Pretraži ovaj blog

utorak, 7. lipnja 2016.

Stadiji poroda

Proces  trudova i poroda je podijeljen u tri stadija.

Prvi stadij počinje onda kada osjetite prve trudove koji uzrokuju progrsivne promjene na cerviksu i završava kada je cerviks u potpunosti otvoren. Ovaj stadij se dijeli u dvije faze.

  • Rana faza; cerviks se postupno stanjuje i otvara.
  • Aktivna faza; cerviks se dilatira (otvara) brže, trudovi su dulji, jači i bliži jedan drugome. Često se zadnji dio aktivne faze naziva tranzicija.
Drugi stadij poroda započinje kada ste u potpunosti otvorena i završava rođenjem djeteta. Ovo bi bila faza istiskivanja djeteta.

Treći stadij počinje odmah nakon rođenja djeteta i završava porodom posteljice .

Svaka trudnoća je drugačija i velika je raznolikost u duljini poroda od žene do žene. Kod prvorotki porod obično traje između deset i dvadeset sati. Kod nekih žena traje mnogo dulje, a kod drugih je gotov mnogo prije. Porod je općenito gledano brži kod žena koje su već rodile vaginalno.

Rana faza poroda

Jednom kada trudovi dolaze u relativno pravilnim razmacima i cerviks se počne progresivno dilatirati i stanjivati, službeno ste u porodu. Osim ako porod ne krene vrlo naglo i trudovi odjednom ne postanu učestali i pravilni, može biti teško odrediti kada zaista porod počinje. To je zato što je trudove ponekad teško razlikovati od neučinkovitih Braxton Hicksonovih kontrakcija koje im ponekad mogu prethoditi (lažni trudovi).


Pretpostavljeno da je trudnoća u terminu s vremenom ćete shvatiti što se događa. Trudovi trebaju postati dulji, snažniji i u kraćem vremenskom intervalu. S vremenom će se pojavljivati svakih pet minuta i trajati oko 40 do 60 sekundi kako se približavate kraju rane faze. Neke žene imaju i učestalije trudove tijekom ove faze, ali trudovi i dalje imaju tendenciju biti relativno blagi i ne trajati dulje od minute.

Ponekad su trudovi rane faze poprilično bolni, čak i ako puno sporije otvaraju cerviks. Ako je porod normalan, rani trudovi Vam neće uzimati pažnju poput onih koji dolaze kasnije. Vjerojatno ćete za njihovog trajanja moći i pričati i kretati se po kući. Možda ćete otići i u kratku šetnju. Ako Vam se relaksira, napravite si toplu kupku, pogledajte film ili odrijemajte.

Možete primjetiti povećanje u količini mukoznog vaginalnog iscjedka, a on može biti prošaran krvlju. To je sasvim normalno, ali ako se količina krvi poveća javite se liječniku. Također se javite liječniku ako vam pukne vodenjak a trudova nemate. Rana faza završava kada je cerviks proširena na oko 4 do 6 cm i proces se počne ubrzavati.

Teško je reći kada započinje rana faza poroda, pa je i teško reći koliko ona ukupno traje.
Kada rana faza počne nemojte postati rob sata - stresno je i iscrpljujuće bilježiti svaki trud kroz toliko dugo vrijeme i nije ni potrebno. Umjesto toga, povremeno ih izmjerite kako biste znali što se događa. U većini slučajeva, sami trudovi će Vas upozoriti kada je vrijeme da ih shvatite ozbiljnije. U međuvremenu se potrudite da ostanete odmoreni, jer Vas čeka možda duga noć ili dan. Ako ste  umorni pokušajte odspavati između trudova.

Pijte dovoljno tekućine kako biste ostali hidrirani. Idite često urinirati, čak i ako ne osjetite potrebu. Puni mjehur otežava učinovito stezanje maternice, a prazan mjehur ostavlja više prostora bebi za spuštanje.
Ako ste nervozni, pokušajte se opustiti ili radite nešto što će Vam odvući pažnju - poput gledanja filma ili čitanja knjige.

Aktivna faza

Aktivna faza je faza kada se stvari zaista pokrenu. Trudovi postaju intenzivniji, učestaliji, dulji i jači - i više nećete moći govoriti dok oni traju. Cerviks se brže otvara, dok se ne otvori u potpunosti do 10 centimetara. Zadnji dio ove faze, kada se cerviks otvara od 8 prema 10 cm, zove se tranzicija. Prema kraju aktivne faze beba se čak može početi spuštati. Kao općenito pravilo, jednom kada imate pravilne, bolne trudove na svakih 5 minuta vrijeme je za polazak u bolnicu ili rodilište. U većini slučajeva, trudovi postaju učestaliji od ovoga i javljaju se svakih 2,5 do 3 minute. Iako, kod nekih žena nisu češći od 5 minuta i u vrijeme tranzicije.

Kod mnogih prvorotki aktivna faza traje između 4 i 8 sati, ali to može biti i kraće i dulje. Ona je nešto brža ako ste već vaginalno rodili. Uz epiduralnu ili veće dijete može trajati i dulje.
Mnoge žene se u ovoj fazi odlučuju primiti lijekove protiv bolova, poput epiduralne. Ponekad je dovoljno ispravno disati i vizualizirati, te si tako pomoći i bez primjene lijekova.
Može Vam goditi hodanje, ali u vrijeme truda ćete vjerojatno poželjeti stati i osloniti se na nešto. Trebali biste se moći kretati ukoliko nemate nikakvih komplikacija.
Ako ste umorni pokušajte sjediti na udobnoj stolici, pilates lopti ili lezite na krevet na lijevi bok. Partner Vas može i masirati. Ako imate pristup kadi a vodenjak Vam nije puknuo možete se okupati i tako opustiti.

Tranzicija

Zadnji dio aktivne faze, kada se cerviks proširuje s 8 na 10 cm zove se tranzicija jer označava period prelaska u drugi stadij poroda. 
To je najintenzivniji dio poroda. Trudovi su uglavnom vrlo jaki, i dolaze svake dvije i pol do tri minute i traju oko minute ili nešto više. Možete se početi tresti i drhtati.
Do vremena kada je cerviks potpuno otvoren i tranzicija je gotova, beba je uglavnom već spuštena u zdjelicu. Tada možete početi osjećati rektalni pritisak, kao da trebate napraviti veliku stolicu. Neke žene počnu tiskati spontano. 
Neke se bebe spuste ranije i rodilje osjećaju potrebu za tiskanjem prije nego su u potpunosti otvorene. Dok neke bebe ne stvaraju pritisak sve do kasnije, pa rodilja ne osjeća potrebu za tiskanjem iako je potpuno otvorena. Drugačije je kod svake žene i kod svakog poroda. 
Period tranzicije traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Vjerojatno će biti brža ako ste već rodili vaginalno.
Ako rađate bez epiduralne ovo je vrijeme kada možete početi gubiti vjeru u svoju sposobnost izdržavanja boli, tako da će Vam trebati mnogo poticanja i podrške od osoba oko Vas.
  • Razmislite o masaži. Nekim ženama paše lagani dodir, druge vole jaču masažu dok neke žene uopće ne žele da ih se dira.
  • Ponekad promjena položaja daje olakšanje -  npr. ako osjećate veliki pritisak na donji dio leđa, položaj "na sve četiri" može smanjiti nelagodu.
  • Hladni ručnik na čelu ili hladni oblog na donjem dijelu leđa može Vam goditi, a možda bi Vam bolja bila topla kompresa.
S druge strane, možda će Vam odgovarati da se otkloni sve što odvlači pažnju - muzika ili razgovor s partnerom, jer Vam je potrebna sva koncentracija  savladavanje boli. Dobra je vijest da ako ste do ovdje dogurali bez lijekova, može Vas se provesti i kroz tranziciju - trud po trud, sa stalnim podsjećanjem da radite izvrstan posao i da beba brzo stiže.

Tiskanje

Jednom kada je cefviks potpuno otvoren počinje drugistadij poroda, završno spuštanje i rođenje bebe. Na početku drugog stadija, trudovi mogu biti nešto razmaknutiji, kako biste dobili šansu za potreban odmor između njih.
Mnoge žene trudove u drugom stadiju lakše podnose jer tiskanje pruža određeno olakšanje. Druge žene ne vole osjećaj tiskanja. Ako je beba vrlo nisko u zdjelici, možda ćete rano imati nagon za tiskanjem. Ako je beba relativno visoko, vjerojatno nećete odmah imati ovu potrebu.
Kako se maternice stišće tako stvara pritisak na bebu, pomičući ju kroz porođajni kanal. Ako sve prolazi dobro, pustite maternicu da odradi svoj posao, polako, dok ne osjetite nagon za tiskanjem. Zbog čekanja na kraju možete biti manje iscrpljeni i frustrirani.
Ako pimate epiduralnu, nedostatak osjeta može zamaskirati potrebu za tiskanjem, pa ćete vjerojatno trebati točne upute koje će Vam pomoći istisnuti dijete.

Spuštanje bebe može biti brzo. Ako je ovo prvo dijete, spuštanje mogu biti postupno.
Sa svakim trudom, snaga maternice uz snagu trbušnih mišića spušta bebu prema dolje, kroz porođajni kanal. Kada je trud gotov i maternica opuštena, bebina glava se malo vrati natrag "dva koraka naprijed, jedan unatrag". 

Nakon nekog vremena, perineum (tkivo između vagine i anusa) počet će se napinjati sa svakim trudom i prije nego bebina glava postane vidljiva - znak da je rođenje vrlo blizu. Sada nagon za tiskanjem postaje vrlo velik. Sa svakim trudom glava bebe je sve više vidljiva. Pritisak na međicu je vrlo jak i možete osjećati snažno pečenje u tom području kako se tkivo rasteže.
U jednom momentu od Vas se može tražiti da tiskate nježnije ili da prestanete tiskati kako bi glava bebe postupno raširila vaginalni otvor. Kontrolirano tiskanje može spriječiti pucanje međice. U ovom momentu nagon za tiskanjem može biti ekstreman.

Postepeno se pojavljuje bebina glava, čelo, nos, usta i brada. Zatim se njena glava okreće u stranu kako bi ramena došla u dobar položaj u Vašoj zdjelici za konačni izlazak bebe. Sa sljedećim trudom izlaze ramena, pa i ostatak tijela.

Kada beba izađe, treba ju utopliti i osušiti ručnikom. Ako je potrebno, i očistiti dišne puteve od sluzi. Ako nema komplikacija, bebu će staviti na Vas kako biste semogli pomaziti. Kontakt kožom na kožu daje bebi lijep osjećaj i siogurnost. Sada već možete osjećati raznolike osjećaje: euforiju, divljenje, ponos, nevjericu, uzbuđenje i intenzivan osjećaj olakšanja da je sve gotovo. Uz iscrpljenost možete osjetiti i nalet energije i svaka potreba za spavanjem će nestati na neko vrijeme.

Cijeli drugi stadij poroda može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Bez epiduralne, prosječno trajanje ove faze je oko sat vremena kod prvorotke i oko 20 minuta ako ste već prethodno rodili vaginalno. Uz epiduralnu drugi stadij može trajati dulje.

Treći stadij - porod posteljice

Nekoliko minuta nakon rođenja djeteta, maternica se ponovo počinje stiskati. Tih prvih par trudova obično odvaja posteljicu od maternice. Kada liječnik vidi znakove odvajanja posteljice, može Vas zamoliti da nježno stisnete kako biste pomogli posteljici da izađe. To je uglavnom jedno kraće tiskanje i nije niti teško niti bolno.
U prosjeku ovaj stadij traje oko pet do deset minuta.

Nakon poroda

Nakon poroda posteljice, maternica se treba stisnuti i postati vrlo tvrda. Moći ćete osjetiti njen vrh u trbuhu, otprilike u visini pupka. Njeno stiskanje je važno jer pomaže zatvoriti otvorene krvne žile na mjestu gdje je posteljica bila pričvršćena. Ako se maternica ne kontrahira dovoljno, iz nje se nastavlja jako krvariti.

Ako palnirate dojiti, možete sad probati ako je i beba zainteresirana. Nisu sve bebe voljne jesti odmah nakon poroda, ali pokušajte neko vrijeme držati bebine usne blizu dojki. Većina beba počne dojiti u roku jednog sata od poroda ako im se da šansa. Rano dojenje je dobro za bebu i Vama daje osjećaj zadovoljstva. Nadalje, dojenje potiče otpuštanje oksitocina, istog hormona koji izaziva kontrakcije, i pomaže maternici da ostane čvrsta i stisnuta.

Sada su kontrakcije maternice uglavnom slabe. Vaš fokus se premjestio na bebu i možda niti ne primjećujete što se sve događa oko Vas.
Ako Vam je ovo prvo dijete, možda ćete osjetiti tek nekoliko kontrakcija nakon poroda posteljice. Ako ste već rodili, povremene kontrakcije možete osjećati i narednih par dana. Ti poslijeporođajni bolovi mogu biti poput jakih menturalnih grčeva. Ako Vas jako smetaju tražite nešto protiv bolova. Možda ćete osjećati tresavicu. Sasvim je normalno i ne traje dugo. Tražite da Vas pokriju ako Vam je zima.

Liječnik mora pregledati posteljicu kako bi se uvjerio da je cijela izašla van, a Vas će pregledati kako bi se uočile eventualne rupture međice i utvrdila eventualna potreba za šivanjem.