Problemi s privikavanjem na tutu

Dijete ne želi koristiti toalet
Čudno koliko žvuči, ali djeca ponekad odbijaju koristiti toalet jer ga se boje. Zamislite škojku s djetetovog stajlišta - velika je, tvrda i hladna, stvara glasne zvukove i stvari u njoj nestaju i više ih nema. S ovog stajlišta školjka je nešto čega se treba bojati. Najbolje što možete u ovom slučaju da djetetu postane ugodno vršiti nuždu na kahlici. Počnite s riječima kako je kahlica samo njegova. Dozvolite djetetu da kahlicu zalijepi omiljenje sličice. Neka na tutu sjedne potpuno odjeveno, neka stavi medeka da sjedi na kahlici i nosi po kući ako želi.
Kako bi dijete naviknuli na školjku, možete uzeti pelenu u koju se dijete pokakalo, isprazniti ju u školjku i dozvoliti da dijete pusti vodu  gleda kako kakica nestaje. Ohrabrite dijete i recite da se to treba dogoditi (odlazak kakice i glasni zvukovi).
Ako dijete pokazuje sve znakove spremnosti ali još uvijek ne želi, nešto ga sprječava da se skoncentrira na vježbanje tute  ovog momenta. Bilo kakva velika promjena poput polaska u vrtić, dolazak brata ili sestre ili preseljenje u novi dom  - može odvratiti pažnju djeteta od korištenja kahlice. Pričekajte da se dijete vrati ugodnu rutinu prije nego pokušate ponovno.

Kada predložim korištenje toaleta, dijete kaže "ne" ili se uzruja
Dijete može odbijati ići na toalet  iz istih razloga zbog kojih se ne želi kupati ili spavati. Otkrilo je da izgovarati NE način za ispoljavanje snage. Tada trebate popustiti i dati djetetu osjećaj da je glavno u ovom projektu.
Oduprite se potrebi za podsjećanjem. Iako je teško ne intervenirati kada mislite da je nezgoda neizbježna, previše podsjećanja može izazvati da se dijete osjeća kontrolirano. Umjesto stalnog ponavljanja pitanja "Trebaš li ići na tutu?" jednostavno kahlicu postavite na središnju poziciju u prostoriji i kada je god moguće dozolite djetetu da trči bez pelene, tako da može tutu koristiti kada poželi, bez Vašeg uplitanja.
Ne silite. Nije dobro dijete prisiljavati da sjedi na tuti ("Sjedni još malo, pa možda nešto izađe"). Ako dijete sjedi kratko vrijeme, i zatim se ide dalje igrati, pustite ga. Rezultat može biti i "nezgodica" negdje u stanu, ali jednako je moguće da će dijete sjesti ponovno na tutu ako osjeti potrebu.
Nemojte se ljutiti ako djetetu "pobjegne".  Nije lako ostati smiren kada Vas čeka čišćenje neugodnog nereda, ali pretjerana reakcija na nezgodu može učiniti da se dijete boji vršiti nuždu , a to može stvoriti strah oko cijelog procesa. nemojte grditi dijete ako se popiški u hlače. Bez obzira koliko ste frustrirani, nemojte kažnjavati dijete. Nije fer prema njemu i može dovesti do dugotrajnog otpora.
Nagradite dobro ponašanje. Proslavite kada dijete prvi puta obavi nešto u kahlicu i neka sse dijete osjeća važno ako je uspjelo čitav dan ostati suho. Ako dijete dobro reagira na pozitivne komentare, nemojte čekati da ode na tutu kako biste ga pohvalili. Recite djetetu povremeno kako je lijepo što ima suhe gaćice li pelenu. To će Vam dati mogućnost da dijete ohrabite kroz dan.

Sada kada dijete ide na tutu, rjeđe vrši veliku nuždu nego onda kada je nosilo pelene
Normalno je da neka djeca bez problema piške u tutu, ai imaju problem s kakanjem. Ta djeca se vjerojatno boje stvaranja nereda - možda im se dogodila nezgoda u vrtiću pa su oddgajatelji ili druge osobe pretjerano reagirali ili je bilo svjedok nezgode drugog djeteta oko kojeg se dignula prašina. Svaki put kada se dijete pokaka u tutu nagradite ga i pohvalite kako bi ono prevladalo svoj strah.
Ako dijete ima veliku nuždu skoro uvijek u isto vrijeme, neka mu tada kahlica bude pri ruci.

Dijete ima tvrdu stolicu
Još jedan razlog za odbijanje vršenja velike nužde je zatvor i tvrda stolica. Bol koju dijete osjeća kada pokuša kakati pojačava nelagodu sjedenja na tuti. I to stvara jedan začarani krug: zadržava stolicu, a to još više pogoršava zatvor, a kakanje koje slijedi je još bolnije, tako da se dijete boji koristiti tutu.
Hrana bogata vlaknima pomaže radu crijeva i omekšava stolicu.
Dijete kojemu je na dan dovoljno 1000 kalorija treba svega 19 grama vlakana. Samo nekoliko manjih porcija cjelovitih žitarica  daje djetetu sva vlakna koja su mu potrebna. Jedna porcija za dijete predstavlja jedna šnita kruha, pola šalice tjestenine ili riže ili šalica  gotovih žitarica.
Bolje je da dijete jede vlaknastu hranu u nekoliko navrata kroz dan, a ne sve u jednom obroku. Pobrinite se da dijete unosi dovolno tekućine. Voda bi bila najbolji izbor. Fizička aktivnost pomaže kretanju crijeva.
Pripazite da djeteu ne dajete preveliku količinu mliječnih proizvoda, koji mogu pogoršati zatvor. Ako baš ništa ne pomaže pitajte pedijatra za preporuku o korištenju pripravaka koji omekšavaju stolicu.

Dijete ne želi koristiti tutu u vrtiću
Pitajte odgajatelje u vrtiću o samom procesu vođenja djece na toalet. Možda nešto zbunjuje dijete. Možda tete vode djecu na toalet u skupinama, a dijete želi privatnost. Pitajte tetu može li dijete voditi samo na toalet ili samo s najboljim prijateljem.
Možda se radi o samoj školjki. Ako dijete ima problem prijeći s tute na školjku, možda biste mogli za vrtić nabaviti istu tutu kakvu dijete koristi kod kuće.

Dijete je išlo na tutu bez problema, a sada ponovno ima "nezgode"
Vama male promjene u životu - prelazak iz kinderbeta u pravi krevet, ili učenje plivanja - može dijete izbaciti iz ravnoteže. A ako je naučilo tek nedavno ići na toalet, može to zaboraviti.
Samo pripazite da se dijete zbog nezgodica ne osjeća loše ili posramljeno. Nemojte dijete prisiljavati na tutu dok se ponovno ne osjeća spremno. Istovremeno ohrabrujte dijete svaki korak koji napravi prema korištenju kahlice.
 Ako  dijete direktno traži pelene, nemojte iz toga praviti problem. Vratite mu pelene na par tjedana, dok ponovno ne pokaže interes za korištenje toaleta.

Učenje na kahlicu - što pomaže

Kako biste prelazak na kahlicu učinili glatkim procesom i za Vas i za dijete, odvojite moment i naučite što uspijeva, a što ne.

Čekajte da dijete bude spremno
Nema magične dobi za dijete da počne koristiti kahlicu. Većina djece razvije potrebne fizičke i psihičke sposobnosti između 18 i 24 mjeseca starosti, dok neka to ne uspiju sve do trećeg rođendana, pa čak i četvrtog. Obratite pozornost na fizičke, kognitivne i socijalne znakove koje dijete pokazuje i pokušajte.
Ako se dijete suočava s promjenama poput polaska u vrtić, dolaska brata ili sestre, putovanjem i sl., pričekajte da se stvari malo umire prije pokaušaja privikavanja na kahlicu.
Jednom kada počnete, i pokušavate nekoliko tjedana bez uspjeha, to je znak da dijete još nije spremno. Pričekajte još nekoliko tjedana i pokušajte ponovno.

Napravite plan
Prije nego kupite kahlicu, važno je imati plan za ovaj proces. Odlučite kada i kako želite početi, kako rješavati usputne nezgode i slično.
Istovremeno, pripremite se na fleksibilnost. Nema načina za predviđanje kako će dijete reagirati na kahlicu i koja tehnika će djetetu odgovarati. Zapamtite da se uspjeh ne postiže po jednoj ravnoj liniji. Dijete može napredovati, pa onda usporiti ili čak otići par koraka unatrag tijekom procesa učenja odlaska na kahlicu (tutu).

Krenite polako
Naučiti vršiti nuždu na tutu može zahtijeviti mnogo vremena. Da, neka djeca će to savladati u samo par dana, ali mnogima će biti potrebni mjeseci, pogotovo kada se radi o ostajanju suhima preko noći.
Nemojte tjerati dijete (ili dozvoliti drugima da ga tjeraju) da uči na tutu brže nego što to ono samo može. Dajte mu vremena da se nauči na ovaj novi proces. Dijete će ići s faze na fazu svojom brzinom.
Naravno, savršeno je normalno i u redu pokušati motivirati dijete nježnim podsjećanjem i ohrabrivanjem. Ako se djetetu omakne, ne brinite i nemojte se nervirati.

Pohvala
Za vrijeme učenja odlaska na tutu, dijete će reagirati na pozitivno ohrabrenje. Kada god prijeđe na novu fazu ili pokuša koristiti kahlicu (čak i ako ne uspije), recite mu kako to odlično radi i kako ste ponosni na njega. Pohvalite tu i tamo dijete kada ima suhu pelenu ili suhe gaćice. Ali pazite da ne pretjerate. Previše pohvala može dijete učiniti nervoznim i bojat će se da će Vas razočarati, a to opet vodi u dodatne "nezgode".

Prihvatite da će biti nezgoda
Vrlo je vjerojatno da će se dogoditi brojne "nezgode" prije nego dijete počne u potpunosti kontrolirati nuždu. Nemojte se ljutiti na njega ili kažnjavati dijete. Ipak, tek nedavno je djetetov živčani sustav dovoljno sazrio kako bi mogao percipirati osjećaj punog mjehura ili pritisak u rektumu, a mišići su tek dovoljno razvili da bi mogli zadržati stolicu ili urin - i to tek ako ranije sazrijeva.
S vremenom će dijete shvatiti proces. Kada se djetetu i omakne, smireno počistite nered i samo natuknite djetetu kako bi drugi puta moglo pokušati koristiti tutu.

Vrtić - prednosti i nedostaci

Prednosti vrtića
Mnogi roditelji vole vrtiće jer oni nude formalnu, strukturiranu okolinu. Mnogi vrtići su i pod inspekcijskim nadzorom, a odgajatelji su pod nadzorom još stručnijih osoba od njih, dok ravnatelji sve nadgledaju. Vrtići imaju čista pravila koja roditelji trebaju slijediti (vrijeme dolaska i odlaska) tako da točno znate što se od Vas očekuje. Vrtić je često i finanacijski isplativiji, a roditelji imaju priliku susresti se s drugim roditeljima koji mogu pružiti potporu i eventualno pričuvati dijete ako je potrebno.
Također dogovor je sigurniji ( u usporedbi s npr. rodbinom ili dadiljom) jer se vrtić obvezuje čuvati dijete bez obzira i na činjenicu da se odgajatelj možda razboli.
Odgajatelji u vrtićima su educirani o ponašanju djeteta od najranije dobi stoga i znaju što očekivati u razvoju djeteta i kako oblikovati njegove prirodno nadolazeće vještine.
U dobrom vrtići kroz dan se provode razne aktivnosti kako bi dijete naučilo mnoge vještine (pjevanje, plesanje, pričanje priča). U vrtiću djeca kroz igru uče nove stvari, i ta igra nije samo igra. Mnoge aktivnosti zahtijevaju korištenje i desne i lijeve strane mozga na organiziran i metodički način.
Jedno istraživanje koje se još uvijek provodi daje naslutiti kako djeca koja borave u kvlitetnim vrtićima mogu čak imate više razvijene intelektualne granice od onih koji se nalaze u drugim oblicima brige.
Konačno, djeca imaju koristi od šanse da komuniciraju i druže se s ostalom djecom ( a to nemaju priliku kada ih kod kuće čuvaju tete, bake ili dadilje).

Nedostaci vrtića
Jedan problem s vrtićem je da ste na milost i nemilost prepušteni vrtiću. Možda ćete morati platiti više ako kasnije dolazite po dijete, tražiti rezervni plan ako vrtićne radi tijekom godišnjih odmora i ostati kod kuće kad je dijete bolesno. Isto tako, veća je vjerojatnost da će dijete pokupiti razne bolesti jer je izloženo većem broju bakterija i virusa.
U vrtiću djeca ne mogu dobiti brigu jedan-na-jedan s mamom ili dadiljom. Uz to roditelji znaju koliko je teško brinuti se za više djece odjednom.

Zaključak
Istina je da kvaliteta brige o djetetu pada kada jedna osoba mora paziti i čuvati preveliki broj djece, ali dobri vrtići se trude držati dobar omjer. Svjetske preporuke kažu sljedeće (iako je to u našim gradskim vrtićima teško dostignuti):

• Jedan odgajatelj na troje djece u grupama od šest, omjer 1:4 ako je osmero djece, 1:5 za desetero i 1:6 za dvanaestero djece. Grupe ne bi trebale imati više od 12 djece.

Prepoznati dobru dadilju

Dijete voli dadilju
Možda će biti potrebno neko vrijeme prije nego dijete stekne povjerenje i zavoli dadilju. Čak niti najbolji odgajatelji ne mogu zamijeniti Vas ili partnera. Ipak, nakon nekoliko dana provedenih zajedno, trebali biste primjetiti kako dijete razvija ljubav prema dadilji (što ne znači da će pokazati oduševljenje čim ju vidi na vratima). Ako se to ne događa, možda dijete od dadilje ne dobiva vrstu nježnosti ili utjehe koju dobiva od Vas. Ili im se jednostavno osobnosti ne podudaraju.

Dadlja je istinski sretna kada vidi Vaše dijete.
Ako dadilja uistinu uživa provoditi vrijeme s Vašim djetetom, znat ćete to - i dijete će to osjetiti. Njena ljubav će blještati svaki puta kada se druži s djetetom.

Dadilja daje kreativna rješenja za probleme i radi zajedno s Vama kako bi djetetu osigurala najbolju moguću skrb.
 Ako dijete ne voli provoditi vrijeme na trbuhu, npr., dadilja će postavljati igračke ispred djeteta kako bi mu ovo vrijeme bilo interesantnije. Ili ako djetetu ponestanu boje usred izrade likovnog rada, dadilja će pronaći neki drugi izvor koji će poslužiti istoj svrsi. Ako dijete ne spava, pitat će Vas za savijet. Preuzimanje inicijative i surađivanje s Vama pokazuje kako je shvatila svoj posao ozbiljno.

Poštuje Vaše vrijeme.
Pouzdana dadilja će doći na posao na vrijeme i javiti Vam ako će slučajno zakasniti. Također će Vas upozoriti ako postoji mogućnost da se neće moći brinuti o djetetu, i eventualno pronaći zamjenskog odgajatelja.

Trudi se da održi povezanost.
Dadilja koja ozbiljno shvaća svoj posao informirat će Vas putem zabilješki ili će možda ispunjavati dnevni izvještaj. Naći će vremena da s Vama porazgovara o napretku djeteta ili nečemu što Vas zabrinjava.

Dijete je čisto i nemate potrebu za čišćenjem nereda.
Čistoća je znak savjesnosti. Želite da je dadilja usmjerena na dijete, a ne na čišćenje Vašeg doma, no ipak bi dadilja trebala pospremiti nered kojeg je dijete napravilo. Također, dijete bi uvijek trebalo biti umiveno i čistih ruku.

Nezgode su rijetka pojava.
Naravno da se padovi događaju, ali dobroj dadilji sigurnost je na prvom mjestu. Gledat će na obje strane prije nego s kolicima prijeđe cestu, dijete na igralištu držati na oku, i brinuti se da su sigurnosna vratašca zatvorena. Ako dadilja vozi dijete, provezite se par puta s njom kako biste vidjeli način na koji vozi. Budite sigurni da je autosjedalica ispravno postavljena i da je dijete uvijek ispravno zavezano.

Znakovi loše dadilje

Nije uvijek lako znati radi li dadilja dobro svoj posao. Kako biste bili sigurni, možda ćete morati malo istraživati. Neki roditelji koji sumnjaju u dadilje znaju postaviti video nadzor. Ipak, često je moguće reći da nešto nevalja bez da se ode u taj ekstrem. Možda imate problem ako:

Čini se kako se dijete boji dadilje i postalo je povučeno. Mnogo puta djeci je potreban period adaptacije kako bi se priviknulo na novu osobu koja ga čuva. Dijete će možda u početku plakati, bacati stvari ili imati tantrum. To je normalno. Ako se dijete čini nesretnim kroz dulji period možda je bolje zapitati se.
Dadilja nikada ne može zamijeniti mamu ili tatu, ali se dijete mora osjećati ugodno s njom. Možda se dijete i dadilja još nisu povezali, ili dadilja ne pruža djetetu toplinu i utjehu koja je djetetu potrebna. U svakom međuljudskom odnosu, kemija je važna.

Čini se kako dadilja skriva dnevni raspored. Kako dijete i dadilja provode dane ne bi smjela biti tajna. Kada dođete kući vjerojatno biste željeli znati što je dijete radilo. Ako dadilja ne voli o tome razgovarati, postoje dvije mogućnosti: ili dadilja nema dobru komunikaciju s Vama ili ima nešto za sakriti. Čak i dadilja koja lošije govori engleski morala bi moći ispričati što je dijete radilo tog dana.

Djetetu se događa previše nezgoda koje se mogu izbjeći. Dadilja mora imati na oku Vaše dijete i znati što ono radi cijelo vrijeme kako bi se spriječila povreda. Možda ostavlja dijete bez nadzora dok se ono igra.

Primjećuje kako dadilja ne provodi Vaše zahtijeve.  I Vi i dadillja radite za dobrobit djeteta, tako da se dadilja ne bi trebala ponašati kao da zna više o odgajanju Vašeg djeteta od Vas.

Dadilja kritizira Vaš odgoj. Ponovno, trebali biste biti tim. Svaki konstruktivan prijedlog dadilje trebao bi biti dobrodošao, pogotovo zato jer ona provodi puno vremena s djetetom koje se stalno mijenja. Ako imate osjećaj kako niste na istoj valnoj duljini kada se radi o djetetovoj prehrani, spavanju i sigurnosti , tada odnos možda neće dugo potrajati.

Dadilja često kasni. Nepouzdan odgojitelj uzrokovat će Vaše kašnjenje vrlo često. Pronađite nekoga tko je predan svom poslu i misli o Vašim potrebama. Kašnjenje i neobjašnjena odsutnost može značiti da je dadilja nepouzdana i u drugim aspektima.

Dijete često izgleda vrlo neuredno i prljavo. Djeca se zamažu tijekom igre, ali ako dijete stalno ima ljepljive prste od jela i na kraju dana ga se uvijek mora presvući cijeloga, tada je to problem. Ako dadilja ne može zadovoljiti osnove higijene, tada možda ne može zadovoljiti niti ostale djetetove potrebe.

Priče ne drže vodu. Nikada nemojte tolerirati nekoga tko krade, laže ili Vas vara na bilo koji način. Morate moći vjerovati odgajatelju kako bi odnos mogao funkcionirati.

Dijete je stalno gladno i umorno. Ako dijete jede kao da nije pojelo zalogaj hrane cijeli dan ili je toliko iscrpljeno da ne može držati oči otvorene, to znak za uzbunu. Dadilja možda ne hrani dijete na vrijeme ili ga na vrijeme ne stavlja spavati.

Imate loš osjećaj o dadilji. Kada ste u dvojbi, vjerujte svom instinktu. Intuicija je vjerojatno istinita, dakle ako imate loš osjećaj o dadilji, pronađite drugu.

Dijete vrišti kada ga se ostavlja u vrtiću

Možda Vas brine ova situacija i postavljate mnoga pitanja. Kako se dijete ponaša jednom kada ga ostavite u vrtiću i odete na posao? Je li to jedna od mnogih situacija gdje je majka jadna pola dana, a dijete pola sata ili ono ostaje biti tužno još dugo nakon što je majka otišla? Najvažnije, kakva Vam se čini atmosfera u vrtiću i kako se nosite s povratkom na posao.

Ako ste u osnovi zadovoljni s vrtićem i poslom, a balans između posla i doma je dobar, dijete će se vjerojatno brzo priviknuti. Ako niste sigurni da dijete dobiva dobru skrb u vrtiću ili mnogo radite, vrlo je vjerojatno da će i dijete biti nesigurno.

Ovisno o odgovorima na ova pitanja, postoje koraci koje možete provesti kako bi proces ostavljanja djeteta svakog jutra bio lakši i za Vas i za dijete. Prvo je dobiti bolji uvid u djetetov dan kada Vas nema. Ostavljanje djeteta ujutro i dolazak po njega satima kasnije ne daje Vam dobru sliku o tome što dijete radi dok Vas nema. Trebate vidjeti djete u različitim, neplaniranim momentima u danu - bez da dijete vidi Vas.

Neki vrtići imaju kamere kako bi roditelji mogli djecu vidjeti izvana (moderniji imaju i internetski streaming kako biste mogli pratiti dijete i iz ureda). Većina ipak ima prozor ili otvor na vratima koji je prihvatljiv, nenapadan roditeljski nadzor kroz koji možete proviriti.

 Dalje, možete razgovarati s djetetovim odgajateljem (i sa svojim šefom), te uz njihovu kooperativnost, započeti proces prilagodbe ispočetka. Ovog puta, napravite prilagodbu umjerenijom, postupnijom, kroz tjedan dana. Prvi dan ostanite s djetetom u vrtiću cijeli dan i nemojte ga ostavljati. Drugi dan ostanite do vremena kada se dijete osjeća ugodno, i tada ga ostavite na pola sata. Treći dan ostavite dijete na par sati. Tijekom zadnja dva dana tjedna provedite pola dana s djetetom u vrtiću i zatim ga ostavite drugu polovicu.

Dok ste u vrtiću pokažite djetetu kako se slažete s odgajateljem, kako vjerujete odgajatelju i kako odgajtelj uvijek zna gdje ste. Neka dijete u vrtić ponese omiljenu igračku, dudu varalicu ili nešto poznato od kuće. Tako će se dijete osjećati ugodnije kada se ne nalazi u sigurnosti svog doma.

Nadalje, razmislite stvara li stres u djetetu baš to što vidi kako Vi odlazite. Najlakši način je da pokušate s drugim osobama. Neka otac ili bliski prijatelj odvede dijete u vrtić. Na taj način, dijete Vas ostavlja tamo gdje voli misliti da se nalazite - sigurno u kući.

Zašto zubi djeteta izgledaju obojeno?

Ako zubi djeteta izgledaju žuto ili narančasto, vrlo je vjerojatno da nisu pažljivo oprani, a nakupljeni plak na njima se obojio pigmentima iz hrane. Ove naslage u većini slučajeva možete odstraniti četkanjem s malo paste za zube, a ako ne uspijete, odvedite dijete stomatologu koji će to zasigurno uspjeti. Te mrljice (obojenost) nisu nužno zubni karijes, ali ako dozvolite da se plak akumulira na zubima možete dozvoliti nastajanje gingivitisa (upale zubnog mesa) i to nije nešto što biste željeli.

Ako na zubima vidite tamne mrlje, uzrok može biti i željezo iz multivitamina  kojeg možda dajete djetetu. Ako je Vaše dijete jedno od tisuću koje je podložno ovim mrljicama, trebat ćete biti još uporniji u četkanju. Ako se obojenost ukorijeni, vrlo teško se skida. Čak i profesionalno čišćenje kod stomatologa ne mora biti uspješno. No ipak ova obojenost ne utječe na zdravlje zuba, iako Vam se možda ne sviđa kako zubi izgledaju.
Mliječni zubi mogu biti diskolorirani ako su ozlijeđeni u padu. Ova obojenost je u unutrašnjosti zuba i ne može se odstraniti. Ako dijete ima neku kroničnu bolest ili stalne visoke temperature ili je izloženo određenim lijekovima ili višku fluorida kroz duži period djetinjstva, to možda neće utjecati na mliječne zube ali hoće na trajne koji tada mogu biti diskolorirani.

Kako djetetu oprati zube bez borbe?

Djetetu će pranje zubi biti privlačnije ako cijelo iskustvo napravite zabavnim. Na primjer, Možete kupiti električnu četkicu koja je napraviti dosta posla dok će zujanje zabavljati dijete u isto vrijeme. Ako više volite običnu četkicu, odvedite dijete u dućan kako bi si samo odabralo svoju četkicu. Neke četkice imaju likove iz crtića na sebi.
Sa četkanjem krenite što ranije kako bi ono postalo dio dnevne rutine, i prije nego dijete za sve počne govoriti "ne"  boriti se protiv određenih radni (npr. održavanja higijene). Također, neka četkanje zubi bude obiteljska aktivnost. Neka dijete gleda Vas kako perete zube i kako uživate u tome. Ako se ponašate kao da je pranje zubi jedna od najljepših stvari koja Vam se događa u danu, i dijete će prati svoje zube s više gušta.

Nicanje i ispadanje zubi

Čak i prije nego se dijete rodi, zubni zameci se razvijaju ispod zubnog mesa. Ovdje pišemo o vremenu kada se bijeli biseri počinju pojavljivati u ustima i o vremenu kada oni ispadaju kako bi napravili mjesta za trajne nasljednike.
Ne zaboravite da je ovo grubi vodič. Savršeno je normalno da se djetetu pojavi prvi zub sa tri mjeseca, ali kasno, negdje oko prvog rođendana (neka djeca se rode sa zubima).

5 mjeseci (normalan raspon:4 do 10 mjeseci)
Počinje nicanje zubi. Zubno meso kod bebe može biti natečeno i crveno na mjestu gdje se zubi probijaju.

8 mjeseci (normalan raspon: 6 do 10 mjeseci)
Prvi zub je niknuo, uglavnom na središnjem dijelu donje čeljusti (donji središnji sjekutići). Ova dva zuba otprilike niču zajedno u isto vrijeme. Donji zubi uglavnom niču prije istih gornjih zuba.

10 mjeseci (normalan raspon: 8 do 12 mjeseci)
Gornji središnji sjekutići se pojavljuju. Cure uglavnom prije dobiju zube.

11 do 12 mjeseci (normalan raspon 11 do 12 mjeseci)
Drugi donji sjekutići niču (bočni), odmah do središnjih. Zubi uglavnom niču u parovima, jedan s lijeve i drugi s desne strane čeljusti.

12 mjeseci (normalan raspon: 9 do 13 mjeseci)
 Pojavljuju se gornji bočni sjekutići. Ako dijete nakon prvog rođendana u ustima nema znakove pojavljivanja zubi spomenite to njegovom doktoru, no nemojte paničariti. Kod neke djece se zubi ne pojave još nekoliko mjeseci poslije rođendana, pa na kraju ipak stignu svoje vršnjake.

15 mjeseci (normalni raspon: 13 do 18 mjeseci)
Prvi kutnjaci se pojavljuju u gornjoj i donjoj čeljusti.

18 mjeseci (normalni raspon: 16 do 22 mjeseca)
Izbijaju očnjaci u gornjoj i donjoj čeljusti.

26 mjeseci (normalan raspon: 23 do 33 mjesec)
Niču zadnji zubi, drugi mliječni kutnjaci i u gornjoj i donjoj čeljusti.

6 do 12 godina
Dijete počinje gubiti zube. Tijekom ovih godina, dijete ima mješovitu denticiju ( i mliječne i trajne zube u čeljustima). To je vrijeme kada trajni zubi zamjenjuju mliječne. Zubi mogu ispadati u bilo kojem redoslijedu, ali po redu kako su nicali. Središnji sjekutići ugavnom prvi ispadaju (sa oko 6 ili 7 godina), prate ih bočni sjekutići (sa oko 7 do 8 godina). Kutnjaci uglavnom ispadaju s oko 9 do 12 godina.

12 godina
Dijete ima svih 28 trajnih zubi. Preostala 4 umnjaka niču u dobi od 16 do 19 godina, pa i kasnije.

Briga za zdravlje zubi kod djeteta

Koristite malenu, mekanu četkicu i vrlo malo paste dječje paste za zube.
Dok dijete ne navrši 2 godine na četkicu stavljajte količinu paste koja odgovara veličini zrna riže. Nakon drugog rođendana, možete na četkicu staviti paste za zube u količini koja odgovara zrnu graška. Za djecu stariju od 5 godina dozvoljena količina je poput zrna graha. Slijedite ove preporuke kako dijete ne bi unijelo previše fluorida u organizam.
Dva puta  na dan (ujutro i poslije večere) nježno očetkajte zube djetetu sa svih strana, i jezik kako biste odstranili bakterije koje uzrokuju loš zadah. Jednom kada mislite kako dijete može svladati ispiranje usta vodom, naučite ga i tome.
Zamijenite četkicu čim primjetite da su se vlakna potrošila ili savinula.
Stomatolog može preporučiti i da čistite mjesta na zubima koji se dodiruju koncem. Najbolje vrijeme za to je odmah nakon četkanja kako bi konac unio fluoride između zuba.

Kada dijete može samo prati zube?
Čim ima volju i onda kada to može samo, dobra je zamisao dati djetetu da samo četka zube. Iako to neće dobro obaviti sve do svoje 7. godine.
U međuvremenu, perite svoje zube dok dijete pere svoje, zatim provjerite jedno drugom kako su zubi oprani. Recite djetetu kako ćete mu Vi očistiti mjesta koje je promašilo, a neka ono očisti mjesta koja ste Vi promašili na svojim zubima.

Što ako dijete ne želi četkati zube?
Ako se dijete buni svaki put kada treba prati zube, može pomoći da mu kupite četkicu s nekim likom iz crtića.
Možda je djetetu zgodno imati par različitih četkica tako da može birati s kojom će prati zube.

Trebaju li mom djetetu  fluoridi?
Zubi u razvoju imaju samo korist od malo fluorida. Ovaj mineral sprječava nastanak zubnog karijesa tako da jača zubnu caklinu i čini ju otpornijom na djelovanje kiselina i loših bakterija. Dijete može fluoride dobiti iz vode i iz paste za zube. Većina gradskih vodovoda, vodu fluoridira. Flaširana voda i sokovi također u sebi mogu sadržavati fluor, iako količina nije uvijek navedena na deklaraciji.
Zapamtite kako je mala količina fluorida dobra, a gutanje fluoridau prevelikim količinama može dovesti do fluoroze. Znak fluoroze su bijele mrlje na djetetovim trajnim zubima. Zato je važno ne koristiti mnogo paste, pogotovo prije nego dijete nauči ispljunuti višak paste za zube nakon četkanja.

Uzrokuje li određena hrana karijes?
Da. Nemojte pretjerivati sa slatkišima (uključujući i voće, sokove i hranu poput kikiriki maslaca) ili  hranu poput kruha, krekera, tjestenina, pereca, jer obje skupine namirnica mogu pridonijeti nastanku karijesa. Izbjegavajte i ljepljivu hranu poput sušenog voća, jer se ona teško skida sa zuba.
Kada djetetu i dajete ovakve tipove namirnica, poslužite ih mu kao međuobrok, a ne kao cjelodnevno grickanje.

Kada dijete odvesti zubaru (stomatologu)?
Stručnjaci se slažu kako biste dijete trebali odvesti zubaru sa oko godinu dana. Ako dijete još biste odveli na pregled, ugovorite termin što prije. Zatim slijedite upute koje Vam je doktor ispričao kako biste djetetove zube očuvali zdravima.

Dijete želi stajati tijekom kupanja, što da radim?

Ako je dijete odlučilo stajati u kadi, siliti ga da sjedne je vjerojatno opasnije nego dozvoliti mu da stoji - pogotovo ako to provocira pojavu tantruma. Također je lakše okupati dijete stojeći nego siliti ga da sjedne. Nabavite dovoljnu veliku podlogu za kupanje (za kadu), maknite se na što se dijete može udariti ako padne i budite uvijek blizu kada se dijete kupa.

Djeca koja su tek naučila hodati , žele hodati cijelo vrijeme. Neka ustvari ne žele raditi ništa drugo osim hodati - tako da ne žele sjediti čak ni prilikom jela. Ne uzimajte to srcu - ova faza uglavnom ne traje dugo, pogotovo kada dijete otkrije prednosti sjedenja. Nekoliko novih igračaka za kupanje ili pokoja plastčna posudica koja se može puniti vodom može biti dovoljno da dijete sjedne u kadi i igra se time.

Kako naučiti dijete da pere ruke poslije toaleta?

Kada je dijete dovoljno staro da uči koristiti kahlicu, dovoljno je staro i da imitira Vas što radite poslije. Neka gleda Vas kako rutinski perete ruke poslije nužde. Ako Vas vidi kako to radite, vjerojatno će povezati pranje ruku s odlaskom u toalet. Neka dijete stoji na maloj stolici kako bi moglo dosegnuti umivaonik, i pomognite mu s vodomi sapunom.
Kako biste potaknuli ovo ponašanje, možete dijete nagraditi (naljepnicom, zvjezdicom ili zagrljajem). Dobro je razdvojiti nagradu za korištenje kahlice od nagrade za pranje ruku. Kako bi bilo zabavnije, možete nabaviti posebne maramice ili ručnike koji se koriste za brisanje ruku nakon pranja poslije korištenja kahlice (sa nekakvom sličicom npr.). Nakon nekog vremena, pranje ruku nakon nužde postat će automatika.

Također dijete naučite da pere ruke prije jela. U tome mu također Vi morate biti model i uzor.

Mogu li djetetu čistiti uši štapićima za uši?

Nikada nemojte štapić za uši umetati u djetetov slušni kanal, jer na taj način lako možete probiti bubnjić. Ušni vosak (cerumen) je prirodna zaštita slušnog kanala i uglavnom nema razloga da ga vadite iz djetetovog uha.
Ako se brinete oko nakupljanja cerumena, o tome razgovarajte s pedijatrom. Ako je toliko cerumena nakupljeno da pedijatar ne može vidjeti bubnjić (koje mora moći vidjeti kada provjerava postoji li upala uha), pedijatar će ga odstraniti. U suprotnom, cerumen će izaći van sam od sebe. Vatirani štapić ga može samo nagurati dublje unutra.
Umjesto toga, očistite vanjski dio djetetovog uha štapićem navlaženim dječjim uljem ili peroksidom (a možete i vlažnom maramicom namočenom u vodi).

Kako privoliti dijete da jede zdraviju hranu

Zdrava hrana djetetu daje energiju koja mu je potrebna za učenje i rast. Uz to, pomoći će mu da ostane zdravo, održi zdrau tjelesnu težinu i uspostavi zdrave navike jedenja. U ovom postu su opisani načini kako zdrave namirnice napraviti najprivlačnijim izborom.

Uključite dijete
Odličan način da djetetu zdrave namirnice učinite uzbidljivima je da dijete uključite u odlučivanje o prehrani. Naravno da je dijete premaleno kako bi Vam pomoglo sastaviti meni, ali će vjerojatno uživati u odlasku u dućan.
Kada dijete postane dovoljno staro da shvati, zamolite ga da Vam drži popis za kupnju dok Vi birate namirnice. Usput mu dajte i da bira, "Breskve ili mango?", "Grašak ili mrkvu?", i sl. Stvorite naviku biranja jednog novog povrća ili voća tjedno, no na umu imajte da će možda biti potrebno i nekoliko pokušaja prije nego li dijete uopće pojede novu namirnicu. Neki doktori sugeriraju kako bi roditelji trebali novu namirnicu ponuditi barem 10  puta prije nego se okrenete drugom zdravom izboru.

Neka obroci i međuobroci budu zabavni
Neka dijete stavi na pizzu sir, šunku,... Na djetetovom tanjuru složite štapiće mrkve, cherry rajčice i sl. povrće u oblik lica koje se smije. Složite palačinke u oblik inicijala njegovog imena ili izrežite tost u oblik srca. Ponudite jogurt u koji ste izrezali komadiće voća i odjenite dijete u prekrasni "plašt" za jelo.

Odvedite dijete na izvor
Odvedite dijete na farmu, voćnjak i slično mjesto kako bi moglo vidjeti otkud dolazi hrana na njegovom tanjuru. U ovoj dobi možda još ne može napraiti poveznicu, ali ga iskustvo možda potakne da proba nešto za što u suprotnom ne bi bio zainteresiran.

Budite izbirljivi oko sokova
Voćni sokovi se ubrajaju u dnevni unos voća, stoga budite svjesni kakav sok i koju količinu dajete djetetu. Bilo bi najbolje da mu dajete samo 100%-ni voćni sok ili kombinaciju voća i povrća. Ovakvi sokovi su puni hranjivih tvari i sadržavaju manje količine šećera od većine drugih voćnih sokova. Neka djeca vole i čiste sokove od samog povrća.
Ako dijete ne želi piti mlijeko, možete pokušati dati djetetu sokove obogaćene vitaminom D i kalcijem. Pazite da u sokovima nema umjetnih aoma i zaslađivača. Takvi sokovi vrlo lako mogu pridonijeti djetetovoj pretilosti, jer dijete tada unosi ekstra kalorije, ali ne i sve hranjive tvari koje su mu potrebne. Također mogu izazvati zubni karijes, pogotovo ako ih dijete cijeli dan pijucka iz bočice.
Ograničite unos soka na pola do 3/4 čaše na dan, a djetetu dodatno dajte još voća. Kada je dijete žedno, djetetu dajte vodu.

Mućkajte i pecite
Smoothies je jednostavan način da dijete unese u organozam voće i hranjive tvari. Sve što trebate je blender i nekoliko jednostavnih sastojaka. Možete korisititi svježe ili smrznuto voće (borovnice ili banane) ili čak konzervirani ananas ili breskve (ali prvo ocijedite sirup).
U takvo izmiksano voće možete dodati tofu ili tvrdo kuhano jaje - oni daju proteine bez da promijene okus i teksturu - i mrvicu lanenih sjemenki za dodatna vlakna i omega3. Izmiksajte sve sa voćnim sokom ili mlijekom ili jogurtom.
Muffini od cjelovitog brašna su izvrstan izvor žitarica i vlakana, a mogu biti dobro "nosači" za voće i povrće. Napravite ih s bananama, borovnicama, mrkvom, ananasom i sl.

Brojite
Brinite o djetetovim potrebama, ali nemojte biti zabrinuti - nije teško zadovoljiti djetetove dnevne hranidbene potrebe. Dijete treba samo 1000 kalorija na dan. To znači da djetetu trebate servirati 1 do 2 žlice povrća i mesa za pola veličine njegovog dlana.
Npr. jušna žlica kikiriki maslaca tanko namazana na šnitu kruha od cjelovitog brašna i šalica cjelovitog mlijeka djetetu pružaju dovoljno proteina, magnezija, cinka, vlakana i kalcija.
I samo jedna banana, pola jabuke i pola šalice jagoda zadovoljavaju djetetovu dnevnu potrebu za voćem.

Budite dobar primjer
Prakticirajte ono što govorite djetetu. Ako dijete vidi da jedete mnogo brze i nezdrave hrane, te da preskačete obroke, ne možete očekivati da jede zdravo. Potrudite se da jedete cjelovite žitarice, voće i povrće pa će to biti bolje i za Vas i za dijete.


I na kraju. Odustanite od svađe oko hrane. Neka dijete odluči koliko će jesti i nemojte koristiti slatkiše kao nagradu ili njihovo uskraćivanje kao kaznu.
Pokušajte jesti zajedno - za stolom, a ne pred televizorom - i neka obrok bude što ugodniji, tko da dijete uspostavi dobar i zdrav odnos sa hranom i obrocima.

Navike spavanja kod djeteta

Vaše dijete u razdoblju od godine do dvije godine nije baš više beba, ali još uvijek mu je potrebno dosta spavanja. Do drugog rođendana dijete treba spavati oko 14 sati na dan, od toga 11 sati po noći. Ostatak sna dijete će nadoknaditi kroz dan.
S 12 mjeseci djetetu je još uvijek potrebno spavati dva puta na dan, no s 18 mjeseci može biti spremno na jedno spavanje po danu u trajanju od sat i pol do tri sata. Ta navika se treba slijediti dok dijete ne napuni pet godina. Prijelaz s dva dnevna spavanja na jedno može biti težak. U prijelaznom razdoblju možete izmjenjivati dane u kojima će dijete spavati dva puta i slijedeći dan jednom, ovisno o tome koliko je spavalo po noći. Kada spava samo jednom po danu, pokušajte dijete staviti na raniji počinak navečer.

Ništa posebno ne možete napraviti kako bi dijete postalo dobar spavač u ovoj dobi. Za sada je nekako najbolje slijediti niže napisane naputke.

Rutina prije spavanja
Redovna rutina prije odlaska u krevet pomaže djetetu da se umiri na kraju dana i postane spremno za san. Ako se treba rješiti viška energije, sasvim je u redu pustiti dijete da malo trči okolo prije nego što ćete ga usmjeriti na nešto što umiruje, poput tihe igre, kupanja ili priču prije spavanja. Slijedite isti "plan" svake večeri, pa čak i kada niste u svojoj kući. Djeca vole dosljednost jer tako mogu predvidjeti kada će se nešto dogoditi i kako , a to im pomaže osjećati kontrolu nad situacijom.

Držite se dnevnog plana
Uvijek je dobro napraviti raspored dana i držati ga se okvirno. Ako dijete svaki dan spava u podne, zatim jede, igra se, ide na kupanje i zatim na spavanje u slično vrijeme, vrlo je vjerojatno da će zaspati bez borbe.

Neka dijete bude sposobno zaspati samo 
Nemojte zaboraviti kako je važno da dijete zaspi samo svake večeri. Izbjegnite ljuljanje, dojenje ili pjevanje djetetu kako bi ono zaspalo kako bi se naučilo samo umiriti kada se probudi po noći. Buđenje djeteta po noći i plač ( u većini slučajeva) nisu baš idealni za Vas.


Potencijalni problemi
U ovoj dobi dijete može imati problema sa samouspavljivanjem ili se često budi po noći. To može biti i zbog novih uzbudljivih vještina koje stječe. Dijete je toliko uzbuđeno npr. hodanjem, da bi hodalo stalno, makar ste mu rekli da je vrijeme za spavanje.
Ako se dijete opire spavanju, većina stručnjaka savjetuje da dijete ostavite u kinderbetu na par minuta kako biste vidjeli hoće li se smiriti. Ako ne, može korisiti onaj pristup ostavljanja djeteta da plače svaki puta nešto dulje. Također morate odlučiti što ćete napravtiti kad se dijete probudi po noći, ne može samo zaspati i plačem Vas zove. Sasvim je u redu otići do djeteta i utješiti ga, ali ako se ono želi igrati, nježno ga podsjetite kako je još uvijek vrijeme za spavanje.

Tantrumi

Tantrum je emocionalni ekvivalent ljetnoj oluji - izenenadan je i ponekad vrlo bijesan. U jednom momentu Vi i Vaše dijete ste u restoranu i uživate u večeri, a drugi moment ono cvili, a zatim vrišti iz dubine pluća jer mu se slamčica presavinula. Djeca između 1 i 3 godine su posebno podložni tantrumima.
Iako ste možda pomislili da odgajate tiranina, ruku na srce, u ovoj dobi je vrlo malo vjerojatno da dijete manipulira Vama. Veća je vjerojatnost da je do "napada" došlo zbog frustracije. Djeca razumiju mnogo iše riječi koje čuju nego što ih mogu proizvesti. Kada dijete ne može izraziti kako se osjeća ili što želi, frustracija raste.

Kako se nositi s tantrumom
Ostanite hladne glave. Tantrum nije lijepo gledati. Dodajte lupanju, vrištanju i bacanju po podu repertoar koji može uključivati bacanje stvari, udaranje i zadržavanje daha dok ne poplavi. Ponekad se s tim ponašanjem teško nositi, roditelje treba umiriti i reći da je i zadržavanje daha normalno kada dijete ima svoj tantrum.
Kada dijete prolazi kroz tantrum, nije u mogućnosti slušati, iako će sigurno odgovoriti - negativno - na Vaše vikanje ili prijetnju. Općenito , ostati s djetetom u tom periodu je dobra zamisao. Ljutiti odlazak iz sobe, što se možda čini primamljivim rješenjem, može učiniti da se dijete osjeća napušteno. Oluja emocija kroz koju prolazi može plašiti dijete, i ono će cijeniti što ste u blizini.
Ako ste previše frustrirani, neki stručnjaci savjetuju da mirno izađete iz prostorije na nekoliko minuta i vratite se nakon što je dijete prestalo plakati. Svojom mirnoćom, umirit ćete dijete. Drugi savjet je da uzmete dijete u naručje i držite ga ako je to moguće (ako ne udara jako rukama i nogama). Ono će prepoznati Vaš mir i utjehu. Opet, neki stručnjaci kažu kako ova taktika nagrađuje negativno ponašanje i da je bolje u potpunosti ignorirati tantrum dok god se dijete ne smiri. Kroz svoje pogreške i uspjehe uvidjet ćete kakvo ponašanje je korisno u slučaju Vašeg djeteta. Kako god da odaberete nositi se s djetetovim tantrumom, budite dosljedni, jer je to ključ uspjeha.

Zapamtite da ste Vi odrasla osoba. Bez obzira na to koliko tantrum traje, nemojte djetetu davati nerazumne zahtjeve ili pokušati pregovarati s djetetom dok vrišti.
Najljepše bi bilo da se sa djetetom možete sakriti u špilju dok ono vrišti kako biste završili ovu javnu epizodu bijesa. Pokušajte ne brinuti što drugi misle - svatko tko je roditelj prošao je ovakve situacije.
Popuštanjem ćete dijete naučiti kako je bacanje na pod način da dobije što želi, a to će postaviti temelje za buduće konflikte. Uz to, dijete je već preplašeno time što se nalazi van kontrole. Zadnje što mu je potrebno da ste i Vi van kontrole.
Ako djetetovo ponašanje eskalira do točke kada počne udarati ljude ili životinje, bacati stvari i stalno vrišti, podignite ga i odnesite na sigurno mjesto, kao što je na primjer njegova soba. Djetetu objasnite zašto ste ga tu doveli (npr. udario si tetu Slavicu) i recite mu kako ćete ostati s njim sve dok se ne smiri.
Ako ste na javnom mjestu - čestom mjestu gdje se tantrumi javljaju - budite spremni otići sa svojim djetetom opet dok se ne smiri.

Pažljivo koristite vrijeme smirivanja. Ovisno o djetetu, povremeno korištenje vremena za smirivanje, počevši od dobi kada dijete ima 18 mjeseci, može mu pomoći lakše nositi se sa osjećajima kada ga ulovi tantrum. Stavljanje djeteta na mirno ili još bolje, dosadno mjesto na kratak period vremena (minutu po godini starosti) može biti dobra lekcija samosmirivanja. Objasnite djetetu zašto to radite i recite djetetu da ćete i dalje biti uz njega i da to nije kazna. Ako dijete odbija ostati na tom jednom mjestu, jednostavno ga vratite na predviđeno mjesto, smireno i nastavite sa svojim poslom. Osim da se uvjerite da je dobro, nemojte komunicirati s djetetom ili mu davati pažnju tijekom vremena za smirivanje.

Razgovarajte o ponašanju kasnije. Kada se oluja stiša, približite dijete sebi i razgovarajte o onome što se dogodilo. Raspravite o tantrumu jednostavnim jezikom i priznajte djetetovu frustraciju. Pomozite mu osjećaje prenijeti u riječi, npr. "Bio si jako ljut jer hrana nije bila ono što si želio". Vdijet ćete da jednom kada će se dijete moći izraziti riječima bit će lakše. Recite djetetu sa smješkom, "Žao mi je što te nisam razumio/jela. Sada kada ne vrištiš mogu saznati polako što želiš".

Recite djetetu da ga volite. Jednom kada je dijete smireno i imate šansu razgovarati s njime o tantrumu, dajte mu jedan brzi zagrljaj i recite mu koliko ga volite. Važno je nagraditi dobro ponašanje, uključujući i djetetovu sposobnost da se smiri i razgovara o stvarima s Vama.

Izbjegavajte situacije koje izazivaju tantrume. Obratite pažnju na situacije izazivaju burne emocije kod djeteta. Ako se one događaju kadaje dijete gladno, ponesite sa sobom grickalice. Ako je cendravo u kasno popodne, odradite obaveze ranije u danu. Ako teško prelazi s jedne na drugu aktivnost, najavite mu ranije promjene (kako ćete uskoro otići sa igrališta ili sjesti za stol i večerati). Tako mu dajete šansu da se prilagodi unaprijed i ispravno reagira.
Ako osjećate da je tantrum na putu, probajte djetetu odvratiti pozornost , promjenom mjesta boravka, davanjem igračke ili napravite nešto što ne očekuje.
Dijete postaje sve neovisnije, stoga mu ponudite izbor kada god je to moguće. Nitko ne voli cijelo vrijeme raditi što mu se govori. Rečenica "Želiš li mrkvu ili kukuruz?" bolja je od "Jedi svoj kukuruz!", jer daje djetetu kontrolu.
Pripazite koliko često govorite riječ ne. Ako ju već rutinski izgovarate, vjerojatno stvarate nepotrebni stres za oboje. Pokušajte malo popustiti i odaberite one bitne bitke koje ćete voditi.

Pripazite na znakove pretjeranog stresa. Iako su snevni tantrumi posve normalni dio odrastanja, dobra je zamisao imati na oku i potencijalne probleme. Postoji li problem u obitelji, neki ekstremno užurbani ili zaposleni period, tenzije između roditelja? Sve to može isprovocirati tantrum.
Ako se tantrumi čine pretjerano učestali ili previše intenzivni (npr. dijete ozljeđuje sebe ili druge), potražite pomoć pedijatra.

Dijete 14 mjeseci - razvoj socijalnih vještina

Kad biste promatrali grupu djece starih 14 mjeseci primjetili biste kako su oni ustvari grupa "usmaljenika". Druženje nije baš za djecu u ovoj u dobi. Djeca se sada uglavnom igraju jedno kraj drugoga, ali ne ulaze u međusobnu interakciju - osim ako se ne radi o tome da trebaju uzeti igračku drugom djetetu.
To je možda frustrirajuće za Vas, ali je potpuno normlano ponašanje. Za dijete su druga djeca samo objekti i ne vide ih kao prijatelje. Ono sebe doživljava kao centrom svemira, pa misli kako drugu djecu može gurati, povlačiti i pikati poput igračaka. Jedino što je djetetu važno je ono što ono želi. To nije sebičnost, tako sva djeca ove dobi doživljavaju svijet oko sebe.

Ako dijete rijetko komunicira s ostalom djecom (bilo braćom ili prijateljima), ovo bi moglo biti dobro vrijeme da dijete upišete u neku grupu za igru ili zabavnu aktivnost. Izlaganje djeteta raznim socijalnim prilikama pomoći će da mu interakcija s drugima postane ugodna prije nego uđe u predškolsku dob.
Drugi put kada odete na igralište, potražite mjesta gdje se dijete može igrati s drugom djecom. Ovdje igračke pripadaju svima, tako da dijeljenje obavezno. Da, djeca se vole natjecati tko će prvi niz tobogan ili na vrtuljak, ali ubrzo shvaćaju da postoji mnogo zabave i na drugim igračkama.

Jeste li ikada gledali štene psa? Ono trči okolo, vrti se, šnjofka što stigne, dodiruje šapom ili liže sve što može dosegnuti. Štene se igra, ali i uči o svojoj okolini. Djeca su poput štenadi ako ih tako promatramo. Igra je mnogo važnija za učenje od kartica sa slikama, pametnih videa, kompjuterskih igrica i sličnog. Kroz igru djeca uče oblike, boje, prostor oko sebe i odnos među ljudima. Uče nove riječi, vježbaju maštu i imaju priliku izraziti osjećaje o kojima ne znaju govoriti. Uče o strahovima, na primjer, kada se penju na penjalicu, ili o uzbuđenju kada se spuštaju niz tobogan. Igra je dječji posao, i što se ono može više igrati to bolje.

Dijete se boji stranaca? Sasvim je normalno da je dijete sumnjičavo kada se radi o ljudima koji nisu mama i tata. S vremenom će ovaj strah napustiti dijete, a u međuvremenu niže je nabrojano nekoliko naputaka kako olakšati sebi i djetetu.

• Kada se dijete odmiče od dobronamjernog "stranca" koji ga hoe zagrliti i poljubiti, jednostavno objasnite prijatelju kako je djetetu ugodnije ako mu se pristupa polako.
• Primite dijete ako se ini nervoznim u prisustvu nepoznatih ljudi. Vaša ugoda će ohrabriti dijete i pokazati mu da je u ugodnoj okolini.
• Izlažite dijete raznim ljudima u različitim okolnostima. Neka vidi kako razgovarate sa strancima u ZOO, parku, dućanu i sl. Pomoći će mu da prevlada strahove ako vidi da se vi ugodno osjećate u društvu stranaca.
• Nikada ne silite dijete. Kada god primjetite da se dijete boji novih ljudi, ne požurujte ga, iako bi to moglo povrijediti tu "novu" osobu. Djiete će se osjećati sigurnije ako ga utješite, nego da ga forsirate na taj kontakt. Pomoći će mu da vjeruje svojim instinktima ako se nađe u opasnoj situaciji u nekom trenutku.

Fizički razvoj djeteta od 14 mjeseci - vježba stvara savršenstvo

Ako dijete već hoda nekoliko mjeseci, sigurnost i stabilnost mu se poboljšavaju svakog dana. Sada već može krenuti s hodanjem i zaustaviti se vrlo jednostavno. Sad ve može i podignuti igraku s poda bez da padne. Dijete s 14 mjeseci voli pomicati predmete s jednog na drugo mjesto i nikada se ne čine preumornima kako bi okolo naguravali razne velike kutije i slično. U stvari, vidjet ćete kako je dijete u stalnom pokretu i testira svoje fizičke sposobnosti.
Sada dijete može imati dovoljno razvijenu koordinaciju kako bi se moglo dodavati s loptom. Sjednite na pod ravno ispred djeteta. Biti će okupirana ovom igrom barem 5 minuta! Guranje i lovljenje lopte su dosta komplicirane vještine, tako da se ne brinete ako ih nije dovoljno izkoordiniralo. Ovakve vrste igre su dio djetetove potrebe da bi istražilo fizički svijet, ali i predmete i ljude oko sebe.
Ako dijete još ne hoda, ne brinite, to je samo pitanje vremena. I prije nego što ćete mislite ono će već trčati po kući. Sasvim je normalno da dijete prohoda sa 9 mjeseci, ali i sa 18 mjeseci.

Što možete napraviti?
Ako dijete već hoda s lakoćom i počelo se penjati, postavite most za dijete. Uzmite glatki komad drveta i postavite ga na pod. Držite dijete za ruke dok prelazi preko mosta. Stavljanje jedne noge ispred druge pomaže usavršiti ravnotežu. Ako stavite jastuke oko drveta , čak će i padanje biti zabavno.

Usavršavanje pokreta ruku
Djeca vole dodirivati. U stvari, žele dotaknuti i osjetiti sve što mogu - koru drveta, kućne ljubimce, vodu koja curi iz slavine. Ako imate na umu da je dodir važan alat za učenje kod djece (jedan od načina da zapamte detalje oko različitih objekata) možda Vam pomogne da prestanete govoriti "nemoj dirati" kada god dijete nešto  poželi dotaknuti.
Jedan zabavni način kako možete potaknuti dijete da dodiruje predmete u kontroliranoj situaciji je da nabavite predmete u parovima. Na primjer, dvije tupe olovke, dva komada tkanine, dva komada papira, dvije školjke itd. - što je više različitih stvari to bolje. Svaki predmet iz para stavite u papirnatu vrećicu. Zatim sjednite s Vašim djetetom i pregledajte preostale predmete koji su ostali vani. Zatim, neka dijete posegne u vrećicu kako bi pronašlo odgovarajući predmet.
Pražnjenje kutija je još uvijek zabavna igra, ali tipično dijete u ovoj dobi razvija i finije pokrete. Možda će pokušati obuti vlastite cipele i biti vrlo frustrirano ako mu ne uspije, te  tražiti Vas za pomoć.

Dijete 14 mjeseci - razvoj govora

A 14 mjeseci dijete razumije mnogo više riječi nego što ih može izgovoriti. Vokabular djeteta se vjerojatno sastoji od pet riječi poput mama, tata, i drugih jednostavnijih riječi. No, ono svakog dana uči značenja novih riječi, i primjetit ćete kako dijete traži prilike svakog dana da ih vježba. Jednom kada dijete nauči izgovoriti riječ "pas", npr., svugdje će tražiti psa, u knjigama, po vani, u snimkama na televiziji - tako da može stalno ponavljati novu riječ.

Što Vi možete napraviti?
Rime, reklame i dječje pjesmice su veliki hit među djecom ove dobi. Ako Vaše dijete već govori nekoliko riječi, potaknite ga da ponavlja nakon Vas, a Vi djetetu pjevajte te pjesmice (blistaj, blistaj zvijezdo mala, npr.) Kako se dijete upoznaje s refrenom i melodijom, naučit će jednu po jednu riječ i prije nego što očekujete dijete će s Vama otpjevati cijelu pjesmicu.
Ako u ovo vrijeme Vaše dijete ne govori mnogo riječi, možete mu pomoći. Kada govorite djetetu, mijenjajte intonaciju, izraze lica i geste rukama, sve kako bi dijete razumjelo značenje pojedinih riječi. I nemojte požurivati dijete kada pokušava koristiti riječi - strpljivo slušajte i gledajte dijete u oči.

Komunikacija gestama, igranje skrivača
Sada kada dijete može pokazati što mu treba svojim ponašanjem i ponekom riječi, očekujte da će koristiti "alate" za komunikaciju. Možda će Vam donijeti jaknu kako bi Vam pokazalo da želi ići van ili će pokazivati u CD koji bi željelo čuti. Dijete se jako trudi da razumijete što želi. Možete očekivati kako će ponavljati mnoge riječi koje čuje makar ih i ne razumije (tako da već sada pazite što pričate, jer mala papiga lako može početi ponavljati ružne riječi i psovke).
Sposobnost djeteta da zapamti ljude, mjesta i događaje povećava se svakog dana. Ovaj mjesec dijete može čak napraviti Vaš zahtjev koji se sastoji od dvije radnje (npr. otići u sobu i donijeti određenu igračku ili pronaći izgubljenu dudu).
Igranje skrivača je još uvijek vrlo zabavna igra za dijete, pogotovo ako dijete traži Vas. Malo promijenite igru. Pokažite igračku djetetu i zatim je spremite u svoj džep. Pitajte dijete gdje je igračka otišla. Dijete sada već ima sposobnost znati da igračka nije nestala samo zato što ju ne vidi. Dijete će uživati tražiti igračku po džepu, torbi ili ruksaku (bilo gdje, gdje ste igračku sakrili). Manje igračke možete sakriti u djetetov džep i vidjeti koliko zabave stvara njihovo vađenje van.

Dijete 14 mjeseci - testiranje granica i Vaše strpljenje

U dobi od 14 mjeseci pojavljuje se tvrdoglavost. Dijete možda odjednom postaje vrlo nametljivo kada se radi o tome što želi jesti i raditi, gdje želi ići, a možda i što želi odjenuti (npr. skida kapu ili jaknu). Naravno, radnje koje želite da dijete napravi se ne poklapaju baš s njegovim željama. Dijete možda želi i samostalno odraditi neke svoje poslove, npr. sipati mlijeko u čašu ili obući cipele, pa čak i ako za to još nije spremno.

Što možete napraviti?
Ako mislite da je riječ koju najčešće izgovarate tijekom dana "ne", razmislite o načinu da malo preuredite kuću te da ona postane sigurnije mjesto za dijete. Oruđe za uređivanje vrta zaključajte u garažu, budite sigurni da nemate kante s vodom okolo, a u dvorište stavite par lopti za kojima bi dijete moglo trčati. Velika pilates lopta može biti vrlo zabavna. Odredite jedan kut sobe ili kuće za igraonicu i neka bude pun igračaka i jastuka. Sa niskih stolića maknite sve lomljive stvari do kojih dijete može doći (još bolje, opasne stoliće pomaknute sa strane). Dajte djetetu priliku da se samo hrani, makar to rezultira velikim neredom. Zapamtite da su igra i istraživanje način na koji dijete uči o svijetu, tako da dijete nije namjerno destruktivno. Ono je jednostavno znatiželjno i ne želi da ga netko zaustavlja u njegovom istraživanju.
Djeca su opčinjena vodom. Voda može biti umirujuća i zabavna. Drugi put kada trebate zabaviti dijete, npr. dok kuhate, stavite dijete u hranilicu, napunite plastičnu zdjelu pjenastom vodom, dajte mu spužvicu i neka pere plastične čaše. Ispod hranilice možete staviti stari ručnik ili zavjesu za tuširanje.

Suočavanje s agresivnim ponašanjem
Djeca znaju biti poprilično agresivna. Mogu udarati ili gristi osobe koje se s njima igraju. Može Vam pomoći suočiti se s tim ponašanjem ako shvatite da ono nije rezultat zlobe, već frustracije djeteta. Zapamtite kako dijete s 14 mjeseci ne može razumjeti da drugoj djeci nanosi bol i da druga djeca imaju osjećaje. Ako drugo dijete zavrišti kada mu povuče kosu, vjerojatno će zastati na moment i gledati reakciju, ali vjerojatno neće pokazati empatiju. Za njega je sve jednostavno,  uzrok i posljedica, i to jednako zabavno baš kao što je prije nekoliko mjeseci bilo zabavno bacati hranu iz hranilice i gledati kamo ona odlazi. Iz tog razloga ćete htjeti nadgledati igru, kako biste mogli intervenirati. Najbolji način za zaustavljanje agresivnog ponašanja je da kažete čvrsto "Ne, udaranje boli" ili nešto slično te da odmaknete dijete od situacije u kojoj se očito ne može kontrolirati.

Dijete staro 14 mjeseci

Briga oko težine
Brinete li se oko težine svog djeteta? Briga o činjenici da dijete nije dovoljno teško dolazi od toga što se čini da dijete jede relativno malo i da živi od zraka. Ako je dijete vrlo aktivno, može biti da unosi nešto manje kalorija nego što ih potroši. Na težini može izgubiti i ako se razboli. U ovoj dobi, biti ispod prosječne težine je vrlo rijetko znak neke bolesti u podlozi, ali to možete spomenuti pedijatru na redovnoj kontroli. S druge strane možda ste zabrinuti da je dijete preteško. Ako se dijete čini punašno, zapamtite da je još uvijek građeno poput djeteta i da će smršaviti kako bude raslo.
Kako biste razvili zdrave navike jedenja kod djeteta, kao grickalice mu nudite hranjive namirnice umjesto onih punih šećera i omogućite djetetu mogućnost za aktivnu igru. Potičite jedenje voća i pijenje vode (radije nego da pije voćni sok).
Ako pedijatar smatra da je dijete preteško, može preporučiti promjenu mlijeka s punomasnog na mlijeko smanjenje masnoće. Nemojte dozvoliti djetetu da hoda po kući s bočicom u kojoj je mlijeko ili sok po cijele dane. Ako djetetu već dajete sok ograničite količinu na oko 1-1,5 dl na dan.
Kada je god moguće, djetetu servirajte hranu koju može jesti prstima. Kada se dijete samo hrani, uči raspoznati kada je gladno i kada je sito. Nemojte ograničavati unos zdrave hrane osim ako to nije preporučio pedijatar.

Dojenje nakon prvog rođendana
Ako je dijete nastavilo dojiti, sve čestitke! Produljeno dojenje (ono nakon prve godine) nije za svakoga, ali donosi brojne prednosti.
Iako se čini da dijete sada dobiva većinu hranjivih tvari iz čvrste hrane, majčino mlijeko daje kalorije, vitamine, enzime i vrijedan imunitet. Studije su pokazale kako su dojena djeca rjeđe bolesna.
Nasuprot popularnom vjerovanju, dojenje nakon navršenih 12 mjeseci ne stvara pretjeranu povezanost djeteta. Dojenje stvara snažnu vezu i pruža emocionalnu potporu koja potiče samostalnost i samopouzdanje kod djece.
Dojenje nosi i izazove, poput ružnih riječi osoba koje naviknute da se i starija djeca doje. Pripremite nekoliko pametnih odgovora na pamena pitanja. Npr. netko Vas pita "Još uvijek dojite dijete?" jednostavno odgovorite "Da" i to može zaustaviti daljnje ispitivanje. Ako netko kaže "Hoćeš li ga ikada prestati dojiti? možete reći "Da, za otprilike 10 minuta."

Svijet se čini strašan
Vaše dijete koje ničega nije bojalo odjednom postaje preplašeno stvarima koja ga prije nisu smetale. Usisavač ili susjedov pas pretvorili su se u čudovišta u njegovim očima? Većina djetetovih strahova će nestati kako ono postane sigurnije u sebe, a do tada morate znati kako postupati u tim situacijama.

Liječenje gripe i prehlade.
Prehlada nije uopće zabavna za dijete. Prehlada i gripa su uzrokovane virusom stoga nema lijeka kojim se liječe. Nemojte djetetu davati lijekove koji se mogu kupiti bez recepta a koji se koriste za olakšavanje curenja nosa i kašlja. Oni nisu učikoviti kod djece ove dobi, a mogu imati i štetne posljedice.
Srećom postoje načini kako djeci olakšati simptome. Ovlaživač zraka održava zrak vlažnim, i olakšava  disanje. U ovlaživač možete staviti koju kap ulja mentola  ili eukaliptusa.
Ponudite djetetu slabiji, ohlađeni čaj od kamilice. Tekućina u bilo kojem obliku (juha, voda, sok) umiruje i održava tijelo hidratiziranim. Najbolje je konzultirati se sa pedijatrom prije upotrebe bilo kakvih lijekova, pa i onih alternativnih.
Također nazovite pedijatra ako:

• se djetetu stanje pogoršava umjesto da ide na bolje nakon pet do sedam dana
• simptomi prehlade traju dulje od dva tjedna
• temperatura prijeđe 39,5 stupnjeva C
• se kašalj pogoršava i počinje zvučati poput zviždanja
• dijete trlja ili vuče uho
• se čini posebno umorno ili tromo i mlitavo

Infekcija uha
 Je li dijete razdražljivo? Povlači li svoje uho? Možda se radi o infekciji uha. Dvije trećine djece dobiju barem jednom upalu uha u dobi do dvije godine. Ako je dijete do nedavno kihalo i šmrcalo, to može biti još jedan znak.
Najmlađa djeca su osjetljivija na upale uha jer njihov imunitet nije u potpunosti razvijen. Dodatno, veličina i oblik Eustahijeve tube koja se još uvijek razvija pogoduju upalama. Korištenje dude može pridonijeti problemu. Jedno istraživanje je pokazalo kako je kod djece koja ne koriste dude varalice 33% manja pojavnost upale srednjeg uha.
Nazovite pedijatra ako sumnjate na upalu uha - no nemojte očekivati da ćete odmah dobiti antibiotik za dijete ako simptomi nisu ozbiljni. Većina slabijih upala uha prolazi samo od sebe, pa se preporučuje čekati 48 do 72 sata prije primjene antibiotika.

Kontrola nereda
Dijete ostavlja mnogo nereda uza sebe. U dobi od 14 mjeseci dijete ima slabiju koncentraciju i vrlo lako prelazi s jedne na drugu igru. Kako biste umanjili "štetu", možete ograditi prostor za igru i napuniti ju raznim zanimljivim igračkama. Ili možete npr. u svakoj sobi imati po manju plastičnu kutiju u koju ćete moći na brzinu pokupiti igračke.
Uključite dijete u čišćenje i pospremanje igračaka, ali nemojte od njega očekivati da to radi samo u ovoj dobi. Vi ste trenutno model svom djetetu. Neka pospremanje bude zabavno. Pjevajte zabavnu pjesmicu dok igračke pospremate u kutije.

Za stolom
Dijete svakim danom uči nove vještine, ali još uvijek nije u potpunosti savladalo ponašanje za stolom - i to je u redu. Prerano je da bi dijete uredno jelo. S 14 mjeseci, jedenje je proces učenja. Stoga ispod stolice za hranjenje prostrite novine i gledajte kako se nered stvara. Dajte djetetu žlicu s kratkom širom drškom i neka ju dijete samo drži.

Bočica
Pokušavate li dijete odviknuti od bočice? Doktori često savjetuju roditeljima da prestanu s ovom navikom do prvog rođendana, ali mnoga djeca piju iz bočice još dugo nakon toga.
Glavni problem s bočicom je povezanost sa zubnim karijesom. Da vidite kako izgleda dijete s karijesom bočice, rješili biste ju u par sekundi.
Nošenje bočice okolo i pijuckanje iz nje satima - ili odlazak na spavanje s bočicom - stvara uvjete pogodne za nastanak karijesa. Isti scenarij stvaraju i šećeri u mlijeku, formuli ili voćnim sokovima.
Ako još niste spremni za oduzimanje bočice djetetu, držite zube zdravima tako što ćete u bočicu staviti vodu, a mlijeko ili sok rezervirajte za vrijeme ručka ili drugog obroka. Ako prije spavanja dijete pije mlijeko, poslije mu operite zube i ne bi smjelo biti problema.
Ako dijete mora imati bočicu kad ide spavati, u nju stavite vodu. Na taj način dijete ima satisfakciju sisanja. Na vodu možete postepeno prijeći tako što ćete s vremenom sve više razrijeđivati mlijeko kroz neki period od tjedan-dva.

Problem s hranjenjem djeteta - neprimjereno ponašanje za stolom

Učenje djeteta lijepom ponašanju za stolom može početi onog trenutka kada dijete počne jesti čvrstu hranu. Bez obzira na to hrani li se dijete u stolici za hranjenje ili sjedi za obiteljskim stolom, nikada nije prerano uvesti dobre navike. Na primjer, iako je vrijeme obroka vrijeme socijalizacije, učiti dijete da ne priča dok ima hrane u ustima nije samo učenje lijepom ponašanju, već i prevenira gušenje komadima hrane.

Važan je "tajming". Za početak, neka dijete nije preumorno za jelo i budite sigurni da je gladno. Nemojte mu davati nikakve grickalice barem sat vremena prije ručka.
Budite strpljivi. Obroci su poprilično prljavo iskustvo dok djeca istražuju novu hranu i uče kako se sami nahraniti. S 15 mjeseci, većina djece bi trebala dosta dobro kontrolirati pokrete žlicom, ali neka djeca prave nered još dugo nakon što im je prošao drugi rođendan.
Isplanirajte svoje djelovanje. Različito ponašanje traži različit odgovor. Npr. ako je dijete odlučilo bacati hranu ili lupati žlicom, najbolja reakcija je da nema reakcije. Ako je dijete centar pozornosti za stolom čak i ako se loše ponaša, to ga može potaknuti na daljnje loše ponašanje. Jednom kada dijete shvati da mu njegovo ponašanje neće pružiti pozornost - pozitivnu ili negativnu - vjerojatno će prestati.
Ponekad su potrebne drastičnije mjere. Dijete uči da je određeno ponašanje - poput bacanja hrane ili svađanja s braćom - neprihvatljivo kada shvati da se ne tolerira za stolom. Stavljanje djeteta u kaznu dok se ono ne osjeti spremno za povratak za stol u obitelj, uči ga da se od njega očekuje određeno ponašanje za vrijeme jela.
Djeca gledaju svoje roditelje i od njih uče kako se ponašati za stolom. Stoga budite djetetu model kojeg će dijete imitirati. Obratite pozornost na dobro ponašanje djeteta i pohvalite ga kada se lijepo ponaša.

Olakšavanje djetetovih strahova

Dijete i strah
Normalno je da se dijete boji. Ipak, strah je prirodno stanje koje nam pomaže nositi se s novim iskustvima i štiti nas od opasnosti. Neka djeca se boje određenih stvari: kukaca, pasa, mraka ili glasnih zvukova, poput onog kojeg proizvodi usisavač. Druga djeca se boje novih situacija ili upoznavanja novih ljudi. Većina strahova će nestati kako dijete stječe sigurnost u sebe i svoju okolinu.

Kako djetetu možete pomoći?
Sljedeće strategije mogu pomoći, ali nemojte očekivati da dijete savlada sve strahove odmah. Proces može trajati mjesecima, pa i do godinu dana, prije nego dijete prebrodi određeni strah. U međuvremenu, normalno je za dijete bude "obuzeto" stvari koja ga plaši i pokazuje očaranost njome, oponaša stvar u igri, crta ju ili stalno o njoj priča. To je način djeteta za "proradi" svoj strah.

Nemojte umanjivati djetetove strahove. Oni se možda čine smiješnima i iracionalnima, ali oni su vrlo realni i ozbiljni za dijete. Pokušajte se ne smijati kada reagira strahom na npr. puštanje vode u toalet školjki ili na sirenu. Neka dijete vidi da znate kako je to bojati se nečeg. Ako dijete ohrabrujete i tješite, ono će naučiti da je normalno bojati se i da se strahovima treba baviti.

Pokušaj uvjeravanja djeteta da ne postoji razlog za strah samo će potpaliti dodatnu vatru. Vjerojatno će dijete postati uznemirenije ako mu kažete "nemoj se bojati, nema razloga da se bojiš psa". Umjesto toga, ponudite djetetu sigurnost "Razumijem da se bojiš psa. Budemo zajedno prošetali uz njega. Ako to ne želiš, držat ću te dok pas prolazi pored nas."

Koristite "sigurni" predmet. To je neki predmet - dekica, medo i sl. - koji može nekoj djeci pomoći sa strahovima. Takav predmet zabrinutom djetetu daje osjećaj poznatog i određenu sigurnost, pogotovo u vrijeme kada dijete trebate ostaviti u vrtiću ili prije odlaska na spavanje. Takva stvarčica može olakšati djetetu potencijalno strašne situacije poput upoznavanja novih ljudi, igranja u grupi ili posjet doktoru. Stoga neka dijete ima uz sebe omiljenu dekicu ili igračku. Prestat će s tom navikom negdje u dobi s 4 godine. Do tada će naučiti druge načine samotješenja kada je u strahu.

Objasnite, izložite, istražite. Tjeskobno dijete ponekad može savladati svoj strah ako mu date jednostavno i racionalno objašnjenje o onome što ga brine. Npr. strah od odvoda u kadi možete rješiti rečenicom "Voda i mjehurići mogu otići kroz odvod, ali gumena patkica i djeca ne mogu". Sirenu hitne pomoći možete objasniti na način "Hitna mora raditi veliku buku kako bi drugi auti znali da se moraju maknuti."
Za neku djecu demonstracija može biti korisna. Dijete se može osloboditi straha ako vidi da npr. usisavač može povući pijesak, mrvice ili prljavštinu, ali ne može povući vlak igračku ili tatine cipele. Ako se dijete jako boji frizera, neka vidi kako frizer Vama reže manji pramen kose kako biste mu pokazali da šišanje ne boli.
Ako prošla iskustva stvaraju strah kod djeteta - cijepljenje na primjer, i paniku prilikom puta do doktora, nemojte uljepšavati stvari. Ali nemojte se bazirati na onom ružnom. Nježno recite djetetu da će injekcija možda malo zapeći u početku, brzo će biti gotovo i nakon toga ćete zajedno raditi nešto zabavno. Obećanje da će dobiti nagradu pomaže djetetu skrenuti pozornost od strašnog događaja.

Djetetu možete pomoći da se oslobodi straha sa sigurne udaljenosti. Nabavite knjigu ili crtić o dobrim vješticama, dobrim duhovima i prijateljskim crnim mačkama. Ako se dijete boji životinja, odlazak u ZOO može pomoći.

Problem - zajedno ga riješite. Ako se dijete boji mraka, nabavite noćno svjetlo za njegovu sobu. Druge taktike koje rješavaju noćne tjeskobe: osobni čuvar (voljena plišana igračka), sprej protiv čudovišta (voda u boci za prskanje) ili magične riječi koje tjeraju neželjene posjetitelje.

Praksa kroz igru. Ako se dijete užasava doktora, može biti korisno igrati se onoga što se događa u ordinaciji.( Može pomoći set za igru doktora) Neka djeca se osjećaju bolje ako sa sobom kod doktora ponesu svoj doktorski kofer.

Nemojte djetetu govoriti o svojim strahovima. Ako dijete vidi da ste premrli od straha jer ste vidjeli pauka u sobi ili da drhtite kad idete zubaru, tada postoji velika mogućnost da će i ono imati strah od istih stvari. Možete priznati da niti vi niste baš voljeli ići kod zubara kao dijete, ali ste išli kako biste očuvali zdravlje zubi. Djetetu pomaže znati kako nije samo, te da ste i Vi prevladali neke svoje strahove.

13.-mjesečno dijete - ja prvi!

Osjećate li kako se cijeli Vaš svijet okreće još uvijek oko djeteta? I ono to osjeća! Tijekom većeg perioda druge godine, dijete je usmjereno na sebe. Dijeljenje igračaka, grickalica i posebno Vaše pažnje može biti vrlo teško. Gledajte kako se igra uz ostalu djecu i vidjet ćete kako nije zainteresirano za interakciju s njima.
Još uvijek ste Vi najvažnija osoba u djetetovom životu i vrlo je vjerojatno da će tražiti mnogo Vaše pažnje. Ipak vidjet ćete napredak. Dok god Vas može vidjeti, možda će se moći samo zabavljati kraće vrijeme dok Vi pripremate večeru, i možda Vas prekinuti par puta kako bi dobilo ohrabrujući zagrljaj, a zatim nastaviti svojim putem.
S 13 mjeseci djeca prepoznaju da imaju moć i uče kako je koristiti. Dijete će možda zahtijevati da mu čitate, ljuljate ili odvedete u šetnju. Čak i ako se ne koristi riječima, vrlo lako može razjasniti što želi pokazivanjem ili povlačenjem Vas na mjesto gdje nešto treba.

Djetetu možete pomoći da razvije socijalne vještine sljedećim zabavnim aktivnostima.

Igra skrivača - Dijete jako voli loviti Vas ili Vas tražiti kada se sakrijete. Dijete će biti sretno kada se skriva iza stolice, knjige ili salvete, a Vi ga pritom "ne možete" pronaći.

Dodavanje - Dijete će možda obožavati ovu igru, iako se Vama možda i neće čiti tako zanimljiva. Bacanje igračaka iz kinderbeta ili hrane iz hranilice, a zatim gledanje Vas kako mu vraćate predmete velika je zabava. Može uživati i u davanju igračaka, knjiga ili drugih predmeta Vama, kako biste mu ih vratili. Ova vrsta igre je igra socijalizacije, način zadržavanja Vaše pažnje. Možda ćete primjetiti kako dijete voli publiku i kako će ponavljati svaki postupak koji izaziva pozitivni odgovor, pogotovo pljesak rukama.

Imenovanje "stvari" na licu - Pokazujte svoj nos, oči, itd, i dajte im naziv. Ubrzo će i dijete shvatiti što znači pojedin naziv. Pitajte dijete gdje su Vam usta i ubrzo će prstom pokazati pravo mjesto. Psiholozi misle kako bi ovo mogao biti prekursor procesu odvajanja (kada dijete shvati kako ste Vi i ono dvije različite osobe) koji započinje tijekom druge godine.


Druga ponašanja: Strah od neznanaca i drugi strahovi

Strah od neznanaca se vrlo često javlja u ovoj dobi. Vaše dijete može postati uznemireno kada ga ostavite, pa čak i s članovima obitelji koje često vidi. Dijete koje plače, skriva se ili bježi od nepoznatih mu osoba jednostavno pokazuje kako zna razliku između ljudi koje poznaje - roditelja i osoba koje se brinu o njemu - i onih koje ne poznaje.
Zapamtite da povjerenje ne možete forsirati. Ako se dijete jako boji novih ljudi, budite strpljivi i dozvolite mu da drži razmak dok ne postane spremno za interakciju. Vas će gledati kao primjer, pa ako se Vi osjećate ugodno s osobom i ono će se odvažiti u kontak. Djetetu će postati ugodnije oko novih ljudi ako ga vodite sa sobom u dućan i druga mjesta gdje i Vi sami dolazite u kontakt s nepoznatim ljudima.

Glasni zvukovi. Ako zvuk usisavača plaši dijete, neka dodirne usisavač ili drugi predmet (kada nije uključen naravno). Ako sirene stvaraju problem, neka dijete prošeće pokraj vatrogasne postaje kako bi vidjelo vatrogasna kola kada stoje i nemaju upaljene sirene. Ako ga zanimaju određeni predmeti, neka ih istraži (ako je sigurno) i to će umiriti njegove strahove.

Kada. Odlazak vode u odvod, sapun u očima, skliska površina - mnogo je toga čega se dijete može bojati prilikom kupanja. Ako se dijete počne odupirati kupanju, čak i ako je prije volio ovaj ritual, par dana ga operite na suhom sa mokrom spužvom. Neka sjedi u suhoj kadi, a za ispiranje glave koristite radije ručnik nego čašu vode. Nekoliko dana možete preskočiti i korištenje šampona dok strah ne popusti. Nakon nekoliko dana ostavite vodu na teče, ali odvod neka bude otvoren kako se u kadi ne bi nakupilo mnogo vode, i zatim postupno dođite opet do kupanja s dovoljnom količinom vode. Ako se boji odvoda, pokažite djetetu kako njegove igračke za kupanje ne mogu proći kroz odvod, pa tako niti ono ne može otići kroz odvod.

Životinje. Čak i djeca koja imaju ljubimce često pokazuju strah od drugih životinja. Zamislite kako bi Vama bilo da se susretnete s medvjedom svoje visine. Susjedov pas možda izaziva isti strah kod djeteta. Nikada nemojte tjerati djete prema životinji. Umjesto toga, igrajte se uloga s plišanim žiotinjama ili čitajte knjige o životinjama kojih se dijete boji. Važno je naučiti dijete da nikada ne dira životinju prije nego je pitao vlasnika smije li. Čak i prijateljski nastrojen pas ili mačka mogu izgrebati dijete budu isprovocirani.

13.-mjesečno dijete - možemo li razgovarati?

Oko 13. mjeseca mnoga djeca imaju vokabular koji se sastoji od tri do četiri riječi. Vaše dijete vjerojatno zna reći mama, tata i nešto poput "du" za dudu ili "bo" za bočicu. Ali ako ne zna, ne morate biti uzrujani. Još uvijek je u pasivnoj fazi korištenja jezika. To znači da upija sve riječi i govor oko sebe i sprema informacije za kasniju upotrebu. Čak i ako ne govori neke riječi jasno, vjerojatno može izkomunicirati svoje potrebe gestama (ruke u zraku znače "podigni me"), zvukovima i položajima tijela, kao što je okretanje glave od nečega što ne želi.

Ako dijete već malo govori, potičite ga pokuša izgovarati nove riječi davanjem naziva svim svojim postupcima i predmetima koji Vas okružuju. Koristite jasne i jednostavne riječi i "odrasli" glas. Govorite djetetu gdje ćete ići dok ga spremate u sjedalicu. Dok ste u dućanu, govorite djetetu što tražite (npr. idemo naći banane). Razgovor s djetetom, iako ono ne može odgovoriti, stvara mu osjećaj  sudjelovanja u događajima koji se odvijaju oko njega i stvara želju sudjelovanja u razgovoru. Pjevanje pjesama, pogotovo onih sa pokretima tijela čine govor zabavnim i zanimljivim, a i uče dijete na muziku.

Druga strana razgovora je slušanje. Ako želite potaknuti dijete na govor, slušajte ga dok pokušava komunicirati s Vama baš kao da ga možete baš sve razumjeti što priča. Držite kontakt očima i odgovarajte smješkom ili klimanjem glave. Tako će dijete naučiti važnu lekciju o slušanju drugih dok govore.

Zadnja istraživanja sugeriraju kako seu djeca sposobna povezati različite geste sa mnogo riječi, ali na Vama je da ih dijete nauči. Ako se dijete čini frustrirano svojom nesposobnošću da Vam objasni svoje potrebe, pokušajte raditi znakove rukama kako biste mu pomogli. Možete držati palac ruke prema ustima kako biste signalizirali riječ "piti" (na primjer). Nekoliko dana, kada god djetetu dajete piti, pokažite ovu gestu i recite riječ u isto vrijeme. Za nekoliko dana, može Vas iznenaditi korištenjem znaka za piti kada je žedno.

Kao što Vas dijete imitira dok mazite psa ili zalijevate vrt, ono također pažljivo sluša što govorite i kako govorite, da bi i ono moglo pokušati. Drugi put kada čujete da dijete brblja, slušajte što pokušava reći. Možda ćete primjetiti kako je intonacija govora vrlo "konverzacijska", čak i ako ne govori rauzmljive riječi. Kada nešto upitate dijete, vjerojatno će odgovoriti nizom nerazumljivih riječi i gestama, signalizirajući kako razumije što mu govorite. Obratite pozornost kako reagira na glasno "ne" kada ga odvraćate od opasnih stvari. Ako opazite razliku u reakcijama, to znači da razumije kako je intonacija važna u komunikaciji.

Ponašanje 13.-mjesečnog djeteta - Stranac među nama?

Novo ovaj mjesec - stranac među nama
Možda ovaj mjesec nećete moći predvidjeti kako će se Vaše dijete ponašati sljedeću minutu. Grupe za igranje mogu biti posebno iskušenje. Dijete će se možda činiti oduševljeno što vidi svog prijatelja, ali samo zato da bi ga moglo srušiti i uzeti mu igračku. Ili može tog istog prijatelja zagrliti prije nego ga udari. Jednostavno objašnjenje za ovo ponašanje je da djeca kad imaju 13 mjeseci drugu djecu ne vide kao prijatelje za igru, već kao objekte za istraživanje.
U ovoj dobi, mnoga se djeca počinju ponašati nepredvidljivo. Vaše dijete može vrištati iz petnih žila bez prepoznatljivog razloga, povlačiti stoljnjak (i svo posuđe na njemu) na pod ili povlačiti psa za rep unatoč Vašem čvrstom "ne". Iako ovo može biti vrijeme iskušenja za Vas, zapamtite da dijete to ne radi Vama u inat, već samo istražuje svoju okolinu i koliko kontrole ima nad Vama, svojom okolinom i sobom. Mnoga od ovih destruktivnih ponašanja će zapravo pomoći djetetu da dobije osjećaj neovisnosti i da shvati koji tipovi ponašanja su Vama prihvatljivi, a koji nisu.

Što možete napraviti?
Možete djetetu pomoći da kanalizira svoje potencijalno destruktivno ponašanje na siguran način. Borba jastucima, npr. bilo vani ili u sobi u kojoj ne može ništa potrgati, zasigurno će premoriti dijete. Za potpuno divlju ali nedestruktivnu borbu jastucima pripremite set od 12 malenih, slabije punjenih jastuka. Oni trebaju biti dovoljno lagani da ih dijete može primiti i da se njima ništa ne može potrgati.
Možete se igrati plastelinom za modeliranje - gnječenje i miješanje mekane mase je odlična zabava za usmjeravanje energije. Sljedećeg kišnog dana obucite sebi i djetetu kišne čizme i zajedno skačite po lokvama. Ako dijete uvijek ograničavate da se vodom smije igrati samo u kadi, zasigurno će voljeti slobodu skakanja po lokvama.

Dijete je postalo izbirljivo prilikom jela
Čini li se 13-mjesečno dijete toliko zauzeto da nema vremena za jelo? Toliko je preokupirano kretanjem da nema vremena sjediti 5 minuta, pa čak i kad treba jesti omiljenu hranu. Nekad je dijete sve jelo od jabuke do piletine s češnjakom, a sad diže nos na sve što mu ponudite? Oba ponašanja su potpuno normalna. Možda mislite kako je dijete potalo aktivnije pa mu treba i više energije, stoga i jela, ali djetetov rast se dramatično usporava tijekom druge godine i to je razlog djelomičnog gubitka apetita.

Dijete i hodanje

Dijete trenira za prve korake već od samog rođenja. Tijekom prve godine dijete je razvijalo snagu mišića i koordinaciju, učilo se preokrenuti, sjesti i puzati. Jednom kada je dijete savladalo ove vještine, slijedi ustajanje na noge, pa i hodanje po sobi uz držanje po namještaju. Nakon toga, postalo je važno otpustiti se i imati samopouzdanje i ravnotežu za samostalne korake.
Za naučiti hodati potrebno je mnogo prakse i dugo vremena. Savladavanje hodanja je najveća prednpst djeteta u njegovoj borbi da postane neovisno.

12 do 18 mjeseci
Većina djece napravi samostalne korake oko prvog rođendana. Ipak, nemojte brinuti ako Vaše dijete kasni, važno je da vidite napredak u djetetovim vještinama. Ako je dijete malo kasnije savadalo okretanje i puzanje, šanse su veće da će mu biti potrebno nekoliko mjeseci više da savlada hodanje. Dok god dijete uči nove vještine ne morate biti zabrinuti.
Nakon što dijete prohoda, naučit će sjesti i ponovno ustati. Ako je dijete tek prohodalo, uživat će u igračkama koje može naguravati okolo. Ipak, nemojte kupovati hodalicu. One mogu biti opasne jer djeca u njima lako mogu pasti niz stepenice i dovesti se u druge opasne situacije. Nadalje, one ne pomažu djetetu u prohodavanju.

19 do 24 mjeseca
Kako dijete postaje sigurnije na svojim nogama, osjećat će se ugodnije hodajući tako da će prilikom hodanja moći nešto i držati u rukama (loptu, plišanu igračku). Iskušavat će se nošenjem teških predmeta, stoga se nemojte iznenaditi ako uhvatite dijete da pokušava nositi nešto što je za njega preteško, npr. kofer. Dijete će biti oduševljeno kada otkrije da može trčati, a ne samo hodati s jednog na drugo mjesto.

25 do 30 mjeseci
Sa oko 2 godine dijete je toliko sigurno da se može igrati ringe-raja, koraci postaju ujednačeniji i noga prilikom hoda dobiva lijepi pokret od pete prema prstima (način na koji odrasle osobe hodaju). U ovoj dobi dijete vjerojatno uživa u penjanju i skakanju i sada je vrijeme da odlučite koja će pravila igre biti kada se radi o preskakivanju ili skakanju po namještaju.

31 do 36 mjeseci
Još uvijek posotoje određeni pokreti - balansiranje na rubu ili stajanje na jednoj nozi - koji zahtijevaju koncentraciju i trud, no u vrijeme trećeg rođendana, hodanje je za dijete sasvim normalno. Više mu nije potrebno mnogo energije za hodanje, stajanje, trčanje ili skakanje i vrlo je sigurno na svojim nogama. Može u sekundi početi trčati i zaustaviti se. Gledajte kako samo eksperimentira sa svojim nogama, npr. skače samo po jednoj nozi.


Kada se treba zabrinuti?
Djeca različito usvajaju nove vještine, neka malo brže od ostalih. Ako ste zabrinuti da dijete možda zaostaje u razvoju  (npr. ne hoda sa 18 mjeseci) spomenite to pedijatru.
Mogu postojati savršeno jasni razlozi zašto dijetetu treba više vremena. Možda je zauzeto razvijanjem druge vještine, npr. pričanjem. Ili mu jednostavno uvijek treba malo više vremena za usvajanje nove vještine. Zapamtite da teža djeca ili ona rođena prerano često malo kasnije prohodaju.
Većina djece povremeno hoda na prstima, pogotovo ako su bosa. Neka to rade iz zabave. No dijete ne bi smjelo cijelo vrijeme hodati po prstima. Ako primjetite da dijete ima ovaj problem spomenite ga pedijatru.
Kod djece se često javljaju iskrivljene noge tijekom prvih par godina života, ali uglavnom se isprave oko druge godine.

Dijete odbija spavati po danu

Zašto?
Svaki roditelj poznaje ovaj scenarij: Dijete pokazuje znakove umora i iscrpljenosti te mu je potrebno spavanje - zijeva, trlja oči, leži po podu i jako plače kada se toranj od kocaka sruši - ali svejedno odbija ići spavati.
Objašnjenje je jednostavno, iako rješenje možda i nije. Djeca se bore protiv potrebe za spavanjem jer ih jako zanima sve što se odgađa oko njih. Vaše znatiželjno dijete ima toliko toga za vidjeti i napraviti da se boji otići spavati kako ne bi nešto propustilo. Kao i svako drugo dijete, Vaše dijete počinje razumjeti da Vi i ono niste jedna osoba, tako da traži sve moguće načine da pokaze svoju neovisnost. Odbijanje spavanja je jedan način oslobađanja od Vaše kontrole.


Što napraviti?

• Smanjite očekivanje. Kao beba, dijete je vjerojatno spavalo dva do tri puta na dan, ali sada kada je malo odraslo, počet će postepeno spavati svega jednom dnevno. Negdje između 13. i 18. mjeseca prestat će spavati ujutro. Kada se to dogodi, pomaknite popodnevno spavanje tako da bude odmah poslije ranijeg ručka. Čekanje do kasnijeg spavanja pomaknut će večernje spavanje kasnije, jer se djetetu neće spavati tek nekoliko sati nakon popodnevnog spavanja.
• Neka vrijeme za spavanje uvijek bude isto. Djeca trebaju rutinu kako bi se osjećala sigurno. Ako dijete prolazi kroz iste korake svakog dana, znat će što očekivati, a Vi se možete očekivati suradnju. Ako dijete obično čita tri knjige prije spavanja, npr., pazite da ne preskočite ovu aktivnost, pa čak i ako ste u stisci s vremenom. Ako dijete ostaje s Vama kod kuće, neka spava na istom mjestu gdje spava i po noći. Nemojte tražiti od djeteta da spava na kauču ili u Vašem krevetu ako to ne čini po noći. Na taj način će povezati svoj krevet sa spavanjem i pomoći mu da brže zaspi. Ako dijete ide u vrtić, pokušajte slijediti istu rutinu na oba mjesta. Neka dijete ide spavati u vrijeme u kojem ide spavati i u vrtiću.
• Neka dijete zaspi samo navečer. Kada dijete nauči zaspati samo nevečer, to će moći primjeniti i preko dana.
• Budite odlučni ali blagi. Iako je frustrirajuće boriti se sa djetetom koje ne želi spavati, najbolje je to uopće djetetu ne pokazati. Neka vrijeme za spavanje ne bude vrijeme borbe. Djetetu recite da izgleda umorno i da mu je potreban odmor. Zatim dijete zagrlite, poljubite, zašuškajte i otiđite iz sobe. Ako dijete plače, vratite se unutra i utješite ga, ali nemojte leći pored djeteta. Ako legnete naučit će se zaspati samo ako ste pokraj njega, i imat ćete samo probleme.
• Ako u potpunosti odbija spavati, ostavite dijete s nekoliko igračaka i kojom knjigom i recite mu da sada tiho vrijeme. Iako se dijete neće osjećati odmoreno kao što bi se osjećalo da je spavalo, sat ili dva umirujućih aktivnosti će sačuvati energiju za ostatak dana.

Kako postupati sa živahnim djetetom

Život sa djetetom koje je prohodalo može biti poput dijeljenja kuće sa dr. Jekyll-om, a ako je dijete još i živahno, ova godina može biti uistinu iskušenje.
Što definira "živahno" dijete? Sva djeca u ovoj dobi imaju mnogo posla. Penju se, skaču i bacaju stvari. Živahno dijete je ono koje se npr. može popeti na frižider.
U svakom slučaju "živahno" dijete je izazov, ali postoje načini za rješavanje dnevnih bitki i načini da dijete nauči kontrolirati samo sebe.

Neka dijete zna što ga čeka
Sva djeca postaju tjeskobna kada ne znaju što ih čeka, a kada govorimo o živanoj djeci tada mislim da detaljan opis onoga što ih čeka. Kada se npr. radi o situaciji u kojoj dijete treba otići sa igrališta, a ono se baca po podu, možda se radi o nesigurnosti djeteta u ono što slijedi. Objasnite detaljno djetetu što ćete raditi: Ići ćeš u auto, voziti ćemo se ravno kući, tamo ćemo pronaći tatu i seku i jest ćemo špagete za večeru.
Zapamtite da djeci u ovoj dobi riječi nisu uvijek dovoljne. Možda ćete reći djetetu da će ga tata pokupiti iz vrtića danas, ali vrlo je vjerojatno da se ono toga neće sjećati cijeli dan. U ovom slučaju možete reći teti da u slučaju krize podsjeti dijete na to da će tata doći po njega. Ponekad mogu pomoći vizualni vodiči. Ako baka i deda dolaze u posjet, pokažite djetetu slike prije nego će oni doći. Možete čak napraviti slikovnicu o ritualu prije odlaska u krevet na spavanje - kupanje, piđama, priča, krevet. Naravno da ne možete spriječiti sva iznenađenja u djetetovom životu, ali možete smanjiti stres tako da mu pričate o svemu što znate da će se dogoditi.

Budite jasni i ustrajni
 Živahna djeca trebaju sigurnost i ustrajnost u pridržavanju kod pravila ponašanja, stoga je važno postaviti granice. Ako je vrijeme popodnevnog odmora uvijek poslije ručka, a trogodišnje dijete se nešto počinje komešati, budite odlučni i ustrajte u svom naumu da se ode odmoriti. Ako mu crtići nisu dozvoljeni nakon večere, a jednom mu dozvolite gledanje samo jednog crtića kako biste obavili telefonski razgovor, testirat će Vas i gnjaviti svake večeri do kraja tjedna kako bi ponovo dobio gledanje crtića.

Održite fizički kontakt
Bez obzira na činjenicu da dijete postaje sve neovisnije, ono još uvijek treba mnogo povezanosti. Možda Vaše dijete voli da mu masirate leđa prije spavanja ili možda se voli ljuljati u Vašem krilu ujutro nakon buđenja. Neka si ponese igračke u Vašu sobu kako bi se igralo u Vašoj blizini dok se oblačite za posao. U vrtiću sjednite s djetetom dok ono samo ne ode u grupu igrati se. Ove metode će Vas možda u početku usporavati, ali će zasigurno spriječiti tantrume i bitke. Djeca moraju naučiti da ćete biti tu za njih i na taj način će u konačnici biti neovisnija.

Stvorite "da" okolinu
"Ja da" su dječje omilljene riječi. Neka si dijete samo natoči sok u čašu, koristi vilicu za večeru i samo obuče cipele. Čak iako je sve malo neurednije i traje nešto dulje, povećana samostalnost i kooperativnost su vrijedni toga. Također, pogledajte kako je Vaša kuća organizirana. Postoji li niska polica u kuhinji s plastičnim zdjelicama za igru? Jesu li djetetu igračke i knjige lako dostupne? Postoji li krevet, kauč ili podni jastuk na koji dijete može skočiti? Što je Vaša kuća više orijentirana prema djetetu, manje ćete se svađati oko stvari koje nisu za njega.

Izbjegavajte opasne točke
Ako Vaše dijete ne može mirno sjediti za stolom, mudro odaberite restoran ako idete van jesti - ili isplanirajte obiteljski piknik na otvorenom. Ako se dijete teško prilagođava na nove ljude, nemojte ga baciti Djedu Mrazu u krilo. Stanite zajedno s djetetom do Djeda Mraza i prilazite mu postupno - ili pričekajte do druge godine. I ako se Vi sami nađete u previše stimulirajućoj okolini kao što je nečiji rođendan, nemojtese sramiti otići ranije - prije nego dijete izgubi strpljenje.

Umirite njegove osjećaje
Pomognite živahnom djetetu smiriti se kada se počne pojačavati intenzitet njegovih osjećaja. Voda je osobito umirujuća: okupajte ga u toploj vodi ako je vani hladno ili mu stavite hladni ručnik na čelo ako je vani vruće. Za stariju djecu bojanje prstima ili plastelin su odlične umirujuće senzoričke aktivnosti. Za mlađu djecu umirujuće je igrati se s pijeskom ili pjenom na mjestu za igranje.

Priznajte osjećaje
Razgovarajte sa uzbuđenim djetetom o razlogu koji je uzrokovao provalu osjećaja i recite mu da se teški osjećaji ne javljaju samo kod njega. Pokušajte reći: "Ljudi i buka te muče. Muče i mene. Otići ćemo iz šoping centra čim platimo ove cipele."
Čak i ako se čini da dijete ne moe shvatiti ono što mu govorite, ipak mu recite i objasnite situaciju u kojoj se nalazite. (Samo nemojte postati ljuti na nju kada Vaše savršeno jasno objašnjenje ne rezultira djetetovom suradnjom). Djeca obično ne mogu promijeniti svoje ponašanje nakon verbalnog uvjeravanja, stoga neka objašnjenja budu kratka i jednostavna. Za sada, ova vježba će pomoći Vama da steknete empatiju prema djetetu, a jednom će dijete naučiti prepoznati što ju pretjerano uzbuđuje prije nego dođe do provale osjećaja.

Nagradite dobro ponašanje
Nemojte se brinuti da ćete dijete pokvariti ako ga pohvalite. Pojačajte djetetov trud pozitivnim porukama: "Dobro si napravio kada si sišao s tobogana kada sam te zamolila" ili "Lijepo si tiho pričao danas kad smo bili kod Petra". Nemojte preskočiti pohvaliti dobro ponašanje koje pokušavate naučiti dijete.

Postavite realna očekivanja
Mnoge dnevne postupke odrasli uzimaju zdravo za gotovo - izlazak iz kuće, izlazak iz auta, odlazak u vrtić, u dućan, vraćanje kući, odlazak u krevet - živahno dijete teško "probavlja" jer mu je potrebno dodatno vrijeme da može nositi s promjenama. Uz to lako postaje "preplavljeno" ljudima i bukom.
Pitajte se "Mogu li realno očekivati da se moje dijete nosi s ovom situacijom?" Kada je moguće, preskočite nepotrebna putovanja i zahtjeve.

Izbjegavajte korištenje negativnih oznaka
Najvažnije od svega je proučiti način na koji opisujete svoje dijete. Divlje dijete koje je tvrdloglavo, naporno i plačljivo je ujedno živahno dijete koje je uporno, puno energije i osjećajno (osobine koje se cijene kod odraslih osoba). Koristite pozitivne opise kada o svom djetetu razgovarate s rodbinom i učiteljima, pa će i oni vidjeti te divne osobine također.
S povećanim samopoštovanjem, Vaše živahno dijete će htjeti naučiti lijepo se ponašati. Znat ćete da ste na dobrom putu kada Vaše trogodišnje dijete objavi svojoj baki "Danas sam imao mnogo energije" umjesto da kaže "Bio sam zločesti dječak". Kada se fokusirate na djetetove pozitivne osobine i snage, to mijenja Vaše ponašanje a na taj način mijenja i djetetovo ponašanje.

Dajte djetetu vrijeme za trčanje i igru
Djeca vole pokret. Osigurajte djetetu dovoljno fizičke aktivnosti i vremena za istraživanje svakog dana - pogotovo vani. Osim ako ne spavaju, djeca ne smiju biti neaktivna više od sat vremena na dan. Aktivnost pomaže djetetu poboljšati kontrolu mišića, ravnotežu i koordinaciju. U igri u kojoj naizmjence nešto radite, npr. dodavanje loptom, dijete se uči samokontroli. Kada usvoji novu fizičku vještinu djetetu se istovremeno jača i samopouzdanje. Što dijete ima više povjerenja u sebe, bolje će se ponašati.

Pobrinite se za sebe
Možda će Vam biti teško, ako ne i nemoguće, priznati kako trebate više vremena za sebe. No, kuća ne mora izgledati savršeno i večera ne mora uvijek biti gurmanska. Ako je već ponoć i Vi ste iscrpljeni, ostavite to prljavo posuđe u sudoperu.
Odmorite ili se okupajte u pjenušavoj kupki u vrijeme kada se dijete odmara, umjesto da usisavate kuću. Iskoristite prednosti svog vremena navečer nakon što dijete zaspi kako biste održali vezu s partnerom ili prijateljem, ili da se opustite sami sa sobom.
Najvažnije od svega - izgradite sustav podrške. Nemožete non stop raditi 7 dana u tjednu. Dijete će također imati koristi od toga da ste odmorni i da se dobro osjećate. Pronađite osobu od povjerenja kojoj ćete dijete ostaviti na čuvanje kako bi Vam pomogli da nađete malo vremena za sebe.

Problemi s hranjenjem - dijete odbija jesti omiljenu hranu

Proteklih šest mjeseci, Vaše dijete je uživalo u pijenju kravljeg mlijeka kod gotovo svakog obroka. No jedno jutro je odlučilo kako više ne voli mlijeko.

Što napraviti
U momentu kada dijete odjednom odbija jesti omiljenu hranu, nemojte iz toga praviti dramu. Odluka o tome da odjednom više ne voli određeni tip hrane je način pokazivanja svoje neovisnosti.
Nastavite nuditi djetetu hranu koju odbija, ali ne nametljivo. Možda u jednom trenutku odluči da ponovno voli namirnicu koju odbija. U međuvremenu, ako se radi o važnoj namirnici, npr. mlijeku, pokušajte djetetu ponuditi druge namirnice koje sadržavaju mlijeko, poput jogurta i sira.

Možda je dijete odlučilo da mrzi svo povrće. Ponovno, nemojte dramiti zbog toga. Umjesto na povrće, svoju pažnju usmjerite na voće, a u međuvremenu suptilno nudite djetetu povrće. Možda dođete u iskušenje da molite dijete da proba određenu namirnicu, ali ove metode nisu učinkovite na duge staze. Jedostavno na stol stavite povrće i Vi ga jedite. Vi ste model za dijete.

Budite domišljati. Sakrijte mlijeko u shake ili u pasirano povrće isl. Iskoristite želju djeteta da bude neovisno. Dozvolite mu da si samo natoči mlijeko u šalicu ili neka samo umoči brokulu u umak od sira - ovi postupci ih možda zainteresiraju za jedenje namirnica koje inače ne bi htjeli pojesti.

Vodič za prehranu bebe

Koristite ovaj vodič kako biste otkrili čime i u kojoj količini hraniti bebu tijekom prve godine života. Navedene količine su samo grubi vodič i nemojte brinuti ako Vaša beba jede nešto više ili manje od onoga što je napisano niže. Dobra je ideja o uvođenju dohrane porazgovarati sa djetetovim pedijatrom.

Namirnice ne morate djetetu uvoditi nekim specijalnim redoslijedom. Ako želite da Vaša beba proba tofu sa 6 mjeseci, samo naprijed, iako ga se možda ne preporučuje u tablicama dok dijete ne napuni 8 mjeseci. Jednako je dobro početi sa žitaricama, ali i sa zdrobljenim voćem ili povrćem. U većini slučajeva nećete morati čekati s uvođenjem visoko alergene hrane poput jaja, ribe i kikirikija. O tome razgovarajte sa djetetovim pedijatrom.

Dob - od rođenja do 4. mjeseca
Ponašanje prilikom jela - Refleks traženja pomaže bebi da okrene glavu prema bradavici kako bi se prehranila.
Čime hraniti bebu - Dojenje ili formula.
Naputak - Bebin probavni sustav se još uvijek razvija, stoga je čvrsta hrana još uvijek nedozvoljena.

Dob - 4. do 6. mjesec
Znakovi spremnosti za čvrstu hranu - Vaše dijete vjerojatno neće pokazivati sve ove znakove, no neki se mogu pojaviti.

• može držati glavu uspravno
• dobro sjedi u stolici za hranjenje
• radi pokrete žvakanja
• dovoljno je dobila na težini (porođajna težina se udvostručila)
• pokazuje interes za hranu
• može zatvoriti usta oko žlice
• može hranu prebaciti s prednjeg na stražnji dio usta
• može pomicati jezik naprijed i natrag i gubi tendenciju izgurivanja hrane iz usta
• čini se da je gladna nakon 8 do 10 obroka mlijeka ili formule na dan
• rastu zubi

Namirnice - majčino mlijeko ili formula PLUS pasirana hrana (krumpir, batat, jabuke, banane, breskve ili kruške) ili polutekuće žitarice obogaćene željezom.

Koliko na dan - Počnite s jednom čajnom žlicom pasirane hrane ili žitarica. Pomiješajte žitarice s 4 do 5 čajnih žlica izdojenog mlijeka ili formule. Takva kašica će biti vrlo tekuća. Povećajte količinu do jedne jušne žlice pasirane hrane ili žitarica dva puta na dan. Ako djetetu dajete žitarice, postupno povećavajte gustoću stavljanjem manje tekućine u njih.

Naputci - Ako beba neće jesti namirnicu koju joj ponudite prvi put, ponudite ju ponovno nakon nekoliko dana.

Dob - 6. do 8. mjesec
Namirnice - majčino mlijeko ili formula PLUS pasirano ili ribano voće (banana, kruške, jabuke, breskve), pasirano ili ribano povrće (avokado, dobro skuhana mrkva i krumpir), pasirano meso (piletina, svinjetina, govedina), pasirani tofu, željezom obogaćene žitarice.

Koliko na dan -1 žličica voća (postepeno povećavati do četvrtine ili pola čaše) u 2 do 3 obroka
                        1 žličica povrća (postepeno povećavati do četvrtine ili pola čaše) u 2 do 3 obroka
                        3 do 9 jušnih žlica žitarica u 2 do 3 obroka
Naputak - Uvodite nove namirnice postupno u bebinu prehranu, s barem tri dana razmaka između svake kako biste bili sigurni da dijete nije alergično.

Dob - 8. do 10. mjesec
Znakovi spremnosti za čvrstu hranu i hranu koja se jede prstima

• podizanje predmeta pincetnim hvatom (palcem i kažiprstom)
• prebacivanje predmeta iz jedne ruke u drugu
• sve stavlja u usta
• beba dobro žvače

Namirnice -  majčino mlijeko ili formula PLUS manje količine pasteriziranog sira, jogurta, pasirano voće i povrće, "finger food" (mali komadići banane, pečena jaja, skuhani grašak, komadići kuhanog krumpira, dobro skuhana spiralna tjestenina, krekeri i sl.), manje količine proteina (jaja, pasirano meso, perad, fileti ribe, tofu, dobro kuhani i pasirani grah i sl.), željezom obogaćene žitarice.

Koliko na dan

• 1/4 do 1/3 šalice mliječnih proizvoda
• 1/4 do 1/2 šalice žitarica obogaćenih željezom 
• 1/4 do 1/2 šalice voćat
• 1/4 do 1/2 šalice povrća
• 1/8 do 1/4 šalice proteinskih namirnica

Dob - 10. do 12. mjesec
Znakovi spremnosti na dodatne namirnice:
 - dijete sve lakše guta hranu
 - dijete ima sve više zuba
 - dijete ne izguruje hranu van iz usta jezikom
 - pokušava koristiti žlicu

Namirnice - majčino mlijeko ili formula PLUS mekani pasterizirani sir, jogurt, voće u kockama, mekano povrće izrezano na kockice, miješana hrana (tjestenina sa sirom i sl.), proteini (jaja, meso, perad, fileti ribe), finger food, žitarice.

Koliko na dan:

• 1/3 šalice mliječnih proizvoda
• 1/4 do 1/2 šalice žitarica
• 1/4 do 1/2 šalice voća
• 1/4 do 1/2 šalice povrća
• 1/8 do 1/4 šalice miješane hrane
• 1/8 do 1/4 šalice proteinskih namirnica