Problemi s privikavanjem na tutu

Dijete ne želi koristiti toalet
Čudno koliko žvuči, ali djeca ponekad odbijaju koristiti toalet jer ga se boje. Zamislite škojku s djetetovog stajlišta - velika je, tvrda i hladna, stvara glasne zvukove i stvari u njoj nestaju i više ih nema. S ovog stajlišta školjka je nešto čega se treba bojati. Najbolje što možete u ovom slučaju da djetetu postane ugodno vršiti nuždu na kahlici. Počnite s riječima kako je kahlica samo njegova. Dozvolite djetetu da kahlicu zalijepi omiljenje sličice. Neka na tutu sjedne potpuno odjeveno, neka stavi medeka da sjedi na kahlici i nosi po kući ako želi.
Kako bi dijete naviknuli na školjku, možete uzeti pelenu u koju se dijete pokakalo, isprazniti ju u školjku i dozvoliti da dijete pusti vodu  gleda kako kakica nestaje. Ohrabrite dijete i recite da se to treba dogoditi (odlazak kakice i glasni zvukovi).
Ako dijete pokazuje sve znakove spremnosti ali još uvijek ne želi, nešto ga sprječava da se skoncentrira na vježbanje tute  ovog momenta. Bilo kakva velika promjena poput polaska u vrtić, dolazak brata ili sestre ili preseljenje u novi dom  - može odvratiti pažnju djeteta od korištenja kahlice. Pričekajte da se dijete vrati ugodnu rutinu prije nego pokušate ponovno.

Kada predložim korištenje toaleta, dijete kaže "ne" ili se uzruja
Dijete može odbijati ići na toalet  iz istih razloga zbog kojih se ne želi kupati ili spavati. Otkrilo je da izgovarati NE način za ispoljavanje snage. Tada trebate popustiti i dati djetetu osjećaj da je glavno u ovom projektu.
Oduprite se potrebi za podsjećanjem. Iako je teško ne intervenirati kada mislite da je nezgoda neizbježna, previše podsjećanja može izazvati da se dijete osjeća kontrolirano. Umjesto stalnog ponavljanja pitanja "Trebaš li ići na tutu?" jednostavno kahlicu postavite na središnju poziciju u prostoriji i kada je god moguće dozolite djetetu da trči bez pelene, tako da može tutu koristiti kada poželi, bez Vašeg uplitanja.
Ne silite. Nije dobro dijete prisiljavati da sjedi na tuti ("Sjedni još malo, pa možda nešto izađe"). Ako dijete sjedi kratko vrijeme, i zatim se ide dalje igrati, pustite ga. Rezultat može biti i "nezgodica" negdje u stanu, ali jednako je moguće da će dijete sjesti ponovno na tutu ako osjeti potrebu.
Nemojte se ljutiti ako djetetu "pobjegne".  Nije lako ostati smiren kada Vas čeka čišćenje neugodnog nereda, ali pretjerana reakcija na nezgodu može učiniti da se dijete boji vršiti nuždu , a to može stvoriti strah oko cijelog procesa. nemojte grditi dijete ako se popiški u hlače. Bez obzira koliko ste frustrirani, nemojte kažnjavati dijete. Nije fer prema njemu i može dovesti do dugotrajnog otpora.
Nagradite dobro ponašanje. Proslavite kada dijete prvi puta obavi nešto u kahlicu i neka sse dijete osjeća važno ako je uspjelo čitav dan ostati suho. Ako dijete dobro reagira na pozitivne komentare, nemojte čekati da ode na tutu kako biste ga pohvalili. Recite djetetu povremeno kako je lijepo što ima suhe gaćice li pelenu. To će Vam dati mogućnost da dijete ohrabite kroz dan.

Sada kada dijete ide na tutu, rjeđe vrši veliku nuždu nego onda kada je nosilo pelene
Normalno je da neka djeca bez problema piške u tutu, ai imaju problem s kakanjem. Ta djeca se vjerojatno boje stvaranja nereda - možda im se dogodila nezgoda u vrtiću pa su oddgajatelji ili druge osobe pretjerano reagirali ili je bilo svjedok nezgode drugog djeteta oko kojeg se dignula prašina. Svaki put kada se dijete pokaka u tutu nagradite ga i pohvalite kako bi ono prevladalo svoj strah.
Ako dijete ima veliku nuždu skoro uvijek u isto vrijeme, neka mu tada kahlica bude pri ruci.

Dijete ima tvrdu stolicu
Još jedan razlog za odbijanje vršenja velike nužde je zatvor i tvrda stolica. Bol koju dijete osjeća kada pokuša kakati pojačava nelagodu sjedenja na tuti. I to stvara jedan začarani krug: zadržava stolicu, a to još više pogoršava zatvor, a kakanje koje slijedi je još bolnije, tako da se dijete boji koristiti tutu.
Hrana bogata vlaknima pomaže radu crijeva i omekšava stolicu.
Dijete kojemu je na dan dovoljno 1000 kalorija treba svega 19 grama vlakana. Samo nekoliko manjih porcija cjelovitih žitarica  daje djetetu sva vlakna koja su mu potrebna. Jedna porcija za dijete predstavlja jedna šnita kruha, pola šalice tjestenine ili riže ili šalica  gotovih žitarica.
Bolje je da dijete jede vlaknastu hranu u nekoliko navrata kroz dan, a ne sve u jednom obroku. Pobrinite se da dijete unosi dovolno tekućine. Voda bi bila najbolji izbor. Fizička aktivnost pomaže kretanju crijeva.
Pripazite da djeteu ne dajete preveliku količinu mliječnih proizvoda, koji mogu pogoršati zatvor. Ako baš ništa ne pomaže pitajte pedijatra za preporuku o korištenju pripravaka koji omekšavaju stolicu.

Dijete ne želi koristiti tutu u vrtiću
Pitajte odgajatelje u vrtiću o samom procesu vođenja djece na toalet. Možda nešto zbunjuje dijete. Možda tete vode djecu na toalet u skupinama, a dijete želi privatnost. Pitajte tetu može li dijete voditi samo na toalet ili samo s najboljim prijateljem.
Možda se radi o samoj školjki. Ako dijete ima problem prijeći s tute na školjku, možda biste mogli za vrtić nabaviti istu tutu kakvu dijete koristi kod kuće.

Dijete je išlo na tutu bez problema, a sada ponovno ima "nezgode"
Vama male promjene u životu - prelazak iz kinderbeta u pravi krevet, ili učenje plivanja - može dijete izbaciti iz ravnoteže. A ako je naučilo tek nedavno ići na toalet, može to zaboraviti.
Samo pripazite da se dijete zbog nezgodica ne osjeća loše ili posramljeno. Nemojte dijete prisiljavati na tutu dok se ponovno ne osjeća spremno. Istovremeno ohrabrujte dijete svaki korak koji napravi prema korištenju kahlice.
 Ako  dijete direktno traži pelene, nemojte iz toga praviti problem. Vratite mu pelene na par tjedana, dok ponovno ne pokaže interes za korištenje toaleta.