Pretraži ovaj blog

četvrtak, 3. studenoga 2016.

Učenje bebe da spava - metode isplakavanja

Ljudi često misle kako ove metode uključuju ostavljanje beba samih da plaču dokle god treba prije nego zaspu. Ali ova metoda se jednostavno odnosi na bilo koji trening spavanja djeteta - a mnogo ih je - u kojima se navodi da je u redu ostaviti dijete da plače određeni dio vremena prije pružanja utjehe. Metoda isplakavanja se često povezuje sa pedijatrom Richardom Ferberom, pa se ponekad i naziva Ferberova metoda. Ferber je samo jedan od stručnjaka koji kaže da je plakanje, iako nije cilj, za neku djecu neizbježan dio učenja spavanja. Mnogi pedijatri kažu kako je plakanje normalno i ovakve metode su učinkovite u brojnim obiteljima.

Teorija isplakavanja

Pristup metode isplakavanja pretpostavlja da je samouspavljivanje vještina koju beba može savladati ako joj date priliku.
Zamisao je da dijete naviknuto na Vaše uspavljivanje, neće moći samo zaspati. I kada se probudi tijekom noći - a šo je normalan ciklus spavanja i za djecu i za odrasle - počet će plakati umjesto da ima sposobnost ponovo samo zaspati.
Suprotno tome, ako se beba nauči sama utješiti i zaspati navečer u vrijeme spavanja, istu sposobnost će iskoristiti tijekom noći.
Plakanje nije cilj ove metode, ali se navodi kako je neizbježna nuspojava dok se beba prilagođava na samostalno uspavljivanje. To će značiti kako kratkoročna bol zbog plakanja daje dugoročne prednosti: dijete koje samo odlazi na spavanje lagano i sretno, i roditelje koji mogu računati na dobar noćni odmor.

Primjeri ovih metoda

Ferber je vjerojatno najpoznatiji stručnjak koji zagovara metodu isplakavanja, ali nije jedini. Mnogo pedijatara smatra kako je plakanje sastavni dio procesa u kojem dijete usvaja zdrave navike spavanja. Neki su stroži u svom pristupu i traže da se dijete privikne na Vaš dnevni raspored, dok su drugi nešto blaži pa u svemu tome imaju stav da ipak treba pratiti dijete u njegovom tempu spavanja, hranjenja i budnosti.

Kako isprobati Ferberovu metodu?

Prvo morate pričekati da dijete postane fizički i emocionalno spremno prospavati cijelu noć, otprilike između 4 i 6 mjeseci starosti. Ferber ne postavlja točnu dob djeteta u kojem trebate započeti učenje, jer ona varira od djeteta do djeteta.
Ako niste sigurni je li dijete spremno, uvijek možete pokušati ili se savjetovati s djetetovim pedijatrom.

Korak 1
Dijete stavite u njegov krevetić kada je pospano, ali još uvijek budno.

Korak 2
Recite djetetu "laku noć" i izađite iz sobe. Ako plače kada izađete, neka plače određeno vrijeme.

Korak 3
Vratite se u sobu na ne dulje od jedne ili dvije minute kako biste ohrabrili i utješili dijete. Ostavite svjetla prigušena ili ugašena, a glas neka Vam bude umirujući. Nemojte dijete uzimati u ruke. Ponovo ga ostavite dok je još uvijek budno, čak i ako plače.

Korak 4
Ostanite izvan sobe nešto dulje nego prvi put i nastavite s istom rutinom. Svaki naredni put ostanite nešto dulje izvan sobe, i svaki put se vratite na svega minutu ili dvije. 

Korak 5
Držite se ovih koraka sve dok dijete ne zaspi kada ste izvan sobe.

Korak 6 
Ako se dijete opet probudi kasnije, nastavite s ovim koracima kao i prije nego je zaspalo.

Korak 7
Povećavajte postupno vrijeme između vraćanja djetetu svake večeri. U većini slučajeva, prema Ferberu, dijete će samostalno zaspati treću ili četvrtu noć - najdulje sedmu noć. Ako se dijete jako odupire i nakon nekoliko noći, pričekajte par tjedana pa pokušajte ponovo.

Koliko dugo trebam dijete ostaviti samo?
  • Prva noć - Prvi puta dijete ostavite na 3 minute, pet minuta drugi put i 10 minuta treći i svaki sljedeći put.
  • Druga noć - Otiđite na pet minuta, zatim deset i zatim dvanaest minuta.
  • Intervali neka budu dulji svaku sljedeću noć.
Zapamtite da nema ničega magičnoga u ovim vremenskim intervalima. Možete odabrati bilo koju duljinu s kojom se Vi osjećate ugodno.

Praktični savjeti vezani za metodu isplakavanja

  • Napravite rutinu koje ćete se pridržavati svake večeri prije odlaska u krevet. Na primjer, knjiga, kupka i uspavanka svake večeri u slično vrijeme. Na ovaj način dijete točno zna što slijedi i što da očekuje. Pomaže i dnevni raspored spavanja kojega se pridržavate.
  • I Vi i partner se morate emocionalno i praktično pripremiti prije početka primjene metode isplakavanja. S praktične strane nije dobro započinjati ovu metodu ako Vi ili partner na primjer planirate poslovni put, ili ako Vam rodbina dolazi u posjet. 
  • S emocionalne strane, razgovarajte o svom planu s partnerom i budite sigurni da se razumijete i slažete oko postupka. Na taj način ćete moći podupirati jedno drugoga.
  • Jednom kada ste krenuli u provedbu plana, držite ga se. Roditelji koji su uspjeli držeći se ovih koraka kažu kako je važno biti dosljedan. Osim ako ne shvatite da dijete nije fizički ili emocionalno spremno i tada na kraće vrijeme prekinete primjenu ovih metoda. Nakon par tjedana možete pokušati ponovno. Kada se beba probudi u 2 sata ujutro možda ćete doći u iskušenje ustati se i tješiti ga i ljuljati na rukama, ali ako to učinite sav težak trud pada u vodu.
  • Imajte u planu da možda niti Vi nećete spavati dobro, pa provedbu ove metode možete početi u petak, pa će ju beba možda usvojiti do ponedjeljka. I te neprospavane noći mogu biti iscrpljujuće. U vremenu čekanja otiđite na drugi dio stana ili pustite neku muziku kako ne biste čuli baš svaki jecaj. Pokušajte se opustiti znajući da kada je sve gotovo, svi u kući će spavati mirnije i sretnije.
  • Ponekad pustite partnera u "borbu" s djetetom, a Vi se opustite. Zatim zamijenite uloge.
  • Prilagodite metodu svojoj obitelji. Ako Vam se ova metoda čini pregrubom, možete vrijeme čekanja produljivati svake druge noći a ne svake večeri. I uvijek se sjetite cilja: dobar noćni odmor i za Vas i za dijete.
  • Očekujte korake unatrag. Regres se može pojaviti kada se dijete razboli ili kada putujete.

Jesu li metode isplakavanja uspješne?

Za neke roditelje ove metode su uspješne baš kao što trebaju biti. Nakon par večeri i malo plakanja, njihova djeca spavaju smireno kroz noć. Kod drugih roditelja, kada suze ne prestaju i san ne dolazi djetetu na oči, vrijeme je za neku drugu metodu.
Nisu sva djeca ista, i ne može se kod svih pristupati na isti način. Samo zato što je dijete Vaše sestre tako naučilo zaspati, ne znači da će i Vaše. Isto tako, ovakav pristup je možda bio uspješan kod prvog djeteta, ali neće paliti kod drugog.