiljna puknuća se mogu dogoditi svkoj rodilji, ali su češća u sljedećim situacijama:

• ovo Vam je prvi vaginalni porod
• već ste jednom rodili vaginalno i imali laceraciju trećeg ili četvrtog stupnja
• prilikom poroda se koristi forceps
• imali ste epiziotomiju na prethodnom porodu
• beba je velika
• beba se rađa u posteriornom položaju (licem gore)
• tiskate dugo vrijeme
• udaljenost između vaginalnog otvora i anusa je kraća od prosjeka.

Kako se puknuća tretiraju?

Ako se dogodilo puknuće koje zahtijeva šivanje, prvo se daje lokalni anestetik direktno u područje koje treba šivati. Ako je puknuće vrlo veliko mogu Vam dati pudendalni blok - injekciju lokalnog anestetika u zidove vagine gdje prolazi pudendalni živac. Time se anestezira čitavo genitalno područje. Zatim liječnik šiva laceraciju, sloj po sloj.

Ako imate mogućnost dobro je stavljati hladne obloge prvih 12 sati nakon šivanja i nemojte se sramiti tražiti nešto protiv bolova ako Vas bude bolilo.

Oporavak od teže laceracije

Bol će se smanjiti tijekom vremena, ali nelagoda može potrajati i do tri mjeseca.

• Uriniranje ili defekacija može biti bolna. Možete zamoliti liječnika da Vam da lijek za omekšavanje stolice kojeg počnete odmah uzimati i nastavite prvih tjedana nakon povratka kući.
• Nemojte se odupirati potrebi za defekacijom jer Vam se može javiti zatvor stolice.
• Nemojte imati spolne odnose dok Vam ih liječnik ne odobri.
• Nemojte ništa stavljati u rektum, pa ni čepiće.
• Ako patite od inkontinencije plinova ili stolice obavijestite o tome svog liječnika.

Kako spriječiti puknuće?

Šanse za puknuće međice su manje ako imate sporiji, kontrolirani porod koji daje dovoljno vremena da se područje međice prilagodi i rastegne do veličine djeteta. To znači čekanje i borbu protiv nagona za tiskanjem neko vrijeme kada glava bebice postaje vidljiva, na primjer.

Neka su istraživanja pokazala kako stavljanje toplih kompresa na perineum tijekom druge faze poroda dovodi do manjeg rizika za puknuće.

Što se događa s bebom nakon poroda?

Što se događa s bebom odmah nakon poroda?

Novorođena djeca nemaju sposobnost dobro kontrolirati svoju tjelesnu temperaturu, stoga je važno da budu na suhom i toplom. Ako ste rodili vaginalno i Vi i beba ste u dobrom zdravstvenom stanju, bebu treba staviti na Vas i tamo obrisati. Beba se pokriva toplim ručnikom i eventualno na glavu stavlja kapica.

Kontakt koža na kožu pomaže bebi održati tjelesnu temperaturu i stvoriti vezu s majkom. Nemojte brinuti ako iz medicinskih razloga ne dobijete dijete odmah na kožu, bit će dovoljno vremena za to kasnije.

Liječnik steže pupčanu vrpcu na dva mjesta i zatim ju prerezuje između. Ako želi, Vaš partner može imati tu čast.

Tijekom poroda, liječnik je možda usisao sadržaj iz bebinih usta i nosa prije poroda ramena. Ako se učini da beba još uvijek ima previše tekućine u ustima i nosu, možda će trebati ponoviti postupak.

U prvoj i petoj minuti života beba se procjenjuje Apgar ocjenjivanjem (procjena srčane frekvencije, disanja, mišićnog tonusa, refleksa i boje). Ako je beba dobra, uglavnom se ne odvaja od majke jer se ova procjena može napraviti i dok beba leži na majki.

Kada se počinje dojiti?

Bebe su uglavnom u vrlo budnom stanju odmah nakon poroda, tako da je to dobro vrijeme za početak dojenja ako ste oboje voljni. Postoje određene preporuke o tome da majka i beba trebaju ostati u kontaktu koža na kožu  sve dok se ne ostvari prvi podoj.

Nema mjesta panici ako Vam se čini da beba teško nalazi bradavicu i ostaje na njoj odmah nakon poroda - možda će za prvi put bradavicu samo lizati. Većina beba unutar jednog sata počnje sisati ako im se da prilika.

Nemojte da Vas bude sram pitati sestru ili liječnika za pomoć pri dojenju dok ste još u rađaoni, iako poslije na babinjačama sve sestre znaju savjetovati kako dojiti. Informirajte se o načinu dojenja još i prije poroda i uvijek pitajte za pomoć.

Što ako beba ima problema pri porodu?

Ako beba nakon poroda ima bilo kakav problem koji zahtijeva dodatno promatranje, nakon poroda bebu se briše i liječnik reže pupčanu vrpcu. Beba se zatim stavlja na toplu podlogu u rađaoni. Ona mu omogućava da ostane gola bez da se ohladi dok dobiva potrebnu skrb od medicinskog tima i dok se prilagođava na život izvan maternice.

Ako se bebi ne može pomoći u rađaoni, možda ju se odnese na intenzivnu skrb. Ako je dobro i nije joj potrebna medicinska pomoć, bebu će zamotati u toplu dekicu i dati ju Vama na maženje i dojenje.

Što poslije carskog reza?

Ako morate roditi carskim rezom, odmah nakon poroda bebu se stavlja na toplu podlogu gdje se suši, čiste dišni putevi i radi procjena po Apgaru. Odrađuju se i dodatne radnje ako su potrebne.

U mnogim bolnicama ako je beba dobro, zamotava se u toplu dekicu i donosi se partneru koji sjedi uz Vas. On ju može držati dok se Vas šiva, a Vi se možete diviti svom djetetu još dok ste u sali. Nakon toga se beba donosi u bolničku sobu k Vama. Ako planirate dojiti, dobro je vrijeme za početak.

Narukvice za označavanje

Sestra će Vam staviti identifikacijsku narukvicu i Vašoj bebi  odmah nakon poroda (sasvim sigurno prije odnošenja bebe od Vas iz bilo kojeg razloga). 

Što se još događa odmah nakon poroda?

Sestra može staviti antibiotsku mast ili kapljice  u oči odmah nakon poroda. To se može odgoditi do sat vremena nakon poroda tako da imate šansu za dojenje. Njima se sprječavaju infekcije uzrokovane raznim bakterijama kojima je beba izložena tijekom poroda.

Beba se također važe, mjeri joj se duljina i opseg glave.

Kada se beba kupa?

Kada je bebina temperatura tijela stabilna barem nekoliko sati, sestra će ju okupati i oprati kosu ako je potrebno. Nakon toga se beba opet utopljava i vraća Vama u naručje. Bebu će pregledati pedijatar.

Neke majke više vole da beba neko vrijeme bude kod sestara kako bi se odmorile, dok druge vole da je beba cijelo vrijeme s njima. Zapamtite kako je zgodno imati bebu pokraj sebe ako dojite. Tako uvijek možete dojiti na bebin zahtjev.