Tantrumi

Tantrum je emocionalni ekvivalent ljetnoj oluji - izenenadan je i ponekad vrlo bijesan. U jednom momentu Vi i Vaše dijete ste u restoranu i uživate u večeri, a drugi moment ono cvili, a zatim vrišti iz dubine pluća jer mu se slamčica presavinula. Djeca između 1 i 3 godine su posebno podložni tantrumima.
Iako ste možda pomislili da odgajate tiranina, ruku na srce, u ovoj dobi je vrlo malo vjerojatno da dijete manipulira Vama. Veća je vjerojatnost da je do "napada" došlo zbog frustracije. Djeca razumiju mnogo iše riječi koje čuju nego što ih mogu proizvesti. Kada dijete ne može izraziti kako se osjeća ili što želi, frustracija raste.

Kako se nositi s tantrumom
Ostanite hladne glave. Tantrum nije lijepo gledati. Dodajte lupanju, vrištanju i bacanju po podu repertoar koji može uključivati bacanje stvari, udaranje i zadržavanje daha dok ne poplavi. Ponekad se s tim ponašanjem teško nositi, roditelje treba umiriti i reći da je i zadržavanje daha normalno kada dijete ima svoj tantrum.
Kada dijete prolazi kroz tantrum, nije u mogućnosti slušati, iako će sigurno odgovoriti - negativno - na Vaše vikanje ili prijetnju. Općenito , ostati s djetetom u tom periodu je dobra zamisao. Ljutiti odlazak iz sobe, što se možda čini primamljivim rješenjem, može učiniti da se dijete osjeća napušteno. Oluja emocija kroz koju prolazi može plašiti dijete, i ono će cijeniti što ste u blizini.
Ako ste previše frustrirani, neki stručnjaci savjetuju da mirno izađete iz prostorije na nekoliko minuta i vratite se nakon što je dijete prestalo plakati. Svojom mirnoćom, umirit ćete dijete. Drugi savjet je da uzmete dijete u naručje i držite ga ako je to moguće (ako ne udara jako rukama i nogama). Ono će prepoznati Vaš mir i utjehu. Opet, neki stručnjaci kažu kako ova taktika nagrađuje negativno ponašanje i da je bolje u potpunosti ignorirati tantrum dok god se dijete ne smiri. Kroz svoje pogreške i uspjehe uvidjet ćete kakvo ponašanje je korisno u slučaju Vašeg djeteta. Kako god da odaberete nositi se s djetetovim tantrumom, budite dosljedni, jer je to ključ uspjeha.

Zapamtite da ste Vi odrasla osoba. Bez obzira na to koliko tantrum traje, nemojte djetetu davati nerazumne zahtjeve ili pokušati pregovarati s djetetom dok vrišti.
Najljepše bi bilo da se sa djetetom možete sakriti u špilju dok ono vrišti kako biste završili ovu javnu epizodu bijesa. Pokušajte ne brinuti što drugi misle - svatko tko je roditelj prošao je ovakve situacije.
Popuštanjem ćete dijete naučiti kako je bacanje na pod način da dobije što želi, a to će postaviti temelje za buduće konflikte. Uz to, dijete je već preplašeno time što se nalazi van kontrole. Zadnje što mu je potrebno da ste i Vi van kontrole.
Ako djetetovo ponašanje eskalira do točke kada počne udarati ljude ili životinje, bacati stvari i stalno vrišti, podignite ga i odnesite na sigurno mjesto, kao što je na primjer njegova soba. Djetetu objasnite zašto ste ga tu doveli (npr. udario si tetu Slavicu) i recite mu kako ćete ostati s njim sve dok se ne smiri.
Ako ste na javnom mjestu - čestom mjestu gdje se tantrumi javljaju - budite spremni otići sa svojim djetetom opet dok se ne smiri.

Pažljivo koristite vrijeme smirivanja. Ovisno o djetetu, povremeno korištenje vremena za smirivanje, počevši od dobi kada dijete ima 18 mjeseci, može mu pomoći lakše nositi se sa osjećajima kada ga ulovi tantrum. Stavljanje djeteta na mirno ili još bolje, dosadno mjesto na kratak period vremena (minutu po godini starosti) može biti dobra lekcija samosmirivanja. Objasnite djetetu zašto to radite i recite djetetu da ćete i dalje biti uz njega i da to nije kazna. Ako dijete odbija ostati na tom jednom mjestu, jednostavno ga vratite na predviđeno mjesto, smireno i nastavite sa svojim poslom. Osim da se uvjerite da je dobro, nemojte komunicirati s djetetom ili mu davati pažnju tijekom vremena za smirivanje.

Razgovarajte o ponašanju kasnije. Kada se oluja stiša, približite dijete sebi i razgovarajte o onome što se dogodilo. Raspravite o tantrumu jednostavnim jezikom i priznajte djetetovu frustraciju. Pomozite mu osjećaje prenijeti u riječi, npr. "Bio si jako ljut jer hrana nije bila ono što si želio". Vdijet ćete da jednom kada će se dijete moći izraziti riječima bit će lakše. Recite djetetu sa smješkom, "Žao mi je što te nisam razumio/jela. Sada kada ne vrištiš mogu saznati polako što želiš".

Recite djetetu da ga volite. Jednom kada je dijete smireno i imate šansu razgovarati s njime o tantrumu, dajte mu jedan brzi zagrljaj i recite mu koliko ga volite. Važno je nagraditi dobro ponašanje, uključujući i djetetovu sposobnost da se smiri i razgovara o stvarima s Vama.

Izbjegavajte situacije koje izazivaju tantrume. Obratite pažnju na situacije izazivaju burne emocije kod djeteta. Ako se one događaju kadaje dijete gladno, ponesite sa sobom grickalice. Ako je cendravo u kasno popodne, odradite obaveze ranije u danu. Ako teško prelazi s jedne na drugu aktivnost, najavite mu ranije promjene (kako ćete uskoro otići sa igrališta ili sjesti za stol i večerati). Tako mu dajete šansu da se prilagodi unaprijed i ispravno reagira.
Ako osjećate da je tantrum na putu, probajte djetetu odvratiti pozornost , promjenom mjesta boravka, davanjem igračke ili napravite nešto što ne očekuje.
Dijete postaje sve neovisnije, stoga mu ponudite izbor kada god je to moguće. Nitko ne voli cijelo vrijeme raditi što mu se govori. Rečenica "Želiš li mrkvu ili kukuruz?" bolja je od "Jedi svoj kukuruz!", jer daje djetetu kontrolu.
Pripazite koliko često govorite riječ ne. Ako ju već rutinski izgovarate, vjerojatno stvarate nepotrebni stres za oboje. Pokušajte malo popustiti i odaberite one bitne bitke koje ćete voditi.

Pripazite na znakove pretjeranog stresa. Iako su snevni tantrumi posve normalni dio odrastanja, dobra je zamisao imati na oku i potencijalne probleme. Postoji li problem u obitelji, neki ekstremno užurbani ili zaposleni period, tenzije između roditelja? Sve to može isprovocirati tantrum.
Ako se tantrumi čine pretjerano učestali ili previše intenzivni (npr. dijete ozljeđuje sebe ili druge), potražite pomoć pedijatra.