Pretraži ovaj blog

ponedjeljak, 30. svibnja 2016.

Epiziotomija

Što je epiziotomija?

Epiziotomija je kirurški rez u mišićno tkivo između vagine i anusa (područje međice ili perineuma) netom prije poroda kako bi se povećao vaginalni otvor.

Nekad su se epiziotomije radile rutinski kako bi se ubrzao porod i spriječilo pucanje vagine, pogotovo prilikom prvog vaginalnog poroda. Vjerovalo se kako čisti kirurški rez epiziotomije lakše i brže cijeli od spontanog. Mnogi stručnjaci su također vjerovali kako se epiziotomijom sprječavaju kasnije komplikacije poput inkontinencije.

No mnoge su studije tijekom posljednjih 20 godina pokazale kako ovo nije točno. Nema dokaza kako epiziotomija daje stvarnu zaštitu vaginalnom tkivu i mišićima zdjeličnog dna, a i sam zahvat može izazvati probleme. Stoga je današnji stav da epiziotomiju ne treba raditi rutinski. Danas je sve manje poroda pri kojima se radi epiziotomija.

Zašto je bolje prirodno puknuti naspram epiziotomije?

Istraživanja su pokazala kako žene koje spontano puknu uglavnom se oporave u isto ili kraće vrijeme i često s manje komplikacija od onih koje su imale epiziotomiju.
Žene kod kojih se radi epiziotomija imaju tendenciju većeg gubitka krvi pri porodu, više ih boli prilikom oporavka i dulje trebaju čekati kako bi imale spolne odnose bez nelagode. Epiziotomija također povećava rizik od infekcije, a nedavno istraživanje je pokazalo kako se epiziotomija pri prvom porodu povezuje s većim rizikom od pucanja pri sljedećem porodu.
Nadalje, kod žena kod kojih se radi epiziotomija može se pojaviti ozbiljno puknuće kroz analni sfinkter ili čak cijelom duljinom rektuma (poznato kao laceracija trećeg i četvrtog stupnja).  Ovakva ozbiljna puknuća rezultiraju s još više perinealne boli nakon poroda, zahtijevaju značajno dulji oporavak i mogu utjecati na snagu mišića zdjeličnog dna. Puknuća analnog sfinktera mogu dovesti i do analne inkontinencije - problema s kontroliranjem plinova ili stolice.

Zašto je potrebna epiziotomija?

Nekoliko je situacija gdje epiziotomija može biti korisna. Ako je beba jako velika i potrebno je više prostora za manipulaciju njome, liječnik se može odlučiti za epiziotomiju. Ako je potrebno poroditi bebu što brže (u slučaju lošijih otkucaja srca bebe u zadnjim minutama poroda) epiziotomijom se porod može ubrzati. U ovim scenarijima, epiziotomija može biti od ključne važnosti za uspješan porod bebe.

Kako znati da se neće raditi nepotrebna epiziotomija?

Razgovarajte s liječnikom o samom postupku. Pitajte što Vas zanima, pod kojim uvjetima se izvodi epiziotomija, kako Vam može pomoći da ju izbjegnete i sl. 

Kako se epiziotomija radi?

Ako Vaš liječnik odluči napraviti epiziotomiju dat će Vam injekciju lokalnog anestetika (ponekad) i kirurškim škarama napraviti maleni rez u perineum kratko prije rođenja bebe. Ponekad ako je područje međice već utrnulo i rastanjeno od pritiska bebine glave ili ako primate epiduralnu, epiziotomija se može napraviti i bez anestezije.
Nakon što ste rodili, pod anestezijom se šiva područje reza.

Kakav je oporavak?

Nakon epiziotomije ili puknuća šavovi se nalaze na vrlo osjetljivom području i bit će potrebno određeno vrijeme za zarastanje. Šavovi se ne skidaju, već se sami resorbiraju (nestaju) u tjednima poslije poroda. 
Kod nekih žena se bolovi smanjuju nakon prvog tjedna, dok ostalih nelagoda potraje mjesec dana i dulje, pogotovo ako je došlo do laceracije trećeg ili četvrtog stupnja.
Možete koristiti hladne obloge na području međice odmah nakon poroda i u nekoliko navrata sljedećih 12h poslije poroda kako mi se spriječilo i smanjilo naticanje područja.

Kada mogu opet imati spolne odnose?

Međica bi trebala u potpunosti zarasti četiri do šest tjedana nakon poroda, pa ako Vam liječnik da zeleno svjetlo tada možete pokušati. 
U početku možete osjećati osjetljivost i suženost. Probajte prije odnosa imati toplu kupku i dovoljno predigre. Možda će Vam biti lakše ako ste gore jer lakše možete kontrolirati penetraciju ili će položaj na boku biti najugodniji.
Opuštanje i lubrikanti na bazi vode mogu biti od pomoći. Pogotovo ako dojite jer dojenje snizuje nivo estrogena koji opet smanjuje prirodno vlaženje vagine. Mnogim je ženama lubrikant potreban sve dok ne prestanu dojiti.