Je li uobičajeno da pukne međica tijekom vaginalnog poroda?
Da. Kako beba dolazi na svijet, može doći do puknuća međice, područja između vagine i anusa. To se češće događa kod rodilja koje prvi puta rađaju vaginalno i variraju od malenih napuklina i abrazija do dubokih laceracija koje zahvaćaju mišiće zdjeličnog dna. Moguće je puknuti čak i ako Vam naprave epiziotomija. Neki smatraju kako epiziotomija čak i povećava rizik od ozbiljnih puknuća.
Najpovršnije rane uključuju kožu međice i tkivo oko otvora vagine ili površinski sloj same vagine, ali ne i mišiće. Ovakva puknuća su laceracije prvog stupnja i često ne zahtijevaju šivanje ili tek nekoliko šavova. Brzo cijele i ne izazivaju veliku nelagodu.
Laceracije drugog stupnja idu dublje, u mišićni sloj. Zahtijevaju šivanje, sloj po sloj. Izazivaju osjećaj nelagode i obično trebaju nekoliko tjedana za cijeljenje. Šavovi ispadaju sami od sebe.
Oko 4% žena koje rode vaginalno završe s ozbiljnijim puknućem međice koje se proteže do anusa. Ovo izaziva ozbiljniju bol narednih mjeseci i povećava rizik od analne inkontinencije. Ovakva ozbiljna puknuća se laceracije trećeg ili četvrtog stupnja. Laceracija trećeg stupnja je puknuće vaginalnog tkiva, kože međice i mišića međice koje se proteže u analni sfinkter i tkivo ispod njega. Laceracija četvrtog stupnja prolazi kroz analni sfinkter i tkivo ispod njega.
Rijetko se dogodi da dođe do puknuća gornjeg dijela vagine, blizu mokraćne cijevi. Tada se to zove periuretralna laceracija. Uglavnom je puknuće maleno i potrebno je tek nekoliko šavova. Ovakve laceracije obično ne uključuju mišiće i manje su bolne od perinealnih. Izazivaju pečenje prilikom mokrenja.
Ozbiljna puknuća se mogu dogoditi svkoj rodilji, ali su češća u sljedećim situacijama:
- ovo Vam je prvi vaginalni porod
- već ste jednom rodili vaginalno i imali laceraciju trećeg ili četvrtog stupnja
- prilikom poroda se koristi forceps
- imali ste epiziotomiju na prethodnom porodu
- beba je velika
- beba se rađa u posteriornom položaju (licem gore)
- tiskate dugo vrijeme
- udaljenost između vaginalnog otvora i anusa je kraća od prosjeka.
Kako se puknuća tretiraju?
Ako se dogodilo puknuće koje zahtijeva šivanje, prvo se daje lokalni anestetik direktno u područje koje treba šivati. Ako je puknuće vrlo veliko mogu Vam dati pudendalni blok - injekciju lokalnog anestetika u zidove vagine gdje prolazi pudendalni živac. Time se anestezira čitavo genitalno područje. Zatim liječnik šiva laceraciju, sloj po sloj.
Ako imate mogućnost dobro je stavljati hladne obloge prvih 12 sati nakon šivanja i nemojte se sramiti tražiti nešto protiv bolova ako Vas bude bolilo.
Oporavak od teže laceracije
Bol će se smanjiti tijekom vremena, ali nelagoda može potrajati i do tri mjeseca.
- Uriniranje ili defekacija može biti bolna. Možete zamoliti liječnika da Vam da lijek za omekšavanje stolice kojeg počnete odmah uzimati i nastavite prvih tjedana nakon povratka kući.
- Nemojte se odupirati potrebi za defekacijom jer Vam se može javiti zatvor stolice.
- Nemojte imati spolne odnose dok Vam ih liječnik ne odobri.
- Nemojte ništa stavljati u rektum, pa ni čepiće.
- Ako patite od inkontinencije plinova ili stolice obavijestite o tome svog liječnika.
Kako spriječiti puknuće?
Šanse za puknuće međice su manje ako imate sporiji, kontrolirani porod koji daje dovoljno vremena da se područje međice prilagodi i rastegne do veličine djeteta. To znači čekanje i borbu protiv nagona za tiskanjem neko vrijeme kada glava bebice postaje vidljiva, na primjer.
Neka su istraživanja pokazala kako stavljanje toplih kompresa na perineum tijekom druge faze poroda dovodi do manjeg rizika za puknuće.
