Olakšavanje djetetovih strahova

Dijete i strah
Normalno je da se dijete boji. Ipak, strah je prirodno stanje koje nam pomaže nositi se s novim iskustvima i štiti nas od opasnosti. Neka djeca se boje određenih stvari: kukaca, pasa, mraka ili glasnih zvukova, poput onog kojeg proizvodi usisavač. Druga djeca se boje novih situacija ili upoznavanja novih ljudi. Većina strahova će nestati kako dijete stječe sigurnost u sebe i svoju okolinu.

Kako djetetu možete pomoći?
Sljedeće strategije mogu pomoći, ali nemojte očekivati da dijete savlada sve strahove odmah. Proces može trajati mjesecima, pa i do godinu dana, prije nego dijete prebrodi određeni strah. U međuvremenu, normalno je za dijete bude "obuzeto" stvari koja ga plaši i pokazuje očaranost njome, oponaša stvar u igri, crta ju ili stalno o njoj priča. To je način djeteta za "proradi" svoj strah.

Nemojte umanjivati djetetove strahove. Oni se možda čine smiješnima i iracionalnima, ali oni su vrlo realni i ozbiljni za dijete. Pokušajte se ne smijati kada reagira strahom na npr. puštanje vode u toalet školjki ili na sirenu. Neka dijete vidi da znate kako je to bojati se nečeg. Ako dijete ohrabrujete i tješite, ono će naučiti da je normalno bojati se i da se strahovima treba baviti.

Pokušaj uvjeravanja djeteta da ne postoji razlog za strah samo će potpaliti dodatnu vatru. Vjerojatno će dijete postati uznemirenije ako mu kažete "nemoj se bojati, nema razloga da se bojiš psa". Umjesto toga, ponudite djetetu sigurnost "Razumijem da se bojiš psa. Budemo zajedno prošetali uz njega. Ako to ne želiš, držat ću te dok pas prolazi pored nas."

Koristite "sigurni" predmet. To je neki predmet - dekica, medo i sl. - koji može nekoj djeci pomoći sa strahovima. Takav predmet zabrinutom djetetu daje osjećaj poznatog i određenu sigurnost, pogotovo u vrijeme kada dijete trebate ostaviti u vrtiću ili prije odlaska na spavanje. Takva stvarčica može olakšati djetetu potencijalno strašne situacije poput upoznavanja novih ljudi, igranja u grupi ili posjet doktoru. Stoga neka dijete ima uz sebe omiljenu dekicu ili igračku. Prestat će s tom navikom negdje u dobi s 4 godine. Do tada će naučiti druge načine samotješenja kada je u strahu.

Objasnite, izložite, istražite. Tjeskobno dijete ponekad može savladati svoj strah ako mu date jednostavno i racionalno objašnjenje o onome što ga brine. Npr. strah od odvoda u kadi možete rješiti rečenicom "Voda i mjehurići mogu otići kroz odvod, ali gumena patkica i djeca ne mogu". Sirenu hitne pomoći možete objasniti na način "Hitna mora raditi veliku buku kako bi drugi auti znali da se moraju maknuti."
Za neku djecu demonstracija može biti korisna. Dijete se može osloboditi straha ako vidi da npr. usisavač može povući pijesak, mrvice ili prljavštinu, ali ne može povući vlak igračku ili tatine cipele. Ako se dijete jako boji frizera, neka vidi kako frizer Vama reže manji pramen kose kako biste mu pokazali da šišanje ne boli.
Ako prošla iskustva stvaraju strah kod djeteta - cijepljenje na primjer, i paniku prilikom puta do doktora, nemojte uljepšavati stvari. Ali nemojte se bazirati na onom ružnom. Nježno recite djetetu da će injekcija možda malo zapeći u početku, brzo će biti gotovo i nakon toga ćete zajedno raditi nešto zabavno. Obećanje da će dobiti nagradu pomaže djetetu skrenuti pozornost od strašnog događaja.

Djetetu možete pomoći da se oslobodi straha sa sigurne udaljenosti. Nabavite knjigu ili crtić o dobrim vješticama, dobrim duhovima i prijateljskim crnim mačkama. Ako se dijete boji životinja, odlazak u ZOO može pomoći.

Problem - zajedno ga riješite. Ako se dijete boji mraka, nabavite noćno svjetlo za njegovu sobu. Druge taktike koje rješavaju noćne tjeskobe: osobni čuvar (voljena plišana igračka), sprej protiv čudovišta (voda u boci za prskanje) ili magične riječi koje tjeraju neželjene posjetitelje.

Praksa kroz igru. Ako se dijete užasava doktora, može biti korisno igrati se onoga što se događa u ordinaciji.( Može pomoći set za igru doktora) Neka djeca se osjećaju bolje ako sa sobom kod doktora ponesu svoj doktorski kofer.

Nemojte djetetu govoriti o svojim strahovima. Ako dijete vidi da ste premrli od straha jer ste vidjeli pauka u sobi ili da drhtite kad idete zubaru, tada postoji velika mogućnost da će i ono imati strah od istih stvari. Možete priznati da niti vi niste baš voljeli ići kod zubara kao dijete, ali ste išli kako biste očuvali zdravlje zubi. Djetetu pomaže znati kako nije samo, te da ste i Vi prevladali neke svoje strahove.